Bog djeluje na nas - ali ne čini ništa bez nas

I danas Kristova poruka traži preteče. Kao kršćani pozvani smo ravnati putove Kristova dolaska. Kako?
Autor: vlč. Krunoslav Pačalat/Laudato/M.P. Photo: creationswap.com nedjelja, 06. prosinca 2015. u 08:50

PRVO ČITANJE: (Bar 5,1-9)

Čitanje Knjige Brojeva
Skini, Jeruzaleme, haljinu tugovanja i nesreće, odjeni se zauvijek ljepotom slave Božje, ogrni se plaštem Božje pravednosti, stavi na glavu vijenac slave Vječnoga; jer Bog hoće pokazati sjaj tvoj svemu pod nebom i zasvagda ti hoće dati ime: „Mir pravednosti“ i „Slava bogoljubnosti“. Ustani, Jeruzaleme, stani na visoko i obazri se na istok: Pogledaj! Djeca se tvoja sabiru, od istoka do zapada, na zapovijed Svetoga, radujuć' se što ih se spomenuo Bog. Otišli su od tebe pješice, vodio ih neprijatelj, a gle, Bog ih tebi vraća nošene u slavlju, kao djecu kraljevsku. I naredi Bog: neka se snize sve visoke gore i vječne klisure; nek' se doline ispune i poravna zemlja da Izrael čvrsto kroči u sjaju slave Božje. A šume i sva stabla mirisna činit će sjenu Izraelu po Božjoj zapovijedi; jer Bog će voditi Izraela u radosti, u svjetlu njegove slave, prateć' ga milosrđem svojim i pravednošću. Riječ Gospodnja

PRIPJEVNI PSALAM: (Ps 126,1-2a. 2b-3. 4-5. 6) Otpjev: Velika nam djela učini Gospodin: opet smo radosni!

Kad Gospodin vraćaše sužnjeve sionske,
bilo nam je ko da snivamo.
Usta nam bjehu puna smijeha,
a jezik klicanja.

Među poganima tad se govorilo:
„Silna im djela Gospodin učini!“
Silna nam djela učini Gospodin:
opet smo radosni!

Vrati, Gospodine, sužnjeve naše
ko potoke negepske!
Oni koji siju u suzama
žanju u pjesmi.

Išli su, išli plačući
noseći sjeme sjetveno;
vraćat će se s pjesmom
noseći snoplje svoje.

DRUGO ČITANJE: (Fil 1,4-6. 8-11)

Čitanje Sv. Pavla apostola Filipljanima
Braćo! Uvijek se u svakoj svojoj molitvi za vas s radošću molim zbog vašeg udjela u evanđelju od onoga prvog dana sve do sada - uvjeren u ovo: Onaj koji otpoče u vama dobro djelo, dovršit će ga do Dana Krista Isusa. Bog mi je doista svjedok koliko žudim za svima vama srcem Isusa Krista! I molim za ovo: da ljubav vaša sve više i više raste u spoznanju i potpunu pronicanju te mognete prosuditi što je najbolje da budete čisti i besprijekorni za Dan Kristov, puni ploda pravednosti po Isusu Kristu - na slavu i hvalu Božju. Riječ Gospodnja

EVANĐELJE: (Lk 3,1-6) Čitanje svetog Evanđelja po Luki

Petnaeste godine vladanja cara Tiberija, dok je upravitelj Judeje bio Poncije Pilat, tetrarh Galileje Herod, a njegov brat Filip tetrarh Itureje i zemlje trahonitidske, i Lizanije tetrarh Abilene, za velikog svećenika Ane i Kajfe, dođe riječ Božja Ivanu, sinu Zaharijinu, u pustinji. On obiđe svu okolicu jordansku propovijedajući obraćeničko krštenje na otpuštenje grijeha kao što je pisano u Knjizi besjeda Izaije proroka: „Glas viče u pustinji: Pripravite put Gospodinu, poravnite mu staze! Svaka dolina neka se ispuni, svaka gora i brežuljak neka se slegne! Što je krivudavo, neka se izravna, a hrapavi putovi neka se izglade! I svako će tijelo vidjeti spasenje Božje.“ Riječ Gospodnja
 

RAZMATRANJE

Dragi Božji miljenici, druga je nedjelja došašća. Na adventskom vjenčiću smo zapalili drugu svijeću i ona donosi još više svjetla nego što smo ga imali s jednom svijećom. Tako bi trebalo i u nama još više zasvijetliti Kristovo svjetlo. Naš čovjek u nama treba polako dobivati novu dimenziju čovječnosti i duhovnosti. Upravo današnja čitanja, u nama žele zapaliti novo svjetlo i oživjeti jaču svetost. Otvorimo se Duhu Božjemu dok mrvimo tu Riječ kroz vlastito razmatranje.

Sve to, što smo čuli iz čitanja, smješta nam Božju objavu, Božju Riječ, tu među nas, u ljudski život, ljudsku krvavu povijest, pokazuje nam tog Boga koji je želio biti Emanuel - S nama Bog. Upravo ovdje dolazimo do one novosti koju biblijski tekst, Božja objava ima za nas. Razlog zašto neki biblijski tekstovi imaju tako snažnu, svevremensku poruku jest u činjenici da su pisani kao obećanje, za budućnost. I na nas je Bog tada mislio dok je pisce nadahnjivao. Svi ti tekstovi čekali su ili bolje čekaju na svoje ispunjenje. Ovi proročki na ispunjenje u Isusu, oni novozavjetni na konačno ispunjenje o Isusovu drugom dolasku, a svi skupa na ispunjenje u ljudskom, tvome i mome životu. Svevremenska poruka evanđelja ponavlja se i u ovom današnjem. Ivan Krstitelj, prorok koji svojom porukom spaja Stari i Novi Zavjet opisan je kao Glas koji viče u pustinji. Nije to aluzija samo na Sinajsku pustinju i Izlazak, događaj koji se zbio 1300 godina prije Ivanova vremena. Za nas, to je jasna aluzija na ovo naše vrijeme, gotovo 2000 godina nakon njega, vrijeme individualizma gdje se živi sve više za sebe, gdje veliki gradovi postaju velike pustinje. To je aluzija na pustinje našega srca gdje materijalizam guši naš odnos s Bogom, drugima pa i nama samima. Sve ovo što se događa oko nas želi ugušiti našu čežnju za Bogom i njegovim vrijednostima. Ovaj svijet nam nudi pustinju: osamljenost, napuštenost, obezglavljenost, neupućenost u istinske vrijednosti, strah i sumnju... a tako smo blizu oaze usred te pustinje u kojoj živimo.

Ovaj citat iz Izaije proroka, Pripravite put Gospodinu, koji se toliko dojmio evanđelista da ga slušamo svake godine kroz njihova tri izvještaja, ostaje nam uvijek, rekao bih, više podstrek, ohrabrenje nego upozorenje. Izazov za nas koji smo se opredijelili za Mesiju. I zato, vjerujem uživamo raditi na sebi da što više nalikujemo na Njega kako bi nas svi mogli prepoznati kao Njegove. Da li zaista težim tome da one koje susrećem blagoslivljam svojim životom? Samim time što sam u njihovoj blizini? Danas o toj težnji promišljaj kako bi što jače probudio u sebi potrebu raditi na onim detaljima koji te još uvijek više prikazuju svjetovnim, a manje duhovnim – Božjim čovjekom.

Isus, čije je rođenje postalo središte vremena za cijeli svijet ide u susret tome svijetu, no ne bučno i napadački, on tome svijetu pruža svoju malenu, nemoćnu ručicu iz jaslica. Čistiti put do njega znači ohrabriti se i podići iz dubina svoje sažaljivosti, svakodnevice, nezadovoljstva ili spustiti s pijedestala svoje samodostatnosti i moći i vidjeti maloga Boga koji ne buči, ne skreće na sebe pozornost, koji se utjelovio u tijelo, tijelo nemoćnog ljudskog čeda, da bi i moje tijelo vidjelo spasenje Božje. Krist stalno dolazi. On dolazi nevezano za blagdane, koji doduše mogu biti prigoda da se taj dolazak ostvari. Iskrena vjernička duša čezne za Kristovim dolascima. Još više, zaljubljenici u Kristovo nebesko svjetlo žele biti trajno s njime povezani. „Kupati se u tom svjetlu.“ Stoga je simbolika Ivana Krstitelja kad govori da se svaka dolina ispuni i svaka uzvisina ili gora slegne, primjenjiva na naše obraćenje. Obraćenje je povezano sa sakramentom pomirenja kojemu u adventu pristupamo. Da ispunimo svoju duhovnu prazninu, ne mi nego Gospodin po svojoj milosti. Jednako tako da se uzvisina ili brdo naše oholosti slegne. Ne našom vlastitom snagom, nego opet milošću i pomoću Kristovom. Tada „dan D“ ne samo da neće biti nešto čega se treba bojati, nego nešto što neće biti presudno u životu vjernika koji s Kristom želi putovati i dovršiti svoj životni put. Isus je naša privilegija i čast, a ne samo odabir. S Isusom naš život dobiva privlačnost i sjaj koji poziva i druge k Onome koji je od nas napravio ljude vlastite svetosti.

Ne zaboravimo: sljedeća nedjelja je nedjelja karitasa – konkretne djelotvorne ljubavi. Nemojmo samo odmahnuti rukom i reći kako ni mi nismo imućni, kako ni sami nemamo dovoljno. Osjetiti pogled očajnika, vidjeti ruku ispruženu može samo vjernik koji iskreno vjeruje da nas u tom pogledu gleda Krist i da su njegove ruke ispružene za one najpotrebnije. I to Krist Gospodin – Kyrios kakvoga nam posreduje Luka, evanđelista Isusove dobrote i blaženstva. Ivan pokazuje put u Život. A što je nama činiti? Vjerujem da je naš život traženje pravoga puta. Čovjek je putnik u labirintu života. Život je traženje duhovnog smisla života, smisla rađanja i umiranja. Život je traženje putokaza. Ivan je pripravljao put. I mi trebamo pripraviti put Isusu do onih koji su u potrebi duhovnoj, materijalnoj a možda čak psihološkoj i socijalnoj. Svima Isus želi biti Emanuel – Bog s nama. Zato pomognimo svima da stvore ozračje s kojim će ugostiti Mesiju. Darujmo dijeleći onog što imamo. To znači biti Isusov preteča. Pohodimo bolesnike i pitajmo ih da li se žele ispovjediti za Božić i pozovimo im svećenika. Obiđimo starce i osamljene i budimo s njima danas da i oni osjete kako Isus i k njima želi doći i da nisu zaboravljeni i odbačeni. Pogledajmo oko sebe i zamijetimo ljude s kojima se nitko ne želi družiti, koji su zapostavljeni ili odbačeni zbog nekih svojih ponašanja, postupaka ili su opečaćeni kao neprihvatljivi, koje ljudi sude i odbacuju, ogovaraju i kleveću i ponudimo im svoju blizinu, a Isus će preko nas učiniti svoje... i to je Caritas. Vježbajmo se danas u tome.

I danas Kristova poruka traži preteče. Kao kršćani pozvani smo ravnati putove Kristova dolaska. Kako? Najprije vlastito obraćenje, a potom pomaganje ljudima oko sebe, u obitelji i na radnom mjestu. Dakle, važno je ne zaboraviti na sebe. Jer što ćemo dati drugima ako sebe ne zasjajimo svetošću Kristovom. Nudit ćemo samo ono svoje ljudsko. Bog se i nama služi kao svjetiljkom. O nama ovisi da mnogi ne ostanu u tami, već da hode putovima koji vode do života vječnoga. Bog djeluje na nas - ali ne čini ništa bez nas! Amen.
 

Da biste komentirali, prijavite se.