I čudo ozdravljenja se događa!

Pohitimo Gospodinu koji ozdravlja
Autor: fra Zvonimir Pavičić, OFM Photo: pexels.com ponedjeljak, 02. prosinca 2019. u 11:51

Iz Evanđelja po Mateju (Mt 8, 5-11)
 
 
U ono vrijeme: Kad Isus uđe u Kafarnaum, pristupi mu satnik pa ga zamoli: »Gospodine, sluga mi leži kod kuće uzet, u strašnim mukama.« Kaže mu: »Ja ću doći izliječiti ga.« Odgovori satnik: »Gospodine, nisam dostojan da uđeš pod krov moj, nego samo reci riječ i izliječen će biti sluga moj. Ta i ja, premda sam čovjek pod vlašću, imam pod sobom vojnike pa reknem jednomu: 'Idi!' – i ode, drugomu: 'Dođi!' – i dođe, a sluzi svomu: 'Učini to' – i učini.« Čuvši to, zadivi se Isus i reče onima koji su išli za njim: »Zaista, kažem vam, ni u koga u Izraelu ne nađoh tolike vjere. A kažem vam: mnogi će s istoka i zapada doći i sjesti za stol s Abrahamom, Izakom i Jakovom u kraljevstvu nebeskom.«
 
Na početku smo nove liturgijske godine. Došašće je uvijek početak. Ono je vrijeme koje označava početak našeg hoda prema Gospodinu i njegova dolaska prema nama. Mi čekamo i iščekujemo ga, ali ujedno i idemo prema njemu.
 
Taj hod, tu kretnju opisuje i današnje evanđelje u kojem satnik dolazi pred Isusa. Ne čeka da Isus dođe k njemu, nego ga pretječe, on hiti k njemu. Dolazi radi ozdravljenja svoga sluge. Možemo uočiti kako je i prije toga dolaska i prije toga hoda vidljiva vjera u Isusovu moć ozdravljanja. Jer da nije bilo te vjere, ne bi bilo niti odvažnosti niti hoda k Isusu. Satnik vjeruje kako Isus može ozdraviti njegovoga slugu. I ta vjera je toliko velika da Isus uopće ne treba ići tamo, ne treba pred njegovim očima pokazati, odnosno dokazati proces ozdravljenja. Zašto? Zato što satnik vjeruje Isusu. Iako vjeruje Isusu, zna koliko je on grješan čovjek. Zna da bi se Isus po tadašnjem Zakonu onečistio kad bi ušao pod njegov krov. No, ni ta grješnost ga nije spriječila da se obrati onomu koji mu može pomoći, Isusu koji mu može ozdraviti slugu.
 
I čudo ozdravljenja se događa. Događa se upravo zbog vjere toga satnika. Upravo tu vjeru traži Isus kod svojih sunarodnjaka i učenika. Traži od njih vjeru koja je puna predanja i puna povjerenja u Boga. U Boga koji može učiniti sve pa i ono što se ljudima čini nemoguće. Tako se ovdje Isus još jednom pokazuje kao Sin Božji koji ozdravlja, koji daruje zdravlje čovjeku, koji čovjeka podiže na noge te mu tako daruje novi početak i novu priliku. Iz susreta s Isusom rađa se dakle obnovljeni život.
 
I mi smo, poput ovog satnika, u hodu kroz vrijeme koje se naziva došašće. Vrijeme iščekivanja svetkovine Isusova Utjelovljenja. Kroz taj hod jačamo svoju vjeru u Boga koji susreće svoj narod, one koji su ga potrebni.
 
Idemo u susret Bogu koji ozdravlja bolesne, koji daruje novi život.
Možda smo i mi, kao i satnik, postiđeni zbog svoje grješnosti  i svoga stanja, ali ne dozvolimo da nas ono udalji od Gospodina. Idimo mu u susret.
 
Baš je ovo vrijeme potrebno svakome vjerniku kako bi pokazao svoju spremnost, kako bi u ranim jutarnjim satima pretekao izlazak sunca, kako bi pretekao Gospodina na njegovu putu i zamolio ga za ozdravljenje svojega života i života svojih najmilijih.
 
Neka nam ovo vrijeme bude vrijeme jačanja vjere kako bismo o Božiću spremno primili Boga u svoje domove i u svoja srca. Neka nas on u ovoj velikoj duhovnoj obnovi pripravi za taj susret, kako bi s darom novoga života zapjevali i novu, radosnu pjesmu svome Spasitelju.






 

Da biste komentirali, prijavite se.