„40 dana u 40 crkava“ - Zagrebački korizmeni pohod

„Pridošlice smo i putnici na ovome svijetu.“ – (usp. 1Pt 2, 11)
Autor: Velimir Ponoš Photo: www.kraljica-mira.com.hr srijeda, 18. veljače 2015. u 08:09

Draga braćo i sestre,

polazeći  od siječnja do lipnja 2014. godine, velike duhovne vježbe u svakodnevnom životu, svetoga Ignacija Loyole, pri Družbi Isusovoj u zagrebačkoj Palmi, a nakon životne ispovijedi  14.-og ožujka., Milošću Božjom razabrao sam kako dalji tijek vježbi  i sav budući život treba biti paralelni hod s Isusom.  Dan za danom, svaki dan. Dopuštanje Isusu da uđe i boravi u mom životu, Njegova milost da ja protječem kroz Njegov. U prepuštanju suobličenju polako je izranjao lik hodočasnika. Najprije onog koji hodočasti u mjestu, potom onog koji hodočasti iz mjesta.

Potom opet onog prvog...sve do onog koji spaja obojicu. Tada se rodila misao kako se valja duboko približiti i saživjeti Isusu, Njegovoj  muci i uskrsnuću, istodobno se snažeći u disciplini i predanju Božjem vodstvu. Dugo i milosno vrijeme korizme idealno je za traganje i nalaženje, za osluškivanje i djelovanje.  Četrdeset dana, kroz pustinju do Jordana, od oaze do oaze.  Pa to je to! Četrdeset  dana u četrdeset crkava! U idućih ću četrdeset dana obići četrdeset zagrebačkih crkava slaveći svetu misu svakoga dana u drugoj crkvi. Uz temeljnu namjeru takvoga, izvornoga, jedinstvenog korizmenog pohoda, druga je namjera upoznati raznolikost crkava, njihovu kulturno-spomeničku baštinu, njihove male-velike priče, vremena, prostore, ljude. Sve to zajedno proći, doživjeti, pronositi i predstaviti.  Spojiti korizmeni pohod i mali vodič kroz zagrebačke crkve.  Zapisati dojmove i spoznaje, svoje unutarnje doživljaje i refleksije, liturgiju čuti i upiti. Boga tražiti i susretati.  Svuda, na svakom posjećenom mjestu. I u svima, u onima koje sam susreo, u onima koje ću susresti i u onima s kojima se susrećem.

17. veljače 2015.

Sutra počinje. Svjestan kako će biti teško i naporno, svjestan kako će trebati prvotnu  odluku potvrđivati uvijek iznova. Lomit' ću se, tražiti razloge da odustanem, pitati se čemu, proglašavati ideju besmislenom, pomišljati kako imam nešto važnije, razmišljati kako mogu i u svoju crkvu, u Petrovu, kako ne moram baš na drugi kraj grada. Napasti će pristizati jedna za drugom, ili pak uopće neće pristizati. Sam neću moći, ali „jaram je moj sladak i breme moje lako“ jer „Gospodin mi je svagda pred očima, jer mi je zdesna neću posrnuti“."
 

Da biste komentirali, prijavite se.