22. nedjelja kroz godinu; Prilika ili napast

Gospodin nam je dao mnoga “oruđa i oružja” za borbu protiv napasnika – post i molitva bez sumnje su osnovni i najjači.
Autor: p. Antun Volenik, SJ Photo: www.lionswhiskers.com petak, 29. kolovoza 2014. u 10:59
Nikada mi zapravo nije bilo jasno zašto je Isus u ovom evanđelju bio tako grub prema Petru. Nikada, pa ni onda kada ga je zatajio, Isus mu se ne obraća tako grubo i direktno.

Razmišljajući i moleći danas nad ovim tekstom čini mi se da sam konačno shvatio i razumio zašto Isus ovako reagira. Želeći nam biti “u svemu jednak osim u grijehu” Isus je dopustio zavodniku da ga kuša. No ovaj put zavodnik igra još prljavije i kuša ga preko onoga koji je Isusu tako blizak i tko je samo nekoliko trenutaka ranije ispovijedio Isusovo božanstvo.

Petrov mi primjer bjelodano pokazuje kako blizu može biti moja oduševljenost za Isusa i moja sebičnost i ljudski obziri.

Ovo mi evanđelje govori o još nečem vrlo važnom za mene kao isusovca. Pokazuje mi Isusa kao vrhunskog stručnjaka u onom što mi isusovci nazivamo razlikovanje duhova. Sjetimo se što je Isus Petru rekao prošle nedjelje: “Blago tebi, Šimune, sine Jonin, jer ti to ne objavi tijelo i krv, nego Otac moj, koji je na nebesima” (Mt 16,17). Danas pak jasno mu kaže: “Nosi se od mene, sotono” (v. Mt 16,23). Znam da svako od nas, ukoliko uistinu traži pravdu i istinu, doživljava taj sukob u odlučivanju između dobra i zla, ili onoga što nam se čini kao dobro i kao zlo.

Djelovanje dobrog i zlog duha na dušu čovjeka koji se trudi napredovati u dobru, kao i kod onog koji, bio toga svjestan ili ne, napreduje od zla na gore, u načinu su gotovo istovjetni, samo dijametralno suprotni.

U pravilima za razlikovanje duhova koje sv. Ignacije donosi za prvi i drugi tjedan Duhovnih vježbi jasno i jednostavno opisuje to ovako:

Prvo pravilo
Osobama koje gomilaju smrtni grijeh na smrtni grijeh običava neprijatelj redovito iznositi prividne naslade, zavodeći ih na maštanje o sjetilnim ugodnostima i o nasladama da ih tako što više održi u njihovim manama i grijesima i da ih njima još više optereti. Dobar pak duh služi se kod takvih protivnim načinom: on ih bode i grize unutarnjim glasom savjesti.

Drugo pravilo
Kod ljudi koji odlučno napreduju u čišćenju duše od grijeha, a u službi Boga, našega Gospodina, idu od dobra na bolje, događa se protivno od onoga o čem se govori u prvom pravilu. U tom slučaju vlastito je, naime, zlu duhu da grize, da žalosti i da stavlja zapreke duši, uznemirujući je lažnim razlozima da ne ide dalje. Dobrom pak duhu vlastito je da bodri i jača, da tješi i da do suza gane, da nadahnjuje i miri, olakšavajući sve i uklanjajući sve zapreke kako bi napredovali u dobru.

Naravno, ova prva i osnovna pravila moguće je tako jasno primijeniti samo onda kada smo uistinu na nekim duhovnim vježbama, molitvenom seminaru ili u životnim situacijama kada više pažnje pridamo duhovnom napretku, ali mislim da i u običnom životu možemo zamijetiti ovu dinamiku. Ignacije u svojim pravilima ima i “plastičnijih” primjera kada u zadnja tri pravila zloduha opisuje kao ženu slabu snagom, a jaku voljom, lažljivog ljubavnika i prepredenog vojskovođu pljačkaške vojske.

Ukoliko ste se, barem za trenutak pronašli u gornjim primjerima, ne trebate se preplašiti što ste bili ili što jeste kušani od zloduha. Dapače, znajte da ste na dobrom putu! Onima koji su već napola njegovi, zloduh pridaje malo ili nimalo važnosti. Naprotiv, svatko tko se odluči slijediti Krista na način kako nam on sam predlaže na kraju ovog evanđelja, morat će proći dugu i ustrajnu kušnju u kojoj će upravo ova pravila (a ima ih ukupno 22) biti od vitalnog duhovnog značenja.

Mislim da i riječi koje smo čuli na kraju drugog čitanja Poslanice Rimljanima treba shvatiti baš u ovom kontekstu: “Ne suobličujte se ovom svijetu, nego se preobrazujte obnavljanjem svoje pameti da mognete razabirati što je volja Božja, što li je dobro, Bogu milo savršeno” (Rim 12,2).

Gospodin nam je dao mnoga “oruđa i oružja” za borbu protiv napasnika – post i molitva bez sumnje su osnovni i najjači. No shvaćanje i razumijevanje taktike i motivacije napasnika uvelike nam može pomoći da shvatimo kako se ponašati i što reći u trenutku utjehe (u Petrovom slučaju kada izriče da je Isus Gospodin), a što u trenutku suhoće i straha (kada savjetuje tom istom Gospodinu da ne izvrši svoju zadaću).

Ne zaboravimo, duhovna škola i duhovni rast traje cijeli život, na nama je samo učiniti sljedeći korak.

Subotica, 2010.
 
Da biste komentirali, prijavite se.