Prepoznajem li te Uskrsli? Vjerujem li u te Uskrsli?

Uskrsli moj Kralju, prepoznajem te, u Ranama Tvojim – one su milost, a samo mi je ona potrebna.
Autor: Anja Novak/Laudato Photo: pixabay.com ponedjeljak, 22. travnja 2019. u 09:38

Vazmeni dani, obilježeni sjajem događaja koji u meni živi Uskrsa, protječu svojim tijekom i donose sve što sa sobom vuče svakodnevica. Poput apostola nalazim se na svojim putevima za Emaus, još sa svojima razgovaram o ne tako davnome slavlju Uskrsa, događajima koji su mu prethodili, a nazire im se tek obris mučnih suza. Vrijeme prolazi, a Uskrsli, sada stalno prisutan, prožima moj život. Nalazi me na svakojakim putevima, mjestima, baš kao i apostole. Zastajem i pitam se, prepoznajem li te Uskrsli? Ili još bolje... vjerujem li u te Uskrsli?
 
U svojim danima dolaziš mi neprestance, podsjećajući me na Nadu, iznova rođenu u uskrsnom jutru. Podsjećajući me kako je i meni 'srce gorjelo'. Prilaziš mi i pokazuješ mi biljege rana, tragove čavala koje svjedoče o onome što sada, s odmakom mogu jasnije vidjeti: 'Trebalo je da Krist sve to pretrpi i treći dan uskrsne od mrtvih'. Da trebala je patnja, bolni krik Golgote, da bi se dogodio Uskrs, da bi nastao novi život.

Da i ja sam tome svjedok! Volim se predstavljati kao svjedok, kao onaj koji prihvaća da si Uskrsnuo, ali jesam li ja svjedok koji vjeruje? Koji istinski traga vidjeti Krista? Moj razum toliko je ograničen, pun očekivanja, da te teško prepoznajem ovako novoga, moj Kralju. Ali tvoji biljezi muke, tvoji biljezi slave svijetle mojoj nevjeri, svijetle mojim sumnjama, svijetle mojim izgubljenostima, poslušnostima, manjkavostima...

Tvoje rane, tvoj poticaj: Dođi, dodirni me, ja sam živ... O moj Uskrsli Kralju! I ja sam tome svjedok...  Želim ti pasti pod noge i kazati ti, Kralju mojega života, da vjerujem da živiš i da ću i ja s tobom živjeti. Sada znam... trebalo je da se dese sve getsemanske ure mojega života, svi Veliki petci, svi grobovi, sve neposlušnosti... trebalo je da pretrpim sve povrede i sve pljuske... oh, ali da uskrsnem u novoga čovjeka s tobom.
 
Sad te prepoznajem Uskrsli Isuse... sad te prepoznajem i vjerujem u tebe. I srce mi gori kada znam da s tobom živim novoga čovjeka u sebi, svjedoka svega onoga što ti jesi, čovjeka koji živi nadu uskrsnoga jutra. Uskrsli moj Kralju, prepoznajem te, u Ranama Tvojim – one su milost, a samo mi je ona potrebna.
 
Uskrsli Gospodine, poslije svih događaja ukazuješ se svojim učenicima. Oni, baš kao i ja, zbunjeno gledaju, teško te prepoznajući zbog ograničenosti svoga srca i uma. No, duša te prepoznaje. Podaj, Uskrsli, mojoj duši uvijek svijetla da te zagledana u Svete Rane prepoznaje kao Kralja, kao onoga koji je pobijedio smrt, kao svojega Gospodina i Boga. Neka ti moj život bude hvala, Uskrsli, da s tobom živim kao novi, vrhunski čovjek.

 

Da biste komentirali, prijavite se.