Adventske meditacije: "Slavim te, Oče, što si ovo objavio malenima"

Dragi čitatelji i posjetitelji Laudata, ovoga došašća u suradnji s bogoslovima Hrvatske dominikanske provincije svakoga dana Vam donosimo razmatranje utemeljeno na misnim čitanjima dana! Osluškujmo zajedno Božju riječ i pripremimo se za Božji dolazak. Danas Vam piše fr. Ivan Dominik Iličić OP.
Autor: Laudato/Tragom istine utorak, 02. prosinca 2014. u 09:09

Razmišljanje na dnevna čitanja, 2. prosinca 2014
(Iz 11,1-10; Ps 72,1-2.7-8.12-13.17; Lk 10,21-24)

Liturgija današnjeg dana nam donosi ulomak iz evanđelja po Luki u kojemu se Isus direktno obraća svom Ocu i slavi ga usklikom u Duhu Svetom što je otajstva Kraljevstva sakrio od umnih i učenih, a objavio ih malenima. Pitam se tko su bili ti maleni u ono vrijeme kada je Svemogući Bog hodao ovom zemljom, koji su prepoznali Isusovo božanstvo i koji su prepoznali otajstva naviještenog i ponuđenog Kraljevstva. Pitam se po čemu su se ti maleni razlikovali od onih brojnih farizeja koji nisu uspjeli prepoznati Isusa. Slijedeći ljudsku logiku puno je izglednije očekivati da će Boga i njegova otajstva prepoznati učen čovjek, poput tadašnjeg farizeja, koji proučava od Boga objavljena Pisma i koji izvršava Božje zakone, nego li neki maleni čovjek koji nema puno znanstvenoga i teološkog znanja i koji je možda ujedno veliki, prezreni grešnik. Ne želim nipošto umanjiti vrijednost znanja i truda oko učenosti, ali želim naglasiti da ono samo po sebi nije dovoljno ukoliko nema za Isusa ključne malenosti, koja otvara vrata susretu sa živim Bogom, s njegovim otajstvima, koja nam postaju donekle jasna (nikad potpuno jer su otajstva) samo u njegovom svjetlu ukoliko smo otvoreni djelovanju milosti Božje koja nas posvećuje i prosvjetljuje, uvodi u Božja otajstva, u nutarnji 2014.12.02.blagoslovljen.si.oče.02božanski život u kojega čovjek nikada ne bi mogao prodrijeti vlastitim snagama. Maleni bi bio onaj koji se uspio skrušiti pred Istinom, povjerovati joj, susresti je i predati joj cijeli svoj život. Maleni je onaj koji spoznaje vlastitu grešnost, ali u isto vrijeme još više spoznaje i slavi veličinu Božje ljubavi. Tu malenost može imati učen čovjek, kao što su je imali i neki farizeji onoga vremena, ukoliko nije zaslijepljen vlastitom samodopadnošću, ukoliko ne gleda svisoka na druge ljude, i ukoliko se prema Bogu ne odnosi na način da ga želi ukalupiti u okvire vlastitog znanja i razuma kojega pomalo počinje apsolutizirati. Primjeri poniznog vrlo učenog svetog čovjeka su naš utemeljitelj sveti Dominik i naš veliki teolog sveti Toma Akvinski, dok su recimo primjeri svetaca koji su bili maleni u srcu, a razumjeli su velika Božja otajstva, a da pri tome nisu bili teološki jako obrazovani, sveti Martin de Pores, sveta Katarina Sijenska, blažena Majka Terezija i brojni drugi. Zajednički nazivnik im je upravo velika poniznost i malenost koja omogućuje duboku svijest o tome da se Božja otajstva ne mogu prisilno osvojiti niti ukalupiti. Svi su se oni prema Bogu odnosili i propitivali njegovu svetu Riječ i otajstva s dubokim poštovanjem i poniznošću.

Neka nas Marija koja je najizvrsniji primjer takve malenosti uvede u to otajstvo i vodi u školi najbolje malenosti i poniznosti kojom ćemo dopustimo Gospodinu da bude velik u nama i da nas vodi svojim Svetim Duhom najavljenim u prvom čitanju iz knjige proroka Izaije. Neka taj Kristov duh, duh mudrosti i umnosti, duh savjeta i jakosti, duh znanja i straha Gospodnjeg prebiva u nama i učini nas pripravnima za radosno i budno iščekivanje Kristvog rađanja, nastanjenja u našim dušama, kako bismo postali plodno tlo preko kojega će se Gospodin rađati u dušama mnogih ljudi koje ćemo susretati na svom životnom putu.

 

 

Da biste komentirali, prijavite se.