Stajao sam Ga smrti na križu

Mislio sam da nikada neću pisati o tome, ali ipak smatram važnim posvjedočiti za Krista.
Autor: fra Mate Bašić Photo: burningfireshutinmybones.wordpress.com utorak, 27. ožujka 2018. u 12:54

U vrijeme kada sam živio kao i drugi i ja sam bio jedan od onih koji su fizički radili cijeli dan. Za mene je rad bio i „visjeti“ cijeli dan pred računalom i to s opravdanjem: „Mama, ja učim! Pusti me!“ Da, da... Učim... Kako da ne... Ako je učenje otkriti kako neki film skinuti ili doći do nekih informacija ili pak, što je još gore, preko interneta ustrajavati u grijehu, tada doista učim... Trošio sam silne novce na razne proteine, carnitine, termoregulatore, kreatine, tribustane, na kraju i na biljne testosterone, kako bih izgledao poput Apolona. U teretani sam provodio više sati dnevno, a još više na biciklu, koji sam platio svotom kojom mogoh prehraniti tisuće djece u Africi. Sve sam to radio pod izlikom – to je zdravo. Nažalost, ta je izlika bila u meni i preda mnom osobito kada sam se drugima obraćao i objašnjavao zašto toliko vježbam. Ali kada malo bolje sagledam, radio sam sve to jer bijah prazan. Toliko sam vježbao jer sam htio biti muškarčina svakom fizički privlačna. Toliko sam se trošio jer u meni nije bilo onoga duhovnog. Izbacio sam iz sebe Boga i zaključao mu vrata pred nosom. Stavio sam na lanac tri lokota. Prvi se lokot zvao uspješan čovjek, drugi privlačan muškarac, a treći se lokot zvao „ja, ja, i samo ja“.

Mislio sam da nikada neću pisati o tome, ali ipak smatram važnim posvjedočiti za Krista. Potpuno se na ovaj način otvaram svakome tko ovo čita, ali ne da bih time o sebi govorio nego o moći i snazi ljubavi našega Isusa Krista po kojemu i za kojega sve jest.

Nažalost podlegao sam đavolskom poticaju, podlegao sam svjetlucavim zrcalima svijeta i grešnim požudama svoga tijela. Podlegao sam, njemu stvorenju i izdao Njega Stvoritelja. Rekao sam NE Onomu koji „je moje stvorio bubrege. Koji me satkao u krilu majčinu. Onomu koji me stvarao u tajnosti u dubini zemlje.“ (usp. Ps 139) Na kraju sam rekao veliko NE Onomu koji
   „ponizi sam sebe,
   poslušan do smrti,
   smrti na križu.“  
 
Onomu koji „život svoj dade kao otkupninu za mnoge.“ (Mt 20, 28)
Dobrome Pastiru koji život svoj polaže za ovce svoje (Iv 10, 11)
Nažalost, tada sam rekao ne „Kristu Isusu, koji sebe samoga dade kao otkup za sve.“ (1Tim 2, 6)

Rekoh ne Onomu koji jest Ljubav i po kojemu smo upoznali Ljubav jer kaže sv. Ivan: „Po ovom smo upoznali Ljubav: on je za nas položio život svoj.“ (1Iv 3, 16)

Činio sam suprotno onom savjetu sv. Pavla: „Budite dakle nasljedovatelji Božji kao djeca ljubljena i hodite u ljubavi kao što je i Krist ljubio vas i sebe predao za nas kao prinos i žrtvu Bogu na ugodan miris.“ (Ef 5, 1-2)

Ne znam čiji sam tada bio nasljedovatelj, ali Božji sigurno nisam. Išao sam samo za onim tjelesnim, samo za onim fizičkim i svjetovnim. Ako sam, dakle išao za svjetovnim, tada sam nasljedovao svijet. Ako li pak svijet, tada sam bio nasljedovatelj kneza ovoga svijeta.

Ali „Bog, dobročinitelj moj, tako mi čini dobro, (čak i tada kada ja toga nisam ni svjestan jer on je Ljubav koja želi da se svi spase) da ništa od mene ne traži, a opet ne treba ni mene ni ikojeg drugog stvora.“ (sv. Bonaventura; VI. p. 1. Fascicular. c. 6.)

Doista, kako me darežljivo i bez ikakve vlastite koristi ljubi Bog i tolike mi milosti iskazuje. Darovao mi je milost kao što je ova. Milost da sam opet njegovo dijete. Milost da me neizmjerno voli iako sam ga se doslovno odrekao. Sve je to učinio ne samo bez ikakve svoje koristi, nego dapače s velikim svojim izdacima, jer sam Ga stajao i krvi i života.
 
    (Nastavit će se...)
 

Da biste komentirali, prijavite se.