6. nedjelja kroz godinu; Kako biti jači od napasti i grijeha

Svatko tko se ikad borio protiv napasti sebičnosti, požude i uopće zla u sebi morao je primijetiti kako je ono jako, uporno i čini nam se kako nas nadilazi. Malo je onih koji su došli do vrlo jednostavne istine o zlu. Ono je zapravo jako malo i neprimjetno, jednom riječju, lako pobjedivo!
Autor: p. Antun Volenik, SJ Photo: msmeans.wordpress.com subota, 15. veljače 2014. u 18:38

Slušajući današnje evanđelje manje upućeni vjernik mogao bi se zapitati kakav je to zapravo Zakon koji je Isus došao ispuniti, a ne dokinuti? Kad malo bolje razmislim to će se zapitati velika većina naših vjernika. Uvjerim se u to svaki put kada na zaručničkim tečajevima postavim zaručnicima pitanje čime počinje, a čime završava naša Biblija. Poneki se (štreberski) usude reći da je dijelimo na Novi i Stari zavjet, ali do knjige Postanka obično dolazimo teškom mukom usprkos tome što su svi godinama pohađali i školski i župni vjeronauk.

Ta Knjiga Postanka dio je, odnosno početak, Tore, Zakona ili Pentateuha (Petoknjižja) o kojem Isus danas govori. Ovdje bi se dalo puno govoriti o načinu dijeljenja hebrejske Biblije, njezinu pismu i kanonu, ali to je za nas, ovoga trenutka, manje bitno. Ono što nam je važno jest da je Tora (hebrejski תּוֹרָה) za pobožnog Židova osobito sveta jer se njezino autorstvo po tradiciji pripisivalo Mojsiju, a njezin svitak nalazi se u centralnom dijelu sinagoge, u posebnom ormariću, te se svečano iznosi na čitanje. Isus spominje i neke poteziće i slovca iz nje. Liturgijski svitak Tore napisan je naravno na hebrejskom jeziku i pismu (neke od tih slova možete vidjeti i u ovom tekstu). Njegova posebnost jest što koristi samo konsonante od kojih su neki vrlo maleni, jedva zamjetljivi. Kada se neki od tih znakova vremenom počinje brisati, rabin po tradiciji zove dijete koje je tek naučilo čitati i pisati i pita ga koji je to znak. Ukoliko dijete može prepoznati znak, Tora ostaje u liturgijskoj uporabi, a ukoliko ne, potrebno je nabaviti novu.

Prema rabinskoj tradiciji, Tora sadrži 613 mitzivot (מצוות, “zapovijedi”), koje su podijeljene u 365 negativnih i 248 pozitivnih naredbi. Mnogi su farizeji i pismoznanci optuživali Isusa da krši ili se barem ne pridržava nekih, pa i najvažnijih takvih odredaba. To je prvi motiv ovog Isusovog žustrog govora. Naizgled, on je još strožiji od svih 365 rabinski određenih zabrana. Za njegove suvremenike bila je to nečuvena riječ – Isus se stavio i iznad tradicije i iznad samog Mojsija – “Čuli ste da je rečeno starima” (v. Mt 5,21), “A JA vam kažem” (v. Mt 5,22).

No, s druge strane, i mnogi od nas snebivaju se ili tek odmahuju rukom na ove Isusove riječi. Čini nam se samo po sebi razumljivo da ih je potpuno nemoguće ostvariti u svakodnevnom životu, dijelom i zato što Isus zalazi upravo u tu sferu našega života. Pa možda smo baš jutros, idući na posao, ili, još gore, idući na sv. misu, rekli nekom u prometu – koji glupan (glupača), ili se nasladili pogledom na nečiji dio tijela (ipak ovdje pišem propovijed pa ne mogu biti konkretniji). Svatko tko se ikad borio protiv napasti sebičnosti, požude i uopće zla u sebi morao je primijetiti kako je ono jako, uporno i čini nam se kako nas nadilazi. Malo je onih koji su došli do vrlo jednostavne istine o zlu. Ono je zapravo jako malo i neprimjetno, jednom riječju, lako pobjedivo!

Veliki Tolstoj izrazio je sve ovo s tek nekoliko riječi: svaka je strast na početku samo molilac, zatim postaje gost i najzad postaje gospodar u kući. Ukoliko želimo pobijediti napasti sebičnosti i požuda u sebi, potrebno je bdjeti nad svojim srcem i umom dok je napast tek molilac u nama. Tada možemo ispravno shvatiti i riječi prvog čitanja: Ako hoćeš, možeš držati zapovijedi, u tvojoj je moći da budeš vjeran.

Naravno, ovo nije odluka koju donosimo na način korizmenog odricanja od slatkih stvari i prekršimo je nakon dan–dva. Ovo je Isusov program života, koji zapravo jedini donosi nutarnji mir i puninu života. Tim putem ne možemo sami, ali on kao i uvijek čeka našu riječ i vjeru – da, Isuse, iako mi se čini ludo i nemoguće, opet ti vjerujem da samo tako mogu biti uistinu čovjek i uistinu tvoj. Sve ostalo neka i opet kaže pjesnik:

Krug smrti

Svijet je zatvoren u krugu smrti.
Zlo izaziva zlo.
Nasilje rađa nasiljem,
Uvredu treba osvetiti.
Nepravda slijedi nepravdu.
Traži se onaj tko je prvi udario,
ne zato da mu se oprosti,
nego da mu se uzvrati udarcem.
Ljudi se vrte u istom krugu.
Sve se želi riješiti opravdavanjem.
Ali ono ne probija taj krug smrti.
...
Gdje postoji opraštanje,
Tu mrtvi više ne traže krv živih
I tu mrtve
Više ne treba osvećivati.

(Phil Bosmans, Ljubav svaki dan čini čuda)

Zadar, 2010.
 

Da biste komentirali, prijavite se.