S Laudatom kroz korizmu

Dragi prijatelji, čitatelji i podupiratelji portala Laudato – Biti u vezi. Kao i kroz došašće, tako i kroz ovu korizmu želimo vam pomoći u vašem vjerničkom životu u ovom svetom vremenu. Ovaj puta predlažemo vam zajedničko čitanje odabranih dijelova Katekizma Katoličke crkve dok ćemo petkom objavljivati tekstove Križnoga puta različitih autora.
Autor: Administrator utorak, 19. veljače 2013. u 00:00

Dragi prijatelji, čitatelji i podupiratelji portala Laudato – Biti u vezi. Kao i kroz Došašće, tako i kroz ovu korizmu želimo vam pomoći u vašem vjerničkom životu u ovom svetom vremenu. Ovaj puta predlažemo vam zajedničko čitanje odabranih dijelova Katekizma Katoličke crkve dok ćemo petkom objavljivati tekstove Križnoga puta različitih autora. I ovaj puta pozivamo vas na suradnju. Ukoliko želite pošaljite nam jednu ili više postaja križnoga puta koji ste sami napisali. Tako ćemo nastojati stvoriti i objaviti i „Laudatov“ križni put.

Hvala vam.



ODABRANI DIJELOVI KATEKIZMA KATOLIČKE CRKVE:

VJERUJEM


I. Poslušnost vjere
144 Poslušati ("ob-audire") vjerom znači slobodno se podložiti riječi koju smo slušali, jer za njezinu istinitost jamči Bog, koji je sam Istina. Kao uzor takve poslušnosti Sveto pismo nam stavlja pred oči Abrahama. Djevica Marija joj je najsavršenije ostvarenje.

ABRAHAM - "OTAC SVIH VJERUJUĆIH"

145 U svečanom pohvalnom slovu vjeri Otaca, Poslanica Hebrejima osobito naglašava vjeru Abrahamovu: "Vjerom, pozvan, Abraham posluša i zaputi se u kraj koji je imao primiti u baštinu; zaputi se, ne znajući kamo ide" (Heb 11,8). Vjerom se zadrža kao stranac i hodočasnik u Obećanoj zemlji. Vjerom Sara primi mogućnost da začne obećanoga sina. Vjerom je napokon Abraham prikazao za žrtvu svoga sina jedinca.

146
Abraham tako ostvaruje definiciju vjere kako je predlaže Poslanica Hebrejima: "Vjera je već neko ímanje onoga čemu se nadamo, osvjedočenje o zbiljnostima kojih ne vidimo" (Heb 11,1). "Povjerova Abraham Bogu, i uračuna mu se u pravednost" (Rim 4,3). Budući da je bio jak u vjeri, Abraham je postao "ocem" svih onih koji vjeruju (Rim 4,11.18).

MARIJA - "BLAŽENA ŠTO POVJEROVA"

148 Djevica Marija ostvaruje na najsavršeniji nacin poslušnost vjere. Budući da je vjerovala, da "Bogu ništa nije nemoguće" (Lk 1,37), Marija je s vjerom primila poruku i obećanje koje joj je donio anđeo Gabrijel i dala svoj pristanak: "Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi!" (Lk 1,38). Elizabeta ju je ovako pozdravila: "Blažena ti što povjerova da će se ispuniti što ti je rečeno od Gospodina!" (Lk 1,45). Zbog te vjere svi će je naraštaji zvati blaženom.

149
Za cijelog njezina života, pa i u posljednjoj kušnji, kad joj je Sin Isus umro na križu, njezina se vjera nije nikad pokolebala. Marija nije prestala vjerovati "da će se ispuniti" Božja riječ. Zato Crkva u Mariji štuje najčistije ostvarenje vjere.

II. "Znam komu sam povjerovao" (2 Tim 1,12)

VJEROVATI U JEDNOG BOGA

150 Vjera je prije svega čovjekovo osobno prianjanje Bogu, istodobno, neodvojivo od toga, jest i slobodan pristanak uza svu istinu što ju je Bog objavio. Kao osobno prianjanje Bogu i pristanak uz istinu koju je on objavio, kršćanska se vjera razlikuje od vjere u neku ljudsku osobu. Dobro je i pravedno povjeriti se potpuno Bogu i posvema vjerovati ono, što on kaže. Naprotiv, bilo bi isprazno i varljivo takvu vjeru pokloniti nekom stvorenju.

VJEROVATI U ISUSA KRISTA, SINA BOŽJEGA

151 Za kršćane vjerovati u Boga nerazdruživo je povezano s vjerom u onoga, koga je on poslao, "Sina njegova, Ljubljenoga", u kojem mu je sva milina. Bog nam je rekao da ga slušamo. Gospodin sam kaže učenicima: "Vjerujte u Boga, i u mene vjerujte!" (Iv 14,1). Možemo vjerovati u Isusa Krista, jer je on sam Bog, Riječ Božja tijelom postala: "Boga nitko nikada ne vidje: Jedinorođenac - Bog - koji je u krilu Očevu, on nam ga obznani" (Iv 1,18). Budući da je on "vidio Oca" (Iv 6,46), jedini je koji ga poznaje i može nam ga objaviti.

VJEROVATI U DUHA SVETOGA

152 Ne može čovjek vjerovati u Isusa Krista, ako nema udjela u njegovu Duhu: Duh Sveti objavljuje ljudima, tko je Isus. Zaista "nitko ne može reći: `Isus je Gospodin', osim u Duhu Svetom" (1 Kor 12,3). "Duh sve proniče, i dubine Božje(...) Tako i što je u Bogu, nitko ne zna osim Duha Božjega" (1 Kor 2,10-11). Samo Bog poznaje Boga potpuno. Mi vjerujemo u Duha Svetog, jer on je Bog.

III. Značajke vjere

VJERA JE MILOST

153 Kad sveti Petar ispovijeda, da je Isus "Krist, Sin Boga živoga", Isus mu kaže: "To ti nije objavilo tijelo i krv, nego Otac moj, koji je na nebesima" (Mt 16,17). Vjera je Božji dar, vrhunaravna od Boga ulivena krepost. "Da uzvjerujemo, treba nam Božja milost, koja predusreće i potpomaže, i unutarnja pomoć Duha Svetoga da srce pokrene i k Bogu ga obrati, da otvori oči duši i "svima dadne ugodnost pristanka i vjerovanja istini".

VJERA JE LJUDSKI ČIN

154 Nemoguće je vjerovati bez milosti i unutarnje pomoći Duha Svetoga. A ipak nije ništa manje istinito, da je vjera izvorno ljudski čin. Ne protivi se slobodi niti čovjekovu razumu, da čovjek povjeruje Bogu i prione uz istine koje je on objavio. Pa i u ljudskim odnosima ne protivi se našem dostojanstvu, da vjerujemo onomu što nam drugi ljudi o sebi ili svojim nakanama reknu, i povjerujemo njihovim obećanjima (npr. kada muž i žena stupaju u brak) i tako s njima uđemo u zajedništvo. Dosljedno tome još se manje protivi našem dostojanstvu "da u vjeri potpun posluh svoga uma i svoje volje damo Bogu koji se objavljuje" i na taj način stupimo s njime u prisno zajedništvo.

155 U činu vjere ljudski razum i volja sudjeluju s božanskom milošću: "Credere est actus intellectus assentientis veritati divinae ex imperio voluntatis a Deo motae per gratiam - Vjera je čin razuma koji, na zapovijed volje koju pokreće Bog milošću, daje pristanak božanskoj istini".

VJERA I RAZUM

156 Razlog da vjerujemo nije u tome što se objavljene istine čine istinite i razumljive u svjetlu našega naravnog razuma. Mi vjerujemo "zbog autoriteta samoga Boga objavitelja, koji ne može prevariti ni prevaren biti". "Ipak, da bi poslušnost naše vjere bila u skladu s razumom, htio je Bog da se unutarnjim pomocima Duha Svetoga pridruže također vanjski dokazi njegove Objave". Tako su čudesa Kristova i svetih, proroštva, širenje i svetost Crkve, njezina plodnost i trajnost "najsigurniji znaci božanske Objave, prilagođeni spoznaji svih", "razlozi vjerodostojnosti", koji pokazuju da pristanak na vjerovanje nije "nipošto slijep pokret duha".

157 Vjera je sigurna, sigurnija od svake ljudske spoznaje, jer se temelji na samoj Riječi Boga, koji ne može lagati. Doduše objavljene istine mogu se ljudskom razumu i iskustvu činiti nejasnima, ali "sigurnost koju daje božansko svjetlo veća je od sigurnosti što je daje svjetlo naravnog razuma".

158 "Vjera traži razumijevanje": tko stvarno vjeruje, traži da bolje upozna onoga u koga vjeruje i da bolje shvati ono što je on objavio. A prodornija će spoznaja opet izazvati veću vjeru, sve žarču ljubavlju. Milost vjere otvara "oči srca" (Ef 1,18) za živo shvaćanje sadržaja Objave, to znači cjeline Božjega nauma i otajstava vjere, unutarnje povezanosti koja te tajne povezuje međusobno i s Kristom, središtem objavljenog Misterija. No, "da bismo objavu sve dublje pronicali, isti Duh Sveti vjeru sveudilj usavršuje svojim darovima". Tako, po riječi sv. Augustina: "Vjerujem da razumijem, i razumijem da bolje vjerujem".

159 Vjera i znanost. "Iako vjera stoji iznad razuma, između vjere i razuma ne može biti pravog neslaganja: jer isti Bog, koji objavljuje tajne i ulijeva vjeru, stavio je također u ljudski duh svjetlo razuma; a Bog ne može zanijekati sebe samoga, niti istinito (može) ikada proturječiti istinitom". "Stoga se metodičko istraživanje ni u jednoj struci, ako se vrši doista znanstveno i po moralnim načelima, nikad neće stvarno protiviti vjeri, jer profane i vjerske zbilje imaju izvor u istome Bogu. Štoviše, onoga koji nastoji ponizno i ustrajno prodrijeti u tajnu stvari, njega, a da toga i nije svjestan, kao da vodi ruka Boga, koji sva bića uzdržava i čini da budu ono što jesu".

SLOBODA VJERE

160 Da bi vjera bila ljudska, mora čovjek Bogu odgovoriti dragovoljno; "stoga se nikoga ne smije siliti da prihvati vjeru protiv volje; čin je vjere po samoj svojoj naravi dragovoljan". "Bog doduše zove ljude da mu služe u duhu i istini, i zato ih taj poziv veže u savjesti, ali ih ne sili (...) To se najviše pokazalo u Isusu Kristu". Krist je zaista pozivao na vjeru i obraćenje, ali na to nije nipošto silio. "Dao je svjedočanstvo za istinu, ali je nije htio silom nametnuti onima koji su se protivili. Kraljevstvo nje-govo (...) raste ljubavlju kojom Krist, na križ podignut, ljude privlači k sebi".

NUŽNOST VJERE

161
Vjerovati u Isusa Krista i u onoga, koji ga je poslao radi našeg spasenja, nužno je da bismo se spasili. "Budući da je `bez vjere nemoguće omiljeti Bogu' (Heb 11,6) i prispjeti k zajedništvu njegovih sinova, nitko se nikada ne može bez nje opravdati i nitko neće postići života vječnoga ako u njoj ne `ustraje do kraja'" (Mt 10,22- 24.13).

USTRAJNOST U VJERI

162
Vjera je milost, koju Bog daje čovjeku kao čisti dar. Mi možemo ovaj neprocjenjivi dar izgubiti. U tom pogledu, sveti Pavao opominje Timoteja: "Bij boj plemeniti, imajući vjeru i dobru savjest, koju su neki odbacili i doživjeli brodolom vjere" (1 Tim 1,18-19). Da bismo živjeli, rasli i u vjeri do kraja ustrajali, moramo se hraniti riječju Božjom i moliti Gospodina da nam vjeru uveća. Ona treba biti "ljubavlju djelotvorna" (Gal 5,6), podržavana nadom i ukorijenjena u vjeri Crkve.

VJERA - POČETAK VJEČNOGA ŽIVOTA

163
Vjera nam daje unaprijed osjetiti radost i svjetlost blaženoga gledanja koje je cilj našega zemaljskog putovanja. Tada ćemo vidjeti Boga "licem u lice" (1 Kor 13,12), "kao što jest" (1 Iv 3,2). Vjera je dakle već početak života vječnoga: Dok sada motrimo blagoslove vjere kao u kakvom zrcalu, čini nam se kao da već posjedujemo one divne stvarnosti za koje nam naša vjera pruža jamstvo da ćemo ih jednog dana uživati.

164 Ali sada "hodimo u vjeri, ne u gledanju" (2 Kor 5,7), i spoznajemo Boga kao "kroza zrcalo, u zagonetki (...), djelomično" (1 Kor 13,12). Vjera, obasjana Bogom u koga vjerujemo, ipak se često živi u tami. Vjera može biti stavljena na tešku kušnju. Svijet u kojem živimo čini se često veoma daleko od onoga, o čemu nam vjera pruža sigurnost; iskustva zla i patnje, nepravdi i smrti kao da proturječe Radosnoj vijesti. Sve to može uzdrmati vjeru i staviti je na kušnju.

165 Zato se moramo okretati prema svjedocima vjere: Abrahamu, koji povjerova, "u nadi, protiv svake nade" (Rim 4,18); Djevici Mariji koja je "na putu vjere" prispjela sve do "noći vjere" time što je sudjelovala u muci svoga Sina i u noći njegova groba; i mnogim drugim svjedocima vjere: "Okruženi tolikim oblakom svjedoka, odložimo svako breme i grijeh koji nas sapinje te postojano trčimo u borbu koja je pred nama! Uprimo pogled u Početnika i Dovršitelja vjere, Isusa" (Heb 12,1-2).



Abraham je praotac vjere, Marija uzor vjere – tko je „praotac vjere“ moga života, tko je „uzor vjere“ za mene?
Kada je moja vjera najviše u krizi?
Jesam li kada osjetio/la dar vjere kao osobit dar Duha Svetoga za mene?

Ant. 2.
Pjesmama ćemo slaviti snagu tvoju.

Gospodine, zbog tvoje se moći kralj veseli, *
zbog pomoći tvoje radosno klikće.
Ti mu ispuni želju srca, *
ne odbi molitve usana njegovih.
Ti ga predusrete blagoslovima sretnim, *
na glavu mu krunu stavi od suhoga zlata.
Za život te molio, i ti mu dade *
premnoge dane - za vijeke vjekova.

Pomoću tvojom slava je njegova velika, *
uresio si ga veličanstvom i sjajem.
Ti ga učini blagoslovom za vjekove, *
veseliš ga radošću lica svojega.
Doista, kralj se uzda u Gospodina *
i po dobroti Svevišnjega neće se pokolebati.

Ustaj, Gospodine, u sili svojoj! *
Daj nam da pjesmama slavimo snagu tvoju!

Slava Ocu i Sinu *
i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, †
tako i sada i vazda *
i u vijeke vjekova.                      

Amen.

Ant. Pjesmama ćemo slaviti snagu tvoju.


molitve-(1).jpg

"Molitveni kutak" kroz dane

Da biste komentirali, prijavite se.