I Isusovi učenici prolazili su kroz krizu vjere

Kada Bog ne ispuni naša očekivanja, kada ne čini onako kako mi mislimo da treba činiti, kad postupa drugačije nego što se mi nadamo, tada doživljavamo razočarenje u vjeri.
Autor: alar-m.hr/Laudato/D.T. Photo: Youtube/screenshot četvrtak, 20. travnja 2017. u 16:00

Dvojica učenika na putu u Emaus zapala su u krizu vjere. Njihovo dotadašnje vjerničko iskustvo palo je na ispitu muke i smrti Isusove. Isus nije ispunio njihova očekivanja i njihove nade. I normalno da nije, jer Sin Božji dođe na ovaj svijet izvršiti volju Oca nebeskog, ispuniti njegova očekivanja, ostvariti njegove planove, ispuniti njegova obećanja.

Kada Bog ne ispuni naša očekivanja, kada ne čini onako kako mi mislimo da treba činiti, kad postupa drugačije nego što se mi nadamo, tada doživljavamo razočarenje u vjeri. To je naše razočarenje popraćeno bujicama negativnih osjećaja koji nas blokiraju i sputavaju da nastavimo naš svagdašnji vjernički život. Strah, žalost, tjeskoba, ogorčenost, ljutnja i ostale burne emocije čine našu vjeru bezumnom i sporom, te izazivaju okus razočaranja u nama i našim životima. A kad se čovjek razočara onda je spreman počiniti hrpu gluposti.

Kako Isus Krist postupa i što čini u krizama naše vjere? On nam prilazi i čini sve što je potrebno kako bi nas izvukao iz našeg trenutačnog stanja. Riječ Božja nam otkriva Isusovo postupanje prema učenicima koji su putovali u Emaus, ali i njegovo postupanje prema nama i svima koji su danas zapali u krizu vjere. Isusova evanđeoska logika i njegova pedagogija ljubavi su vrlo jasne. On ne čeka da oni koji su u vjerničkoj krizi prvo dođu k njemu, već naprotiv, on preuzima inicijativu i dolazi k njima. Ljubav je takva. Ona uvijek prva pristupa ljubljenima, jer drugačije ne zna.

Isus, nepoznati stranac, potiče svoje ljubljene na otvoren razgovor, kako bi oni na svoju životnu površinu iznijeli sve ono što ih unesrećuje i boli. Potiče ih da iznesu svoje viđenje života. Putnici u Emaus imali su svoje viđenje Isusove muke i smrti. Žalosni su i shrvani što je njihov učitelj završio tako sramotno. Njegova je tragedija pokopala sve njihove nade u otkupljenje. Nakon tri godine zajedničkog i uspješnog života s njim, sada ostaju bez njega zbunjeni i izgubljeni. Ne znaju kamo i kako dalje. Učenici su do kraja iskreni. To ih čini spremnima za izlazak iz krizne situacije.

Isus sluša jadikovku učenika izazvanu krivim tumačenjem svega što se dogodilo i u nju unosi svjetlo svoje riječi. Sve opisane negativne osjećaje obasjava svjetlom Svetoga Pisma, dajući im snagu pozitivnosti. On im pojašnjava da je sve proživljeno već davno navješteno, kao nešto što se neminovno trebalo dogoditi, kako bi Isus Krist po trpljenju, muci i smrti ušao u obećanu slavu uskrsa. Počevši od mojsija i svih proroka protumačio im je sve što u Svetom Pismu ima o njemu napisano.

Taj je Isusov postupak izazvao nove reakcije kod dvojice učenika. Oni, kojima do maloprije nije bilo stalo do nikoga i ničega, sada navaljuju na stranca Isusa, da ostane s njima u povečerju kriznoga dana, koji bijaše na izmaku. Tu se već događa prvi, konkretni, pozitivni pomak u njihovoj krizi, pomak srca.

Nakon Božje riječi Isus Krist uskrsnuli zalutale putnike privodi sakramentu Euharistije. Dok je sjedio s njima za stolom i lomio kruh blagoslivljajući Boga otvoriše im se oči, te ga prepoznaše u lomljenju kruha. Vatra Isusovih riječi koja je gorjela u njihovim srcima i snaga Euharistije izdigla ih je iz vjerničke krize i vratila u zajednicu vjernika. Njihova se žalost pretvorila u radost, a njihov životni poraz u pobjedu Uskrsa. Sada su mogli krenuti ispočetka, od onog mjesta gdje je sve u njihovu životu bilo stalo. Shvatili su da je Isus premašio sva njihova iščekivanja i iščekivanja svih vjekova i svih naraštaja, jer je Isus Krist uskrsnuli ispunjenje nade svih generacija. Takav je naš prijatelj Isus.

 
Da biste komentirali, prijavite se.