Družba sestara milosrdnica sv. Vinka Paulskog s. M. Berislava Grabovac Duhovno-obrazovni centar Marijin dvor, Lužnica kod Zaprešića
"Sveti Vinko Paulski veliki apostol kršćanske ljubavi, osnovao je u Parizu u 17. stoljeću zajedno s Lujzom de Marillac, družbu Kćeri kršćanske ljubavi koja je preuzela skrb za ljude s ruba društva – za napuštenu djecu, siromahe, bolesne, stare, zatočene. Kako se njihov broj neprestano povećavao, njihova se djelatnost počela širiti i izvan granica Francuske – po Europi i svijetu. Danas je stablo Družbe sestara milosrdnica sv. Vinka Paulskog najbrojnija redovnička zajednica na svijetu, s mnogo svojih ogranaka, od kojih jedan zasađen i u Hrvatskoj."
Pitaj redovnicu
Družba sestara Presvetog Srca Isusova s. Dobroslava Mlakić Kuća matica "Nazaret", Rijeka
"Karizma Družbe sestara Presvetog Srca Isusova je karizma utemeljiteljice te Družbe službenice Božje Majke Marije Krucifikse Kozulić. U imenu Družbe iščitava se njezin duh i identitet. Sestre Presvetog Srca Isusova su pozvane ljubavlju Kristova Srca ljubiti Boga i bližnjega te svojim predanjem, molitvom i apostolskom djelatnošću u duhu naknade i zadovoljštine pridonositi rastu kraljevstva Božjega na zemlji i spasenju svih ljudi (usp. Konstitucije II/6). Družba sestara Presvetog Srca Isusova je aktivna apostolska redovnička zajednica karitativnog usmjerenja."
Pitaj redovnicu
Red bosonogih karmelićanki s. Marija Petra Fišter Samostan Karmel, Marija Bistrica
"Sv. Pismo veliča ljepotu Karmela gdje je prorok Ilija branio čistoću vjere Izraelove u živoga Boga. U 12. stoljeću ondje su se sklonili neki pustinjaci, kasnije su osnovali Red za provođenje kontemplativnog života pod zaštitom svete Bogorodice Marije. Redovnici su se preselili u Europu i tu nastavili život po karmelskom Pravilu prilagodivši ga tamošnjim prilikama i popustili su u strogosti koja je bila na počecima Reda. U 15. stoljeću osnivaju se i ženski karmelićanski samostani. Red je u 16. stoljeću obnovila sv. Terezija Avilska i dala novi zamah svojom molitvenom karizmom osobito obnovljenoj grani Reda.
Hrvatske karmelićanke i karmelićani pripadaju terezijanskoj grani Reda. Sv. Tereziju Avilsku smatraju obnoviteljicom i utemeljiteljicom Reda bosonogih karmelićana (OCD), kao uostalom i cijela grana Reda."
Pitaj redovnicu
Red sv. Klare s. M. Tarzicija Čičmak Samostan sv. Klare, Zagreb
"Sveta Klara Asiška je u 13. stoljeću pod vodstvom i po nadahnuću sv. Franje Asiškoga utemeljila jedan od najstarijih Redova. Red sv. Klare počiva na čvrstim temeljima Svetoga pisma, liturgije te crkvene i franjevačke predaje što klarisama jamči vjerodostojnost njihova svjedočenja u Crkvi i svijetu. Izraz tog unutarnjeg, duhovnog života, vidljivi je znak svjedočenja a riječ je o njihovom redovničkom odijelu, grbu Reda i franjevačkom znaku Tau koji je simbol povezanosti Isusa Krista i čovjeka."
Pitaj redovnicu
Ukoliko niste sigurni kome želite postaviti pitanje postavite pitanje, a neki od svećenika će vam odgovoriti.
Arhiva
Odgovara:

s. M. Berislava Grabovac

utorak, 07. siječnja 2014.

Život redovnica

Hvaljen Isus i Marija! Voljela bih znati kako izgleda život te kako izgleda dan, jedne redovnice (konkretno u Vašem redu), kako se postaje redovnica i koliko to traje... Također voljela bih znati odlučuju li se u današnje vrijeme mlade djevojke za odlazak u samostan i dogodi li se ikada da neka djevojka odustane od toga. Hvala!

Hvaljen Isus i Marija! Kako izgleda dan jedne redovnice zavisi naravno od reda u kojem se nalazi, od toga je li red kontemplativni ili aktivni, od toga čime se bavi, od toga koju dužnost jedna sestra ima u svom redu i slično. Naša Družba sestara milosrdnica je aktivna družba, rad i aktivnost je dio naše karizme pa to utječe sigurno i na izgled jednog našeg dana, a i na to da mi unutar zajednice imamo vrlo različite dnevne rasporede. Ono što je zajedničko je naša zajednička molitva ujutro i navečer, časoslov i misa nakon kojih sestre odlaze na svoje poslove. Kako smo mi dosta brojan red s različitim djelatnostima to u praksi znači da neke sestre idu na svoj posao unutar samostana, neke odlaze u škole i bolnice izvan samostana u kojima rade, a neke rade u našim ustanovama - recimo naša Ženska opća gimnazija, vrtić i Duhovno-obrazovni centar u Lužnici gdje obično nemaju radnog vremena u pravom smislu nego vode cjelokupni život ustanove. Nastojimo koliko je moguće i na večernjoj molitvi se naći zajedno, ponekad nije moguće, ali to je sve dio našeg poslanja. Konkretno - to znači da ujutro smo svi zajedno na molitvi i na misi, (koja počne u 6 ili nešto ranije kako u kojem samostanu) većina i na doručku, a zatim odlazak na te naše različite poslove. Oni koji su doma na zajedničkoj molitvi su i u podne i navečer, ostali, ako ne mogu, mole časoslov kasnije kad uspiju. Za ulazak u samostan djevojka koja je zainteresirana najprije upoznaje zajednicu kroz posjete, kontakte, boravak u samostanu, duhovne obnove.... (obično se za prvi kontakt se bilo kome od nas, a onda se dogovori s voditeljicom koja odgaja pripravnice pa može doći i u posjet, ako želi i na nekoliko dana) Ako se odluči ući u samostan prolazi najprije jednu pripremnu godinu, zatim ulazi u postulaturu koja traje opet jednu godinu i to je prva faza redovničkog odgoja. Nakon toga ulazi u novicijat koji traje dvoje godine i tada se već zove "sestra", već je dio Družbe samo nema još redovničko odijelo. Novicijat je vrijeme najintenzivnijeg odgoja i života povučenog od nekih vanjskih aktivnosti, i ako nakon njega želi položiti zavjete onda se zavjetuje na tri godine i time započinje vrijeme privremenih zavjeta (juniorat). Tada već može ići studirati, raditi, uključuje se u aktivan život zajednice i već ima redovničku odjeću. Nakon toga opet zavjeti na dvije godine i onda tek doživotni. Svaki put kad zavjeti "isteknu" slobodna je otići ako uvidi da to nije za nju. Dakle, od ulaska najmanje 4 godine do polaganja prvih zavjeta i onda još najmanje 5 godina do doživotnih. Kako vidite to je dosta dugo razdoblje upravo zato da se osoba i dobro pripremi i dobro razmisli. Kroz cijelu pripremu do zavjeta može se odustati bez problema i naravno da postoje osobe koje kroz taj cijeli proces vide da to nije njihov put i odlaze. Ima ih i koji dolaze i ostaju. Taj dugi put odgoja ustvari želi iskristalizirati ono što je Bog "urezao" kao zvanje jednoj osobi - ako je to redovnički život da ga nauči živjeti i prihvaćati sa svim teškim i lijepim stranama, ako nije da se na vrijeme okrene traženju svoga pravog puta. Evo, već sam puno toga napisala, a opet imam osjećaj da je to daleko od prikazivanja prave slike redovničkog života. Za sva daljnja pitanja stojim Vam na raspolaganju, a moj savjet je, ako Vas zanima redovnički život otiđite do samostana osobno, doživite ga iz prve ruke - nitko neće od vas očekivati da odmah postanete "časna sestra", a uglavnom svi samostani i družbe imaju tu mogućnost da ih se dođe upoznati.

Da biste komentirali, prijavite se.