Bog piše u prašini

Znaš... Bog piše u prašini... Kada se prašina digne gusta i visoka... On nečujno dođe, Čučne... U tišini guste magle stane pisati.
Autor: Margareta Jozinović Photo: Laudato ponedjeljak, 26. lipnja 2017. u 09:30


Kada više ništa ne razumijem... Kada više nemam snage mahati rukama i pokušavati iznova odagnati prašinu...spustim glavu i rukama pokrijem lice...sklopim oči, stisnem usne... Padnem na koljena... Drhtim.

Ma, nemam snage više mahati, nemam snage više misliti... Stisnem se u sebe i tražim oprost. Prolaze misli mojom glavom... Pred očima mi prolaze... A onda... Prašina se slegne, kao da nikada nije bila gusta i visoka. Nestade u trenutku... A vidljiv ostane jedino Njegov potpis i osjećaj prisutnosti u meni... Bio je ovdje kada ništa nisam vidio/la...

Da, znam... Bog piše u prašini..


 

Da biste komentirali, prijavite se.