fra Tomislav Glavnik franjevac Zagreb
"O Bože, ti si Bog moj:
gorljivo tebe tražim;
tebe žeđa duša moja,
tebe želi tijelo moje,
kao zemlja suha, žedna, bezvodna.
Ti postade meni pomoć,
kličem u sjeni krila tvojih.
Duša se moja k tebi privija,
desnica me tvoja drži." Ps 63
Pitaj svećenika
don Josip Lenkić prezbiter Zadar
"Slavit ću te, Gospodine za života,
u tvoje ću ime ruke dizati." Ps 63,5
Pitaj svećenika
vlč. Krunoslav Novak prezbiter Zagreb
"Kao djeca svjetlosti hodite." Ef 5,8
Pitaj svećenika
p. Antun Volenik isusovac Zagreb
"Uzmi, Gospodine,
i primi svu moju slobodu,
moju pamet, moj razum i svu moju volju,
sve što imam i što posjedujem.
Ti si mi to dao, Tebi, Gospodine,
sve vraćam; sve je tvoje,
raspolaži sa svime po svojoj volji.
Daj mi samo svoju ljubav i milost,
i to mi je dosta." DV 234
Pitaj svećenika
Ukoliko niste sigurni kome želite postaviti pitanje postavite pitanje, a neki od svećenika će vam odgovoriti.
Arhiva
Odgovara:

p. Antun Volenik

nedjelja, 29. ožujka 2015.

Alternativno liječenje

Molim vas da mi pojasnite kakav je stav Crkve o alternativnom liječenju bolesnika od kojih je službena medicina „digla ruke“. Moj prijatelj boluje od karcinoma koji je metastazirao svuda po tijelu, od liječnika nije dobio kemoterapiju jer kaže da mu više ništa ne može pomoći, da je to kraj. On se obratio alternativnim liječnicima onkolozima koji rade u privatnoj praksi. Radi se o liječenju čajevima i mastima od raznih trava (kod jednog alt. liječnika), te o infuzijama sode bikarbone (kod drugog alt. liječnika). Za trave je poznato da pomažu kod raznih bolesti, a sodom je puno ljudi izliječilo karcinom iako farmaceutska industrija nije istražila do kraja to područje. Ja se pitam zbog čega se to ne istražuje, ako postoje slučajevi izlječenja. I zbog čega liječnici ne žele čuti za takvo liječenje, ako izlječenja postoje. Koga treba slušati? Treba li se čovjek prepustiti Bogu da ga uzme iako se još nešto može učiniti našim snagama. Budući da je to alternativa, a ne nešto što je službeno potvrđeno pečatom ministarstva, a istovremeno ne spada u nikakvu magiju, čaranja i zazivanje zlih sila, zanima me do koje granice ljudi mogu ići a da se ne miješaju u Božji plan. I. I.

Foto: narodni.net

Poštovana, vi, a još više vaš prijatelj nalazite se u zaista teškom položaju jer kad „medicina digne ruke“ čini se da je svemu kraj i mnogi padaju u depresiju ili tupost. Zato prvenstveno, osobno i ljudski želim podržati vaše očito iskreno zanimanje i bliskost s osobom koja ima tako tešku dijagnozu a još više njemu koji je očito borac i voli život. No treba razumjeti i liječnike – nešto što je još u fazi ispitivanja i nije prošlo sva klinička ispitivanje ne može se uzeti kao lijek, jer kao što znate gotovo niti jedan farmakološki spoj nije samo lijek on uvijek ima i „nuspojave“ dakle štetne učinke a kod onih koji nisu do kraja ispitani takve nuspojave mogu biti fatalne. Čajevi su s druge strane tradicijski prisutni i često vrlo uravnoteženi – dovoljno je spomenuti samo sv, Hildegardu iz Bingena koju je papa Benedikt XVI uzdigao na čast naručiteljice Crkve koja je bila poznata upravo po liječenju travama. Konačno žarka molitva kod nekih je ljudi dovela do čuda tako da se Bog u njihovoj bolesti proslavio i na takav – čudesan način. Granicu ste i sami naveli – magija, čaranje, praznovjerja s jedne strane te depresija, želja za eutanazijom ove ili one vrste s druge strane su oni ekstremi u koje upadaju ljudi u situaciji u kojoj je vaš prijatelj. Teoretski to je jasno no naravno svjesni smo da je iskušenje teške bolesti za koju „po medicini“ nema lijeka često teško i preteško nositi za mnoge. Gospodinova bliskost, osobito po molitvi i sakramentima euharistije i bolesničkog pomazanja daju bolesniku vjerniku potrebnu duhovnu snagu i okrjepu.

Božji blagoslov

 

Da biste komentirali, prijavite se.