fra Tomislav Glavnik franjevac Zagreb
"O Bože, ti si Bog moj:
gorljivo tebe tražim;
tebe žeđa duša moja,
tebe želi tijelo moje,
kao zemlja suha, žedna, bezvodna.
Ti postade meni pomoć,
kličem u sjeni krila tvojih.
Duša se moja k tebi privija,
desnica me tvoja drži." Ps 63
Pitaj svećenika
don Josip Lenkić prezbiter Zadar
"Slavit ću te, Gospodine za života,
u tvoje ću ime ruke dizati." Ps 63,5
Pitaj svećenika
vlč. Krunoslav Novak prezbiter Zagreb
"Kao djeca svjetlosti hodite." Ef 5,8
Pitaj svećenika
p. Antun Volenik isusovac Zagreb
"Uzmi, Gospodine,
i primi svu moju slobodu,
moju pamet, moj razum i svu moju volju,
sve što imam i što posjedujem.
Ti si mi to dao, Tebi, Gospodine,
sve vraćam; sve je tvoje,
raspolaži sa svime po svojoj volji.
Daj mi samo svoju ljubav i milost,
i to mi je dosta." DV 234
Pitaj svećenika
Ukoliko niste sigurni kome želite postaviti pitanje postavite pitanje, a neki od svećenika će vam odgovoriti.
Arhiva
Odgovara:

vlč. Krunoslav Novak

srijeda, 15. listopada 2014.

Čedno odijevanje

Hvaljen Isus i Marija! Poštovani!

U zadnje vrijeme sam na internetu dosta pročitala o pristojnom odijevanju kako u crkvi tako i izvan nje jer svojim odijevanjem ne želim drugoga navesti na grijeh. Pročitala sam što se pod tim čednim odijevanjem podrazumijeva, da ne smiju biti gola leđa, bedra moraju biti pokrivena, ramena... Zanima me da li su to neke stroge granice ili mi po svojoj savjesti odlučujemo što je čedno a što ne (a budući da nam savjest zna biti iskrivljena, ili smo popustljivi ili nam sve postane grijeh) zanima me kako Crkva gleda na to... Je li u redu nositi majicu bez rukava, koja pokriva ramena, a posebno me zanima kako crkva gleda na kupaći kostim, je li u redu nositi dvodijelni kupaći kostim na plaži?

Unaprijed se zahvaljujem na odgovoru.

Poštovana, kako i sami kažete na internetu ima dosta sadržaja o pristojnom odijevanju, no čini se da je neke stvari dobro uvijek iznova naglasiti ili im dodati neki novi kut promatranja. Način odijevanja i određivanje točnih propozicija i pravila odijevanja u nekim općim načelima može pomoći, te je važno imati na umu da postoje različite prilike i različita mjesta gdje se običava nositi drugačija odjeća.

Vi postavljate konkretno pitanje postoje li „stroge granice“ za način odijevanja ili se o tome odijevanju odlučuje po vlastitom nahođenju. Mogli bismo o tome govoriti iz više perspektiva. Spomenuo bih samo neke: perspektiva dobrog ukusa i pridržavanja određenih normi, perspektiva poštovanja drugih osoba, mjesta i prilika, te perspektiva poštovanja vlastitog tijela.

Kada govorimo o dobrom ukusu i pridržavanju normi odijevanja, radi se o pravilima uglavnom vrlo jasno postavljenima, te je sasvim evidentno da je različita odjeća primijenjena za odlazak na klasični koncert, nogometnu utakmicu, razgovor za posao ili drugi poslovni susret, odlazak na plažu, planinarenje, odlazak u crkvu… Na zadnje mjesto sam stavio odlazak u crkvu, jer kada se govori o prikladnom načinu odijevanja, vjerojatno je pitanje odijela prikladnog za odlazak u crkvu povod najčešćim dilemama i raspravama koje su ponekad i nepotrebno žučne. Tu dolazimo do druge perspektive koju sam spomenuo, a to je poštovanje drugih osoba, mjesta i prilika. Usredotočimo se na odlazak u crkvu, a to nam onda može biti i model po kojemu ćemo procjenjivati i druge prilike. Ako idemo u crkvu iz pobožnosti tada je jasno da želimo na prvo mjesto staviti duhovne potrebe svoje i naših bližnjih, pa odjeća sama po sebi ne bi trebala biti ona koja će na bilo koji način privlačiti pozornost drugih oko nas. Ako idemo u crkvu iz znatiželje ili je posjećujemo kao neki kulturni spomenik, tada ćemo voditi računa da je to za nekog drugog posebno mjesto u kojemu se moli, jača svoju vjeru, susreće Boga. Iz poštovanja prema onima kojima je to mjesto sveto, poštovat ćemo pravila koja su postavljena. Ovdje već vidimo da pravila odijevanja zapravo nisu samo stroge granice, nego nam omogućuju da na nekome mjestu budemo bez poteškoća, nepotrebnih pogleda i neugodnosti radi svojeg načina odijevanja. Isto tako postaje očita i treća perspektiva koju sam spomenuo, a to je poštovanje sebe samoga i vlastitog tijela. Na pojedinim mjestima, ma koliko osoba bila lijepa, način odijevanja može izazvati negodovanja i reakcije koje će osobu posramiti, te se neprikladno odjevena osoba neće osjećati dobro. U isto vrijeme odijelo koje osoba nosi ne bi trebalo niti one koji je susreću dovoditi do nelagode, ili u situaciju da ne zna kamo bi usmjerila svoj pogled.

Konačno, svojim načinom odijevanja kao i načinom kako to odijelo nosimo komuniciramo drugima o sebi. Prije nego smo progovorili u nekom neposrednom susretu s drugom osobom neverbalno joj komuniciramo svojim načinom odijevanja, načinom hoda i stavom. Tako odijevanje i stav koji osoba zauzima u komunikaciji mogu biti dobra predispozicija za uspostavljanje komunikacije dviju osoba. Naglašavajući samo svoj tjelesni izgled načinom odijevanja i stavom, osoba se ne treba čuditi ako jednom primijeti da je mnogi promatraju samo kao objekt.

Čini mi se važnim poznavati pravila kako se trebamo odijevati, ali i razumjeti da o decentnosti našega odijelo ovisi kako ćemo se u pojedinim prilikama osjećati mi sami, ali i naši bližnji oko nas.

Želim Vam svako dobo od Boga i ljudi!

Da biste komentirali, prijavite se.