29. nedjelja kroz godinu; Politika – biti na vlasti

Uz današnje evanđelje, mislim da bi bilo primjereno pitanje: Da li bi se ja kao mali, običan čovjek usudio preuzeti odgovornost vlasti, da li bih uspio učiniti štogod dobra za druge, male ljude kao što sam bio i sam ili bi mi bilo puno važnije kako sada ostati na vlasti i napredovati više?
Autor: p. Antun Volenik, SJ petak, 19. listopada 2012. u 00:00

U modernoj demokraciji, osobito u predizbornim vremenima, uobičajeno je pitanje glasačima: Da li ste zadovoljni aktualnom vlasti? Što im zamjerate? Uz današnje evanđelje, mislim da bi bilo primjereno pitanje: Da li bi se ja kao mali, običan čovjek usudio preuzeti odgovornost vlasti, da li bih uspio učiniti štogod dobra za druge, male ljude kao što sam bio i sam ili bi mi bilo puno važnije kako sada ostati na vlasti i napredovati više?

Živeći ovdje u Bruxellesu s vremena na vrijeme susrećem se s ljudima “od politike”, počevši od običnih službenika do onih koji mogu i nešto odlučivati ili što je još važnije, onih koji imaju veze s onima koji zbilja odlučuju. Naravno, i mi u Crkvi govorimo o hijerarhiji i o vlasti. Gledajući ljude koji su na vlasti imam dojam da većina nije svjesna, ili želi zaboraviti odgovornost koja im je povjerena, odgovornost da služe drugima. Iako nam se onda današnje evanđelje o služenju čini skroz promašeno i nerealno, ako zaista vjerujemo Božjoj riječi može nas podsjetiti barem na jedno; čemu u stvari služe političari, svi oni koji su preuzeli odgovornost biti na vlasti.

No, pođimo redom. Apostoli koji su krenuli za Isusom u njemu su, slijedeći židovsku tradiciju i predaju, prepoznali Mesiju, onoga koji će ponovo uspostaviti Davidovo kraljevstvo, onoga koji će u Mojsijevoj i Ilijinoj snazi poraziti sve neprijatelje. Ako u cijelosti pogledamo Isusov odnos prema učenicima kroz svako od evanđelja, onda nam postaje jasno kako im on postepeno pokazuje tko je on u stvari. Isus kreće od njihova poimanja tko je on, i postepeno mijenja njihov mentalitet, uči ih i pokazuje im tko je uistinu. Naš život trebao bi imati sličan tijek. Svi mi krećemo od nekih slika o Bogu koje su nam drugi dali ili koje smo s vremenom izgradili. Mnoge od njih su krive i tek istinsko traženje i suradnja s Bogom daje nam jasniju i evanđeoskiju Božju sliku.

Apostoli nisu imuni niti na jednu ljudsku slabost i težnju. Jedna od njih jest i vlast, biti bliže onome koji vlada. Raspravu tko je od njih najveći donose sva tri sinoptička evanđelja, a Matej i Marko uz to i ovu zgodu sa Jakovom i Ivanom. Oni žele biti prvi ministri u tom novom, Isusovom kraljevstvu. Ne znaju što traže, jer još ne poznaju, još ne shvaćaju jednu od glavnih Isusovih osobina. On je došao na ovaj svijet da se dâ, da se razda potpuno i dokraja, a ne da skuplja, vlada i broji. Onaj tko mu želi biti blizak, jedino mu se tako može potpuno približiti, biti mu zdesna ili slijeva. 

No nisu li Isusove riječi ideal za svakoga tko se odluči ići za vlašću, biti prvak u narodu? Zaboravljati na svoje osobne probitke i nastojati služiti za opće dobro, znajući da treba zaštiti one najmanje i najugroženije jer veliki i bogati i tako će se pobrinuti sami za sebe. 

Kao i drugdje u evanđelju, Isus nije sitničav. Postavlja jako visoke ideale. On, Ponizni sluga Gospodin, kako ga opisuje prorok Izaija u prvom čitanju, izvrnuo je naopako i tu veliku mudrost ovoga svijeta – imati vlast i vladati nad drugim. Odričući se takve vlasti Isus se do kraja približava svim onim dubokim ljudskim čežnjama i potrebama. Da bismo to vidjeli potrebno je pročitati tek nekoliko redaka koji slijede. Odmah nakon govora o služenju, Marko nas vodi u Jerihon, gdje na gradskim vratima sjedi slijepi prosjak Bartimej, sin Timejev. Nakon njegova uporna vikanja i moljenja “Isuse, sine Davidov, smiluj mi se!”, slijedi ono Isusovo božansko i izazovno pitanje: “Što hoćeš da ti učinim?” Nitko drugi iz toga velikog grada nije bio zapažen i nikom drugom Isus se nije stavio u službu doli posljednjem od njih, slijepom prosjaku Bartimeju. 

Bartimejev odgovor: “Učitelju moj, da progledam” (v. Mk 10,51) puno je više od tjelesnog ozdravljenja. Mudrost služenja jedna je od istina ovoga života za koju smo mi često slijepi i zaista nam je potrebno da nas Isus ozdravi da bismo vidjeli svu važnost takvog odnosa prema drugima.

Bruxelles, 29. listopada 2006.

Da biste komentirali, prijavite se.