Veliki petak; Dar s križa

Križ zaista možemo promatrati na tisuće načina, možemo nad njim zdvajati, možemo se njime kititi, možemo čak nad njim politizirati. Ono što bih ja želio u ovom tekstu jest da pokušamo nad njim moliti. Moliti gledajući u križ kao izvor spasa i radosti, nipošto patnje i očaja.
Autor: p. Antun Volenik, SJ Photo: Laudato petak, 18. travnja 2014. u 09:02

Sinonim za Veliki petak zaista je križ. Klanjanje križu koji je sastavni dio obreda ovoga dana za mnoge je centralni događaj koji se pamti, još tamo od djetinjih dana. Razne, paraliturgijske običaje u mnogim našim krajevima da i ne spominjemo… Križ zaista možemo promatrati na tisuće načina, možemo nad njim zdvajati, možemo se njime kititi, možemo čak nad njim politizirati. Ono što bih ja želio u ovom tekstu jest da pokušamo nad njim moliti. Moliti gledajući u križ kao izvor spasa i radosti, nipošto patnje i očaja.

U tome nam umnogome može pomoći današnji evanđeoski tekst. Živeći godinama u samostanu puno sam puta čitao ovaj tekst, studirao ga kao i cijelo Ivanovo evanđelje, neke dijelove naučio i napamet, što na grčkom što na hrvatskom. Naučio sam da kod Ivana Isus vlada s križa, da je On onaj koji upravlja situacijom, a ne onaj koji samo pati i koji postaje igračka židovske zavjere i rimske vojne moći. No trebale su mi godine da shvatim da Isusov križ nije nešto što je jednom bilo, nego je nešto što se DOGAĐA, nešto što traje, to nije samo povijesni događaj, već je to trajni poziv svim generacijama pa tako i meni osobno da se nađem kraj križa i da od križa živim.

Ako se usredotočimo samo na Ivanovo evanđelje u opisu raspeća nalazimo zapravo pet dijelova, pet scena koje možemo shvatiti kao dijeljenje, poklon raspetoga Isusa kralja. Evo te podjele:

Isus kralj židovski – koji vlada s križa:
Uzeše dakle Isusa. I noseći svoj križ, iziđe on na mjesto zvano Lubanjsko, hebrejski Golgota. Ondje ga razapeše, a s njim i drugu dvojicu, s jedne i druge strane, a Isusa u sredini.
A napisa Pilat i natpis te ga postavi na križ. Bilo je napisano: “Isus Nazarećanin, kralj židovski” (Iv 19, 16-19).

Darivanje odjeće:
Vojnici pak, pošto razapeše Isusa, uzeše njegove haljine i razdijeliše ih na četiri dijela – svakom vojniku po dio. A uzeše i donju haljinu, koja bijaše nešivena, otkana u komadu odozgor dodolje. Rekoše zato među sobom: “Ne derimo je, nego bacimo za nju kocku pa komu dopane” (v. Iv 19, 23-24).

Darivanje Majke:
Uz križ su Isusov stajale majka njegova, zatim sestra njegove majke, Marija Kleofina, i Marija Magdalena. Kad Isus vidje majku i kraj nje učenika kojega je ljubio, reče majci: “Ženo! Evo ti sina!” Zatim reče učeniku: “Evo ti majke” (Iv 19, 25-26).

Darivanje Duha
Nakon toga, kako je Isus znao da je sve dovršeno, da bi se ispunilo Pismo, reče: “Žedan sam.” A ondje je stajala posuda puna octa. I natakoše na izopovu trsku spužvu natopljenu octom pa je primakoše njegovim ustima. Čim Isus uze ocat, reče: “Dovršeno je!” I prignuvši glavu, preda duh (Iv 19, 28-30).

Darivanje krvi i vode:
Kako bijaše Priprava, da ne bi tijela ostala na križu subotom, jer velik je dan bio one subote, Židovi zamoliše Pilata da se raspetima slome zglobovi i da se skinu. Dođoše dakle vojnici i zglobove slomiše prvomu i drugomu koji su s Isusom bili raspeti. Kada dođoše do Isusa i vidješe da je već umro, ne slomiše mu zglobove, nego mu jedan od vojnika kopljem probode bok i odmah poteče krv i voda (Iv 19, 31-34).

Svaka od ovih scena predstavlja minijaturnu ikonu koju treba dugo promatrati i nad njom se moliti. Želio bih se ipak zaustaviti na nekoliko njih. Ne znam da li ste se ikada usudili sami sebi predstaviti kako je zapravo izgledalo raspeće, gužva i strka, krikovi i jauci. No ako se usredotočimo na sliku koju nam daje Ivan i oko samog Isusova križa puno je više likova nego nam se u prvi tren čini. Zapravo tamo je, računajući Isusa, dvanaest osoba. Ako ne vjerujete, prebrojite sami. Broj nikako nije uzet slučajno, to je biblijski broj par excellence. Neke od njih poznajemo imenom iz ovog ili drugih evanđelje, nekima je ime dala tradicija, a neki će ostati anonimni za vječnost. Ono što je važnije zamijetiti jest da su neki tamo samo po službi i zapravo ništa “ne kuže” (četvorica vojnika i lijevi razbojnik), neki su već pomalo otkrili tajnu Isusove patnje i predanja Ocu (desni razbojnik), neki su već pogleda uprta u Njega i njegov križ (tri Marije) i konačno tu su dvoje svima nama poznatih likova uz sam križ Isusov: njegova majka Marija i sv. Ivan. Svako se od nas može prispodobiti s nekim od tih likova. Meditirajući nedavno nad ovim tekstom shvatio sam da se vrlo lako mogu prispodobiti s ovim vojnicima koji ništa “ne kuže”. Iako s jedne strane toliko toga, teoretski gledano, znam o križu Isusovu, u svakodnevnom životu često se ponašam kao da on za mene ne postoji ili kao da je spomenik prošlim vremenima, a ne centralna točka života svakog kršćanina pa tako i mene. I još nešto. Otkrio sam da želim biti na njihovu mjestu, ali ne zato da bih bio onaj koji razapinje Isusa, već da bih bio jedan od onih kojima će dopasti dio njegove odjeće. Želio bih za sebe, kao i za tolike čije grijehe slušam u ispovijedima, dio svete odjeće Isusove da pokrije našu golotinju i sramotu, da nas učini uistinu dostojanstvenima da budemo na tom mjestu.

Darovanje Majke jest možda najljepši dio Ivanova evanđelja i o njemu ne treba puno pisati, njega treba doživjeti. Po Isusovu križu i ja imam Mariju za majku, sveta je istina od koje se živi osobito onda kad vjera slabi, kad se udaljavamo ili kad ne znamo i ne možemo moliti.

Dar Duha nešto je posebno i pomalo skriveno u Ivanovu evanđelju. Prije nego preda duh Isus izriče one svoje misteriozne riječi: Dovršeno je! Možemo se zapitati, a što je to dovršeno? Logični je odgovor da je dovršen njegov zemaljski život i njegovo poslanje i da sada kada odlazi Ocu dolazi drugi Branitelj, Paraklet, Duh Sveti. Ali te se riječi mogu shvatiti i kao dovršenje objave. Isus više neće govoriti, On sada šuti i vlada s križa. Zato su te riječi duboki poziv da se dugo zagledam prema križu s kojeg Isus sada šuti i da u šutnji i tišini komuniciramo s njim tražeći mir za naše nemire.

Konačno, dar krvi i vode nepogrešivo nas vodi otajstvu Srca Isusova. Gledajući tako križ kao dar otvorenog Srca, otvorene Ljubavi, gotovo da bismo zaplakali sa sv. Franjom Asiškim jer Ljubav nije ljubljena, nije prepoznata od tolikih na njihovu vlastitu nesreću. Toliki grcaju tragajući za ljubavlju i pažnjom, toliki je žele kupiti ili glumom i lažima doći do nje, a Ljubav stoji tu, na križu, kao besplatan i nepresušan izvor za svakoga koji ga zna otkriti.

Neka nam zato i ovo razmišljanje bude podstrek kad stanemo pred Kristov križ, u želji da taj križ kao vječni znak spasenja i pobjede bude uzvišen i u našem srcu. Pokušajmo ući u to bogatstvo Isusove poruke s križa i od nje živjeti, razumijevajući i prihvaćajući i naše vlastite križeve po kojima se često jedino možemo spasiti.

Taizé, kolovoz 2010.

Da biste komentirali, prijavite se.