S Laudatom kroz korizmu

Dragi prijatelji, čitatelji i podupiratelji portala Laudato – Biti u vezi. Kao i kroz došašće, tako i kroz ovu korizmu želimo vam pomoći u vašem vjerničkom životu u ovom svetom vremenu. Ovaj puta predlažemo vam zajedničko čitanje odabranih dijelova Katekizma Katoličke crkve dok ćemo petkom objavljivati tekstove Križnoga puta različitih autora.
Autor: Administrator subota, 23. veljače 2013. u 00:00

Dragi prijatelji, čitatelji i podupiratelji portala Laudato – Biti u vezi. Kao i kroz došašće, tako i kroz ovu korizmu želimo vam pomoći u vašem vjerničkom životu u ovom svetom vremenu. Ovaj puta predlažemo vam zajedničko čitanje odabranih dijelova Katekizma Katoličke crkve dok ćemo petkom objavljivati tekstove Križnoga puta različitih autora. I ovaj puta pozivamo vas na suradnju. Ukoliko želite pošaljite nam jednu ili više postaja križnoga puta koji ste sami napisali. Tako ćemo nastojati stvoriti i objaviti i „Laudatov“ križni put.

Hvala vam.



ODABRANI DIJELOVI KATEKIZMA KATOLIČKE CRKVE:

OTAC SVEMOGUCI

I. "U ime Oca i Sina i Duha Svetoga"

232 Kršćani su kršteni "u ime Oca i Sina i Duha Svetoga" (Mt 28,19). Prije toga, na trostruko pitanje koje traži da ispovijede vjeru u Oca, u Sina i u Duha, oni odgovore :"Vjerujem". "Vjera svih kršćana počiva na Trojstvu".

233 Kršćani su kršteni "u ime" - ne u "imèna" Oca i Sina i Duha Svetoga, jer samo je jedan Bog, Svemogući Otac i njegov jedini Sin i Duh Sveti: Presveto Trojstvo.

234 Otajstvo Presvetog Trojstva središnje je otajstvo kršćanske vjere i života. To je tajna Boga u sebi samome. Tu je dakle izvor sviju drugih vjerskih otajstava, svjetlo koje ih osvjetljuje. To je najtemeljniji i najbitniji nauk u "redu vjerskih istina". "Sva povijest spasenja samo je povijest objavljivanja pravog i jedinog Boga Oca, Sina i Duha Svetoga, koji pomiruje i ujedinjuje sa sobom ljude koji su se odvratili grijehom".

II. Objava Boga kao Trojstva

OTAC OBJAVLJEN PO SINU

238 U mnogim religijama Bog je zazivan kao Otac. Božanstvo se često smatra "ocem bogova i ljudi". U Izraelu Bog se naziva Ocem ukoliko je Stvoritelj svijeta. Još više Bog je Otac Izraelu svome "prvorođencu" (Izl 4,22) zbog Saveza i dara Zakona. Naziva se i ocem Izraelova kralja. No Bog je osobito "Otac sirota", siročadi i udovica, koji žive pod zaštitom njegove ljubavi.

239 Označujući Boga imenom "Otac" govor vjere ističe nadasve dva vida: da je Bog prvi izvor svega i transcendentni autoritet, ali istovremeno da je dobrota i nježna brižnost za svu svoju djecu. Ta se roditeljska Božja nježnost može izreći i slikom majčinstva koja još više izražava Božju imanenciju, bliskost Boga i njegova stvorenja. Jezik vjere crpi tako iz ljudskog roditeljskog iskustva jer su roditelji čovjeku na neki način prvi Božji predstavnici. No, ljudsko iskustvo pokazuje također da su roditelji pogrešivi i da mogu izobličiti očinski i majčinski lik. Zato treba imati na umu da Bog nadilazi ljudske razlike spolova: on nije ni muško ni žensko, on je Bog; stoga nadilazi ljudsko očinstvo i majčinstvo, iako im je on izvor i mjerilo: nitko nije otac kao što je to Bog.

240 Isus je objavio da je Bog "Otac" u nečuvenom smislu: nije to tek kao Stvoritelj, on je vječno Otac u odnosu prema svome jedinorođenom Sinu, a ovaj je opet Sin samo u odnosu prema svom Ocu: "Nitko ne pozna Sina doli Otac, niti tko pozna Oca doli Sin i onaj kome Sin hoće objaviti" (Mt 11,27).

241 Zato apostoli ispovijedaju Isusa kao "Riječ koja bijaše u početku kod Boga i koja je Bog" (Iv 1,1), kao "sliku nevidljivoga Boga" (Kol 1,15), kao "odsjaj Slave i otisak Bića njegova" (Heb 1,3).

242 Nakon apostola i slijedeći njihovu Predaju, Crkva je 325. godine na prvom općem saboru u Niceji ispovijedila da je Sin "istobitan s Ocem", tj. jedan jedincati Bog s njime. Drugi opći sabor u Carigradu 381. godine zadržao je taj izraz u obliku iz Nicejskoga vjerovanja i ispovijedio da je on "jedinorođeni Sin Božji, rođen od Oca prije svih vjekova, svjetlo od svjetla, pravi Bog od pravoga Boga, rođen, a ne stvoren, istobitan s Ocem".

OTAC I SIN OBJAVLJENI PO DUHU

243 Prije svoga Vazma, Isus najavljuje odašiljanje "drugoga Paraklita" (Tješitelja - Branitelja), Duha Svetoga. Duh, koji je na djelu pri stvaranju i koji je nekoć "govorio po prorocima" (Nicejsko-carigradsko vjerovanje), sada će biti uz učenike i u njima, da ih poučava i uvodi "u svu istinu" (Iv 16,13). Tako je Duh Sveti objavljen kao još jedna božanska osoba u odnosu prema Isusu i prema Ocu.

244 Vječni izvor Duha objavljuje se u njegovu vremenitom slanju. Apostolima i Crkvi Duh Sveti je poslan ujedno od Oca u ime Sina i osobno od Sina, pošto se ovaj vratio k Ocu. Odašiljanje osobe Duha nakon Isusove proslave otkriva otajstvo Svete Trojice u punini.

245 Apostolsku vjeru u vezi s Duhom ispovjedio je Drugi sveopći sabor 381. godine u Carigradu: "Vjerujemo u Duha Svetoga, Gospodina i životvorca koji izlazi od Oca". Crkva time Oca priznaje "izvorom i vrelom svega božanstva". Vječno porijeklo Duha Svetoga nije međutim bez veze s porijeklom Sina: "Duh Sveti, koji je treća osoba Trojstva, jest Bog, jedan i jednak Bogu Ocu i Sinu, jedne biti i jedne naravi (...). I ne kaže se da je samo Duh Očev, nego ujedno Duh Očev i Sinov". Vjerovanje Crkve na Carigradskom saboru ispovijeda: Duh Sveti se "s Ocem i Sinom skupa časti i zajedno slavi".

249 Objavljena istina o Svetom Trojstvu od samih početaka bila je u korijenu živog vjerovanja Crkve, navlastito po krštenju. Izražena je u pravilu krsne vjere, što se formiralo u propovijedanju, u katehezi i u molitvi Crkve. Takvi se izričaji nalaze već u apostolskim spisima, kako svjedoči ovaj pozdrav, preuzet u euharistijsko bogoslužje: "Milost Gospodina našega Isusa Krista, ljubav Boga i zajedništvo Duha Svetoga sa svima vama" (2 Kor 13,13).

DOGMA SVETOGA TROJSTVA

253 Trojstvo je jedno. Ne ispovijedamo tri boga, nego jednoga jedinog Boga u trima osobama: "istobitno Trojstvo". Božanske osobe ne dijele među sobom jedino božanstvo, nego je svaka od njih potpun Bog: "Otac je isto što i Sin, Sin je isto što i Otac, Otac i Sin su isto ono što i Duh Sveti, to znači po naravi jedan Bog". "Svaka je od triju osoba ta zbilja, tj. božanska suština, bit ili narav".

254 Božanske su osobe zbiljski među sobom različite. "Bog je jedini, ali nije osamljenik"."Otac", "Sin", "Duh Sveti" nisu naprosto imena koja naznačuju načine božanskog bića, nego su zbiljski međusobno različiti: "Onaj koji je Sin nije Otac, a onaj koji je Otac nije Sin, niti je Duh Sveti onaj koji je Otac ili Sin" Oni se među sobom razlikuju po svojim izvornim odnošajima: po tomu što "Otac rađa, Sin biva rođen, a Duh Sveti ishodi". Božansko jedinstvo je trojstveno (trojično).

255 Božanske su Osobe jedne prema drugima u suodnosu. Zbiljska različnost među božanskim Osobama, jer ne razdjeljuje božansko jedinstvo, sastoji se jedino u odnošajima jedne osobe prema drugima: "Po odnošajnim osobnim imenima, Otac je u odnosu prema Sinu, Sin prema Ocu, Duh Sveti prema obojici. I premda se po tim odnosima kaže da su tri osobe, ipak vjerujemo da im je narav ili suština jedna". "Sve je (u njima) jedno ondje gdje se ne javlja opreka odnosa". "Zbog toga jedinstva Otac je sav u Sinu, sav u Duhu Svetomu; Sin je sav u Ocu, sav u Duhu Svetomu; Duh Sveti sav u Ocu, sav u Sinu".

256 Carigradskim je katekumenima sveti Grgur Nazijanski, zvan i "Bogoslov" ili "Teolog", predavao ovaj sažetak vjere u Trojstvo: Prije svega čuvajte mi taj dragocjeni poklad za koji ja živim i borim se, s kojim želim umrijeti, koji mi daje da podnesem sva zla i da prezrem sve užitke: hoću reći ispovijest vjere u Oca i Sina i Duha Svetoga. Predajem vam je danas. Po njoj ću vas upravo sada uroniti u vodu i dići vas iz nje. Dajem vam je kao pratioca i zaštitnika za cio vaš život. Dajem vam jedno jedino Božanstvo i Moć, koje kao Jedno postoji u Trojici, i sadrži Trojicu na različit način. Božanstvo bez razlike suštine ili naravi, bez stupnja višega koji uzvisuje ili nižega koji snizuje (...). Trojici beskonačnih beskonačna je istobitnost. Sav je Bog kad se svaka promatra u sebi samoj(...), Bog su kao Trojica promatrani zajedno(...) Nisam pravo ni počeo misliti o Jedinstvu, a Trojstvo me kupa u svom sjaju. Jedva sam počeo misliti na Trojstvo, a Jedinstvo me opet osvaja.

IV. Božansko djelovanje i trojstvena slanja

257 "O Trojstvo, svjetlo blaženo, o prvobitna Jednosti". Bog je vječno blaženstvo, besmrtni život, svjetlo bez zalaza. Bog je Ljubav: Otac, Sin i Duh Sveti. Bog slobodno želi saopćiti slavu svoga blaženog života. To je njegov "dobrohotni naum" što ga je prije stvaranja svijeta smislio u svom ljubljenom Sinu, "u ljubavi nas je predodredio za posinstvo, za sebe, po Isusu Kristu" (Ef 1,4-5), to jest da budemo "suobličeni slici Sina njegova" (Rim 8,29), snagom "Duha posinstva" (Rim 8,15). Taj je naum "milost koja nam je dana prije vječnih vremena" (2 Tim 1,9-10), koja neposredno izvire iz ljubavi Presvete Trojice, a pokazuje se u stvoriteljskom djelu, u cijeloj povijesti spasenja nakon pada, u slanju Sina i u slanju Duha, koje se nastavlja u poslanju Crkve.

258 Cjelokupni božanski naum spasenja zajedničko je djelo triju božanskih osoba. Jer kao što Trojstvo ima samo jednu te istu narav, tako ima jedno te isto djelovanje. "Otac, Sin i Duh Sveti nisu tri počela, nego jedno jedino počelo stvaranja". Ipak svaka božanska Osoba izvršuje zajedničko djelo prema svom osobnom svojstvu. Zato Crkva, prema Novom zavjetu, ispovijeda "jednoga Boga Oca od kojega je sve, jednoga Gospodina Isusa Krista po kojemu je sve, jednoga Duha Svetoga u kojemu je sve". Vlastitosti božanskih Osoba očituju se napose božanskim slanjima: Utjelovljenjem Božjega Sina i darivanjem Duha Svetoga.

268 Od svih božanskih svojstava samo se Božja svemoć spominje u Vjerovanju: ispovijedati je od velike je važnosti za nas život. Vjerujemo da je Božja svemoć sveopća, jer Bog je sve stvorio, svime upravlja i može sve; ona je u ljubavi jer Bog je nas Otac; ona je tajanstvena jer se samo vjerom može spoznati kada se očituje "u slabosti" (2 Kor 12,9).

"SVE ŠTO HOĆE, TO I ČINI" (Ps 115,3)

269 Sveto pismo na mnogo mjesta ispovijeda sveopću Božju moć. Bog se naziva "Jaki Jakovljev" (Post 49,24; Iz 1,24 i dr.), "Gospod nad vojskama", "Silan i Junačan" (Ps 24,8-10). Ako je Bog svemoguć "na nebu i na zemlji" (Ps 135,6), to je zato što ih je on stvorio. Ništa mu nije nemoguće, i po svojoj volji raspolaže svojim djelom. Bog je Gospodar svemira, on mu je postavio red koji mu je posvema podložan i raspoloživ. On je Gospodar povijesti: po svojoj volji potiče srca i ravna događajima: "Uvijek ti je u vlasti tvoja silna snaga, tko se može oprijeti tvojoj jakoj misici?" (Mudr 11,21). "TI SI MILOSTIV SVIMA JER MOŽEŠ SVE" (Mudr 11,23) 270 Bog je svemogući Otac. Njegovo očinstvo i njegova moć međusobno se osvjetljuju. Svoju očinsku svemoć pokazuje na način kako se brine za naše potrebe: darom posinovljenja ("I bit ću vam otac, i vi ćete mi biti sinovi i kćeri, veli Gospodin Svemogucć", 2 Kor 6,18) i svojim neizmjernim milosrđem, jer on svoju moć pokazuje u najvišoj mjeri slobodno praštajući grijehe.

271 Božja svemoć nije nipošto proizvoljna: "U Bogu su moć i bit, volja i um, mudrost i pravednost jedno te isto, tako da ništa ne može biti u Božjoj moći što nije u pravednoj Božjoj volji ili u njegovu mudrom razumu".

TAJNA PRIVIDNE BOŽJE NEMOĆI

272 Vjera u Boga Oca Svemogućega može doći u iskušenje po iskustvu zla i patnje. Katkad se može činiti da je Bog odsutan i nesposoban da spriječi zlo. No Bog Otac je svoju Svemoć na najtajanstveniji način objavio u dobrovoljnom poniženju i u Uskrsnuću svoga Sina i time je pobijedio zlo. Zato je raspeti Krist "Božja sila i Božja mudrost; jer lûdô Božje mudrije je od ljudi, i slabô Božje jače je od ljudi" (1 Kor 1,24-25). Upravo u Kristovu uskrsnuću i uzvišenju Otac je razvio svoju "silu i snagu" i očitovao "kako je izvanredno velika sila njegova prema nama koji vjerujemo" (Ef 1,19-22).

273 Samo vjera može pristati uz tajanstvene putove Božje svemoći. Ta se vjera hvali svojim slabostima da privuče na se Kristovu moć. Djevica Marija vrhovni je uzor te vjere, ona je vjerovala da "Bogu nije ništa nemoguće" (Lk 1,37) i mogla je veličati Gospodina: "Velika mi djela učini Svesilni, sveto je Ime njegovo" (Lk 1,49).

274 "Ništa ne može tako učvrstiti našu vjeru i našu nadu koliko uvjerenje, duboko ucrtano u naše duše, da Bogu ništa nije nemoguće. Jer sve ono što će nam (Vjerovanje) kasnije predložiti da vjerujemo, najveće i najneshvatljivije pa i najuzvišenije stvari iznad redovitih prirodnih zakona, čim nas razum bude samo imao pojam o božanskoj Svemogućnosti on će ih lako i bez kolebanja prihvatiti".

Ukratko

261 Otajstvo Presvetog Trojstva središnja je tajna kršćanske vjere i života. Znanje o tome, može nam dati jedino Bog objavljujući se kao Otac, Sin i Duh Sveti.

262 Utjelovljenje Božjega Sina otkriva da je Bog vječni Otac i da je Sin istobitan s Ocem, to jest da je u njemu i s njime jedan te isti jedini Bog.

266 "Ovo je katolička vjera, častiti jednoga Boga u Trojstvu i Trojstvo u Jedinstvu, bez miješanja osoba, bez dijeljenja božanske biti: jer druga je osoba Očeva, druga Sinova, druga Duha Svetoga, ali božanstvo Oca, Sina i Duha Svetoga jest jedno, jednaka im je slava i suvječno veličanstvo".

267 Božanske su Osobe nerazdvojive u onome što jesu i nerazdvojive u onome što čine. U jedinstvenom božanskom djelovanju svaka očituje ono što joj je vlastito u Trojstvu, to biva osobito u božanskim slanjima, Utjelovljenju Sina i darivanju Duha Svetoga.

275 S pravednim Jobom ispovijedamo: "Ja znadem, moć je tvoja bezgranična: što god naumiš, to možeš izvesti" (Job 42,2).

276 Vjerna svjedočanstvu Pisma, Crkva često počinje svoje molitve riječima: "Svemogući vjekovječni Bože" ("omnipotens sempiterne Deus") i čvrsto vjeruje da "Bogu nije ništa nemoguće" (Post 18,14; Lk 1,37; Mt 19,26).

277 Bog objavljuje svoju Svemoć odvraćajući nas od naših grijeha i vraćajući nas po milosti u prijateljstvo sa sobom: "Bože, ti svoju svemoć očituješ ponajviše praštanjem i milosrđem".

278 Kad ne bismo vjerovali da je Božja ljubav svemoguća, kako bismo vjerovali da nas je Otac mogao stvoriti, Sin otkupiti, a Duh Sveti posvetiti?




Vjerujem li da je Bog moj dobri Otac?

Zašto je važno dobro razumjeti vjeru u Presveto Trojstvo? Mogu li ove teološke izraze povezati s mojim vjerovanje i molitvom Ocu po Sinu u Duhu Svetomu?

Kada sam i sam doživio/doživjela Božju „nemoć“? Što to zapravo znači? Je li moja vjera tada oslabila ili je postala još jača?

Ant. 1. Isus uze sa sobom Petra, Jakova i Ivana, brata njegova, te ih povede na goru visoku, u osamu, i preobrazi se pred njima.

Tvoje riječ nozi je mojoj svjetiljka *
i svjetlo mojoj stazi.
Kunem se, i riječ ću održati: *
pravedne ću tvoje slijedit odluke.

U nevolji sam velikoj, Gospodine, *
po riječi me svojoj poživi.
Prinose usta mojih primi, Gospodine, *
uči me sudovima svojim.

Život mi je u pogibelji neprestanoj, *
ali tvog Zakona ja ne zaboravljam.
Grešnici mi postaviše zamku, *
ali ne skrećem od tvojih naredaba.

Svjedočanstva tvoja vječna su mi baština, *
ona su radost mome srcu.
Prignuh srce da vrši naredbe tvoje *
uvijek i do kraja.

Slava Ocu i Sinu *
i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, †
tako i sada i vazda *
i u vijeke vjekova.                      

Amen.

Ant. Isus uze sa sobom Petra, Jakova i Ivana, brata njegova, te ih povede na goru visoku, u osamu, i preobrazi se pred njima.


molitve-(1).jpg

"Molitveni kutak" kroz dane

Da biste komentirali, prijavite se.