Božić; Nezasluženi dar

Tek po Božiću mogu reći ja sam uistinu ljubljeno Božje dijete. Bog me toliko voli da mi je poklonio, darovao svoga Sina, da mi dokaže i pokaže koliko me voli.
Autor: p. Antun Volenik, SJ Photo: www.cbmidwest.org srijeda, 25. prosinca 2013. u 06:59

Sjećate li se djetinjstva, veselja i sreće zbog božićnih poklona? Je li vas se netko sjetio ovoga Božića? Je li vam netko nešto darovao? Pretpostavljam da ste se sjetili i sami sebe, možda već dva–tri tjedna prije, kupujući neku sitnicu (ili krupnicu) s mišlju: “ovo je meni za Božić”. Svi tako dobro znamo da nas nikada ne oduševi toliko vrijednost poklona, koliko pažnja i ljubav onoga koji nam to poklanja.

Ovaj Božić konačno je malo prozvana materijalizacija Božića, bjesomučna kupovanja, nasuprot svih onih koji žive uboštvo Betlehema danas, tu oko nas. To naličje Božića za kršćanina jest i bit će nemala opasnost. No kršćanin ima pravo na znakove ljubavi i pažnje prema onima koje voli upravo na Božić. Ima pravo jer sam dobiva Dar. Najvredniji mogući poklon kojim mu je posvjedočena najveća ljubav. I to da nismo zaslužili taj poklon,  da nismo bili jako dobri i poslušni!
Ljudskom rodu poklonjen je Božji sin. Iz čiste ljubavi Bog nam daruje Sina. Taj dar nitko nije zaslužio, nitko ga nije dostojan, a ipak je svima dan. Zato Crkva upravo na ove božićne mise čita jedno posebno evanđelje. Evanđelje tako lijepo i tako jednostavno da ga je možda teško razumjeti. Radi se o prologu ili uvodu Ivanova evanđelja. Noćas smo čuli onaj konkretni Lukin izvještaj o vremenu, mjestu i svima onima koji su se našli kraj betlehemske spilje u toj svetoj noći Kristova rođenja. Međutim, danas nešto sasvim drugo i pomalo apstraktno.

“U početku bijaše Riječ i Riječ bijaše u Boga i Riječ bijaše Bog” (Iv 1,1).

Riječ pisana velikim slovom, Logos, u grčkom izvorniku. U toj Riječi sv. Ivan želi nam pokazati svu veličinu i širinu Kristova božanstva. Po toj Riječi stvaran je svijet i život. Sjetimo se Starog zavjeta i formulacije stvaranja: I reče Bog… i bi tako. Iz te kozmičke dimenzije sv. Ivan spušta nas na zemlju podsjećajući da prije Krista ide čovjek Ivan Krstitelj koji svjedoči za to svjetlo. Evo druge imenice koju evanđelist Ivan upotrebljava za Krista – svjetlo. Čovjek si teško može predočiti veću svjetlost od one koju daje naše sunce, no Krist sve to neizmjerno nadvisuje. Takav veličanstveni Bog spušta se k nama. Ivan konstatira: “I Riječ tijelom postade i nastani se među nama” (v. Iv 1,14). Svaka riječ ove rečenice ima svoje značenje. Riječ – Bog, neizmjerni Bog po kome su stvarani svjetovi; tijelom postade – postade mesom, ovim našim ljudskim mesom i tkivom, koje živi i umire i nikakva nova genetika neće ga moći puno promijeniti, ali taj veliki Bog sišao je u to ljudsko tijelo i posvetio ga za sva vremena; I nastani se među nama – Ove riječi možemo prevesti i kao podiže svoj šator, podiže svoju kuću među nama. Mjesto gdje Bog stoji nije više negdje daleko na nebesima, nego ovdje među nama, brate i sestro kršćanko, jer sam nam je to potvrdio: “Gdje su dvojica ili trojica sabrani u moje ime, tu sam i ja među njima” (Mt 18,20).

Ipak, Ivan upozorava: “K svojima dođe i njegovi ga ne primiše” (Iv 1,11). Ivan time misli na članove izabranog naroda, Isusove zemljake, Židove. No danas ta je opomena upućena nama, kršćanima, članovima novog izabranog naroda, nama koji smo Krista primili na krštenju, ali smo u opasnosti da ga kroz život izgubimo, da ga više ne primamo, ni molitvom ni sakramentima.

Za one koji Krista, njegov primjer i njegov nauk rado primaju, veli sv. Ivan: “A onima koji ga primiše podade moć da postanu djeca Božja”

(Iv 11,12). Dade moć, dakle nešto što ne spada na ljudsko, da postanu djeca Božja. Da, Bog nas je posinio i učinio svojima. To je radost i dar Božića! Tek po Božiću mogu reći ja sam uistinu ljubljeno Božje dijete. Bog me toliko voli da mi je poklonio, darovao svoga Sina, da mi dokaže i pokaže koliko me voli. Zato ne bojmo se ničega dok želimo biti Božji i radujemo se uz novorođenče jer smo po njemu sinovi i kćeri, djeca Božja.

Bazilika Srca Isusova, Zagreb, 25. prosinca 2004.

Da biste komentirali, prijavite se.