Probudi se

Korake mi upravljaj po svom obećanju, da nikakva opačina ne ovlada mnome. (Ps 119, 133)
Autor: vlč. Filip Pavlović Photo: it.wallpaperpics.net srijeda, 11. ožujka 2015. u 10:46

Korizma je poziv na buđenje prema neočekivanoj novosti. Isus nam u današnjem odlomku Matejevog evanđelja govori: „Nemojte misliti da sam došao ukinuti Zakon i Proroke! Ne dođoh da ih ukinem nego da ih ostvarim.“ (Mt 5, 17) Puno značenje svih zakona počiva na osobi Isusa Krista. On voli tebe osobno i poziva te da mu uzvratiš svojom ljubavlju. U tomu je smisao one rečenice: „Uistinu kažem vam: ne bude li pravednost vaša veća od pravednosti pismoznanaca i farizeja, ne, nećete ući u kraljevstvo nebesko“ (Mt 5, 17.20)

Ljubav stavlja osobu u prvi plan, a ne zakon. Danas ćemo promišljati o krepostima, kako bismo duhovno rasli. Svetost, to je vježbanje kreposti dan za danom, ustrajno, u sredini i prilikama u kojima živimo. Ljudske kreposti omogućuju pronalaženje nadnaravnih kreposti, a te nas neprestano ohrabruju da postanemo humaniji. No, nije dovoljno samo željeti ove kreposti. Moramo naučiti kako ih živjeti!

Biblija nam poručuje da se učimo dobrim djelima. Potrebno je stvoriti naviku vježbanja svake pojedine kreposti. Tako da zaista budemo iskreni, odani, nepristrani, mirni, strpljivi itd. Ljubav se očituje kroz djela. Ne možemo ljubiti Boga samo riječima, nego djelom i istinom. Djelo posvećenja pripada jedino Bogu.

Ipak, po njegovoj želji, stvorio je u nama potrebu za svojom prisutnošću u ljudskom životu i osposobio nas je za primanje nadnaravnih djela milosti. Razvijanjem ljudskih kreposti snage, odanosti, istinoljubivosti, srdačnosti, ljubaznosti, pripremamo naše duše na najbolji mogući način za djelovanje Duha Svetoga. Stoga je lako razumjeti da nije moguće vjerovati u svetost onih kojima nedostaju najosnovnije kreposti. Kršćanske kreposti moramo svakodnevno prakticirati u svim prilikama, bilo nam to lako, neugodno ili vrlo teško.

Danas kao i nekad, od kršćanina se očekuje junaštvo. Junaštvo u velikim bitkama, ako je potrebno. No, obično će to biti junaštvo u svakodnevnim malim neprilikama. Upravo kao što biljka pušta korijenje da bi crpila hranu iz zemlje u kojoj raste tako u nadnaravnom životu kršćanske kreposti puštaju korijenje u sva životna područja kršćanina. Posao, obiteljske radosti i tuge, dobre i loše vijesti, sve nam mora pomoći da ljubimo Boga i vršimo apostolat.

Neki događaj u nama može potaknuti djela zahvalnosti, određene situacije osnažit će nas, dok će druge pojačati povjerenje u Boga. Ako imamo na umu da kreposti oblikuju vez, neprimjetan šav na haljini, uvidjet ćemo kako rast u jednoj od njih znači napredak u svima ostalima. Uz to milost je ono što ujedinjuje sve kreposti koje čovjeka čine izvrsnim. U traganju za svetošću i vršenju apostolata ne smijemo čekati da se pojave idealne situacije, najpovoljnije prilike. Kada kršćanin s ljubavlju obavlja i najbeznačajniji svakodnevni posao, u tomu će se poslu odraziti slika Božja.

Napustite razne idealizme, fantazije i ono što se obično naziva mističnim ispunjenjem želja; da nisam bio oženjen, da nisam izabrao ovu profesiju; da sam bio zdraviji; da sam bio mlađi; da sam bio stariji itd. Ozbiljno se okrenite najstvarnijoj i trenutnoj realnosti koja je tamo gdje je Bog. Očekivanje onoga što mi smatramo pravom prilikom u traženju svetosti moglo bi se poistovjetiti sa stavom puštanja da život prođe pokraj nas, beznačajan i prazan.

U današnjoj molitvi mogli bismo se zapitati, u Božjoj prisutnosti, želim li se zaista sve više poistovjećivati s Kristom, vršim li u svakodnevnim događajima, iz dana u dan, djela ljudskih kreposti i s Božjom milošću djela nadnaravnih kreposti, nastojim li zaista ljubiti Boga obavljajući iste poslove bolje i pažljivije. Vrijeme je da se oda sna prenemo, vrijeme je za buđenje.
 

Da biste komentirali, prijavite se.