fra Tomislav Glavnik franjevac Zagreb
"O Bože, ti si Bog moj:
gorljivo tebe tražim;
tebe žeđa duša moja,
tebe želi tijelo moje,
kao zemlja suha, žedna, bezvodna.
Ti postade meni pomoć,
kličem u sjeni krila tvojih.
Duša se moja k tebi privija,
desnica me tvoja drži." Ps 63
Pitaj svećenika
don Josip Lenkić prezbiter Zadar
"Slavit ću te, Gospodine za života,
u tvoje ću ime ruke dizati." Ps 63,5
Pitaj svećenika
vlč. Krunoslav Novak prezbiter Zagreb
"Kao djeca svjetlosti hodite." Ef 5,8
Pitaj svećenika
p. Antun Volenik isusovac Zagreb
"Uzmi, Gospodine,
i primi svu moju slobodu,
moju pamet, moj razum i svu moju volju,
sve što imam i što posjedujem.
Ti si mi to dao, Tebi, Gospodine,
sve vraćam; sve je tvoje,
raspolaži sa svime po svojoj volji.
Daj mi samo svoju ljubav i milost,
i to mi je dosta." DV 234
Pitaj svećenika
Ukoliko niste sigurni kome želite postaviti pitanje postavite pitanje, a neki od svećenika će vam odgovoriti.
Arhiva
Odgovara:

don Josip Lenkić

ponedjeljak, 28. travnja 2014.

Biti Isusov u užem i širem okruženju

Poštovani!

Često se susrećem sa strahom ili neznanjem kako prenijeti Božju Riječ svojim prijateljima i kolegama koji su se udaljili od vjere ili ju nikada nisu upoznali u potpunosti (zbog društvenih prilika, neoliberalizma i slično). Ne volim nikome ništa nametati, no ipak imam želju i potrebu (i osjećaj dužnosti) prenositi vjeru. Možete li mi dati smjernice kako to činiti na primjeren način? Hvala unaprijed!

Poštovana,

kako započeti? Od kuda krenuti? Na koji način najbolje prenijeti svoje iskustvo Božje ljubavi i na taj način potaknuti nekog drugoga da shvati kako život bez Boga nosi najveću prazninu u duši? Ništa nije lagano, pa ni samo obraćenje. Čovjek treba Božju intervenciju kako bi se dogodio zaokret u njegovu životu.

„Vjera je osobni čin: slobodan čovjekov odgovor na poziv Boga koji se objavljuje. Ipak vjera nije osamljen čin. Nitko ne može sam vjerovati, kao što nitko ne može sam živjeti. Nitko sam sebi nije dao vjere, kao što si nitko sam nije dao života. Vjernik je vjeru primio od drugih i drugima je mora prenijeti. Naša ljubav prema Isusu i ljudima tjera nas, da drugima govorimo o svojoj vjeri. Na taj način svaki je vjernik kao kolut u dugu lancu onih koji vjeruju. Ja ne mogu vjerovati, ako nisam podržan vjerom drugih, a svojom vjerom pridonosim da se podupre vjera drugih.

“Vjerujem”: to je vjera Crkve kako je svaki vjernik, osobito u času Krštenja, ispovijeda osobno. “Vjerujemo”: to je vjera Crkve, kako je ispovijedaju biskupi sabrani na Saboru ili općenitije, vjernici okupljeni na liturgijskom slavlju. “Vjerujem”: tako govori također Crkva, naša Majka, koja odgovara Bogu svojom vjerom te i nas uči govoriti: “Vjerujem”, “Vjerujemo”.

Prije svega Crkva je ta koja vjeruje i tako upravlja, hrani i podržava moju vjeru. Crkva je prije svega ta koja, svugdje priznaje Gospodina, a s njom i u njoj bivamo i mi privučeni i privedeni da ispovijedimo to isto: “Vjerujem”, “Vjerujemo”. Po krštenju od Crkve primamo vjeru i novi život u Kristu. U “Rimskom obredniku” krstitelj pita krštenika: “Što išteš od Crkve Božje?” A odgovor je: “Vjeru”. “Što ti daje vjera?” “Život vječni”.

Spasenje dolazi samo od Boga, no, budući da život vjere primamo po Crkvi, ona je naša Majka: “Vjerujemo u Crkvu kao Majku našega novog rođenja, a ne u Crkvu kao da bi ona bila začetnica našega spasenja”. Budući da nam je Majka, Crkva je i odgojiteljica naše vjere.“ (Katekizam Katoličke Crkve 166-169).

'Vaše svjetlo neka tako zasja pred ljudima

da vide vaša djela ljubavi te slave vašeg Oca nebeskog' (Mt 5,16).

Uz pozdrav i svako dobro od Gospodina!

Da biste komentirali, prijavite se.