fra Tomislav Glavnik franjevac Zagreb
"O Bože, ti si Bog moj:
gorljivo tebe tražim;
tebe žeđa duša moja,
tebe želi tijelo moje,
kao zemlja suha, žedna, bezvodna.
Ti postade meni pomoć,
kličem u sjeni krila tvojih.
Duša se moja k tebi privija,
desnica me tvoja drži." Ps 63
Pitaj svećenika
don Josip Lenkić prezbiter Zadar
"Slavit ću te, Gospodine za života,
u tvoje ću ime ruke dizati." Ps 63,5
Pitaj svećenika
vlč. Krunoslav Novak prezbiter Zagreb
"Kao djeca svjetlosti hodite." Ef 5,8
Pitaj svećenika
p. Antun Volenik isusovac Zagreb
"Uzmi, Gospodine,
i primi svu moju slobodu,
moju pamet, moj razum i svu moju volju,
sve što imam i što posjedujem.
Ti si mi to dao, Tebi, Gospodine,
sve vraćam; sve je tvoje,
raspolaži sa svime po svojoj volji.
Daj mi samo svoju ljubav i milost,
i to mi je dosta." DV 234
Pitaj svećenika
Ukoliko niste sigurni kome želite postaviti pitanje postavite pitanje, a neki od svećenika će vam odgovoriti.
Arhiva
Odgovara:

don Josip Lenkić

utorak, 20. studenog 2012.

Kontracepcija

Hvaljen Isus. Moje pitanje je usmjereno na korištenje kontracepcijskih pilula poradi zdravstvenih razloga. S obzirom da već duže vremena imam određenih zdravstvenih problema mnogi mi liječnici savjetuju uzimanje kontracepcijskih pilula, a većina takvih savjetodavaca se izjašnjava kršćanima. Zanima me kakav je stav Crkve o tome. Smatrala sam da je korištenje kontrac.pilula nedopustivo i da se ne može opravdati bilo kojim razlogom. Ipak, počela sam se kolebati u svome mišljenju pa bih Vas zamolila da mi kažete postoji li situacija u kojoj je dopušteno uzimanje kontracepcijskih pilula (primjerice; ima li žena koja je u braku dopuštenje da ih koristi - napominjem, u zdravstvene svrhe- a osoba koje nije u braku nema ''pravo'' na uzimanje kontrac.pilula.) Unaprijed hvala,i pozdrav u Gospodinu.

Na Vaše pitanje postavljam pitanje: Kakva je to bolest za koju drugoga lijeka nema, osim korištenja kontracepcijskih pilula?! Ne mogu sa sigurnošću tvrditi da je jedini način liječenja Vaše bolesti onaj koji su Vam predložili spomenuti liječnici. Zato Vam savjetujem da čujete i drugo liječničko mišljenje, jer ne znam je li to jedina medicinski moguća i prihvatljiva terapija. Vaše su nakane jasne i, možemo reći, čiste: cilj liječenja nije nikako sprečavanje začeća i trudnoće, već ozdravljenje. Riječ je, dakle, o pozitivnom i aktivnom pristupu liječenju bolesti. Godine 1968. papa Pavao VI objavio je ključnu encikliku Humanae Vitae (Ljudski život), koja je ponovno naglasila stalni crkveni nauk koji kaže da je u sebi zla svaka umjetna regulacija poroda - kontracepcija - kojom se sprječava stvaranje novih ljudskih bića . Žalosno je, međutim, reći da su i katolici većinom prihvatili mentalitet današnje 'kulture smrti', te da radije slušaju lažne proroke današnjice – televiziju, novine, takozvane znanstvenike i doktore, 'učitelje' seksualnog odgoja u školama i slične gurue, nego svoju Crkvu. Kontracepcija je zao čin jer je ona hotimično kršenje plana koji je Bog ugradio u ljudski rod. Po naravnome zakonu, svrha je spolnosti prenošenje života. Zadovoljstvo koje spolni odnos pruža dodatni je blagoslov od Boga, kojemu je svrha da nudi mogućnost stvaranja novog života dok istodobno jača vezu bliskosti, poštovanja i ljubavi između supružnika. Okružje ljubavi koje ta veza stvara savršeno je okruženje za odgajanje djece. Kontracepcija je zlo jer namjerno narušava osnovna načela spolnog odnosa, uspostavljena od Boga. Spolni odnos je rezerviran za bračnu zajednicu između muškarca i žene. Bračni se zagrljaj (snošaj) temelji na dva dara, na daru ljubavi: "i bit će njih dvoje jedno tijelo" (Post 2,24) i daru života: "Plodite se i množite" (Post 1,28). Ako smo zatvoreni prema ijednome od njih, onda taj bračni zagrljaj nije u skladu s Božjom zamisli o braku. Ta se dva načela ili vrijednosti ženidbe ne mogu odvojiti a da se ne oslabi duhovni život ženidbenih drugova i kompromitiraju dobra braka i budućnost obitelji (usp. KKC 2363). "Učiteljstvo je ovu nauku izložilo u više navrata, i ona se temelji na neraskidljivoj vezi između dvojakog značenja bračnog čina: značenja sjedinjenja i rađanja. Tu je povezanost Bog ustanovio, i čovjek je ne smije samovoljno raskinuti" (KKC 2366). Pozvani da daju život, supružnici sudjeluju u Božjoj stvarateljskoj moći i očinstvu. U dužnosti prenošenja i odgajanja ljudskog života, što treba smatrati njima svojstvenim poslanjem, supruzi znaju da su suradnici ljubavi Boga Stvoritelja i na neki način njezini tumači. Stoga će svoju zadaću ispuniti s ljudskom i kršćanskom odgovornošću. Bračni zagrljaj po Božjem planu ne znači automatski i 'čopor' djece u obitelji. Supružnici mogu ograničiti broj djece (ako za to imaju ozbiljan razlog) služeći se metodom prirodnog planiranja obitelji. "Periodično uzdržavanje, metode regulacije poroda na temelju samopromatranja te primjena neplodnih razdoblja jesu u skladu s objektivnim moralnim mjerilima. Ove metode poštuju tijelo supružnika, potiču ih na međusobnu nježnost i pomažu odgoj za autentičnu slobodu. Naprotiv, u sebi je zao 'svaki čin koji ili u vidu bračnog čina ili u njegovu vršenju ili u razvoju njegovih prirodnih posljedica ima za svrhu ili je sredstvo da se onemogući rađanje novog života'. (KKC 2370). O periodičnom uzdržavanju supružnika od spolnog čina pozitivno govori i sveti Pavao: "Jedno se drugome nemojte uskraćivati, osim možda po dogovoru, za neko vrijeme, da se posvetite molitvi; zatim se opet sastajte, da vas ne bi sotona zbog vaše slabosti u izdržljivosti uveo u napast. Ovo vam velim kao dopuštenje, a ne kao zapovijed" (1 Kor 7,5-6). Kontracepcija je neprihvatljiva s moralnog gledišta jer isključuje otvorenost novom životu. Svaki bračni snošaj mora biti otvoren obim načelima: daru života i daru ljubavi. Ako se jedan od ova dva načela namjerno uzurpira, bračni snošaj više nije u skladu s Božjom zamisli o bračnoj plodnosti i predanosti, koje su neraskidive. Dijete nije objekt na koje čovjek ima apsolutno pravo. Dijete je dar Božji, i kao takvo, svako dijete je jedinstveno ljudsko biće sazdano na Božju sliku, koje baš po tom što je stvoreno na sliku Božju, ima pravo da bude začet po zamisli Božjoj, tj. u bračnom snošaju otvorenom ljubavi i životu. Dakle, dijete je ono, koje ima apsolutno pravo da bude začeto po Božjoj zamisli. Roditelji nemaju nikakvo 'pravo' na posjedovanje djeteta. Kad bi roditelji imali pravo na posjedovanje djeteta onda ono ne bi bilo dar. Jedno isključuje drugo. „Dijete nije neki dug, nego dar. Najuzvišeniji dar braka jest ljudska osoba. Dijete se ne može smatrati objektom vlasništva, čemu bi moglo voditi priznavanje nekoga tobožnjeg "prava na dijete". Na tom području samo dijete posjeduje istinska prava, to jest da bude plod posebnog čina bračne ljubavi svojih roditelja kao i pravo da bude poštivano kao osoba od trenutka svoga začeća“ (KKC 2378). Čovjek je u modernom društvu sve više opsjednut materijalnim dobrima i vlasništvom nad dobrima (uopće), te nije čudo da se počeo ponašati i kao vlasnik života. Kao reakciju na novi trend u društvu Vatikan je 1987. godine izdao dokument Donum Vitae (Dar života), koji jasno upućuje na moralne principe, koji se ne smiju zaobići kad je riječ o reproduktivnoj tehnologiji. Princip 1: Medicina i tehnologija moraju poštivati moralni zakon. Nije sve što je s medicinskog stanovišta ostvarljivo ujedno i moralno dopustivo. Znanost mora biti u službi čovjeka, a ne obratno. Princip 2: Bračni parovi nemaju apsolutno pravo na dijete. Kad bi oni to imali, onda bi dijete postalo puki objekt, posjed. Dijete je dar od Boga, a ne nešto što njima Bog duguje. Princip 3: Ljudska bića su dragocjena upravo jer su sazdana na Božju sliku. Ljudski život je svet od samog začeća jer uključuje Božje sudjelovanje. Princip 4: U stvaranju čovjeka, supružnici surađuju s Bogom, koji u momentu začeća ulijeva dušu u čovjeka, roditelji daju tijelo za tu dušu. Novi život mora biti proizvod prirodnog bračnog čina između muža i žene. Princip 5: Od momenta začeća nastaje ljudsko biće koje ima osnovna ljudska prava kao i sva ljudska bića. Tako i pravo na život. Princip 6: Pošto je nerođeno dijete od svog začeća ljudsko biće, svi medicinski zahvati podliježu moralnom zakonu kao i u slučaju svake odrasle osobe. Medicinski poduhvati su moralno opravdani samo ako služe svrsi boljitka zdravlja nerođenog djeteta. Princip 7: Iako je laboratorijska produkcija djeteta zla, dijete koje nastaje kao proizvod tog zla, jest ljudsko biće stvoreno na sliku Božju, te posjeduje puna ljudska prava. Princip 8: Svaki bračni čin mora poštivati svoju dvojakost: dar ljubavi i dar života. Princip 9: Dijete ima pravo na začeće i uzgoj unutar majčine utrobe, rođenje i odgoj u bračnoj zajednici između muža i žene. Dijete ima pravo da bude plod prirodnog bračnog čina svojeg oca i majke. Dakle, dijete je ono koje posjeduje nepovrediva ljudska prava samo po sebi, i roditelji moraju ta prava poštivati, a ne uzurpirati. Medicina, kao i sve drugo, ima dvije oštrice. Ona može služiti u plemenite svrhe ako poštuje moralne principe, ako ne, ona može postati sudionik zločina. Mi nismo vlasnici svoga tijela da radimo s njim što nas je volja i u skladu s tim da sami odlučujemo kada ćemo nekoga stvoriti. Možemo li mi sami uistinu stvoriti? Možemo li uistinu udahnuti duh u čovjeka koji će ga razlikovati od životinja i biljaka? Tko smo mi da imamo tu sposobnost? Bogovi? Tko smo mi da se igramo pravljenja čovjeka, da baratamo s njim potpuno samovoljno i da zadiremo u Božju strukturu i njegovu zamisao za čovječanstvo? Tko nama daje pravo da odlučujemo o stvaranju i rođenju djeteta koje pripada samo Bogu? Nemamo pravo zadirati u Božji naum, a posebno ne uporabom kontraceptivnih sredstava jer se time igramo Boga koji jedini ima pravo stvoriti i donijeti na svijet čovjeka i jedini je kadar udahnuti duh života u njega. Zašto mu onda to zaprječujemo kontracepcijom? Zašto se neodgovorno ponašamo sa spolnim odnosom? Nitko se ne smije igrati Boga i prisvajati si prava koje posjeduje samo Bog. I u toj perspektivi s objektivnoga stajališta kontracepciju treba osuditi tako duboko nepoštenom da ne može nikada ni iz kakva razloga biti opravdana. S objektivnoga je stajališta to dvostruko zao čin jer je s jedne strane nedopušteno zahvaćati u moralnu građu samoga bračnog čina, a s druge strane zahvaća u moralnost sama sebe u smislu da se i, unatoč znanju o toj nedopustivosti, slobodno odluče za kontracepciju. Tražeći sebe i svoj egoizam oni se trajno osiromašuju i onesposobljuju da svoj bračni život žive na višoj razini. Takav ne zna put, ne prihvaća napor putovanja pa zato nikada neće ni stići na cilj, tj. do punine bračne zrelosti, do bračne svetosti. Upravo tu nalazimo jako veliku ulogu teologa, svećenika koji imaju za zadaću rasvijetliti i produbiti smisao spolnoga čina i Božji naum, što zapravo predstavlja neprocjenjivu vrijednost u današnjemu svijetu. Crkva ima poslanje da spasava i zato samo želi biti poslušna istini, što je Krist, čija se slika odražava u naravi i dostojanstvu ljudske osobe. Crkva ne može mijenjati taj zakon jer ona ne može mijenjati čovjeka kojega je tako sazdao Stvoritelj: ona za to 'nema ovlasti'. Njezin je zadatak da tumači ćudoredni propis i nudi ga svim ljudima dobre volje, a da pri tome ne skriva njegove zahtjeve korjenitosti i savršenstva. Kada to ne bi radila, Crkva bi izdala svoju misiju koju joj je predao Krist Gospodin. Crkva kao majka i učiteljica pomaže bračnim drugovima da riješe probleme, ali da se pritom ne krivotvori ili ugrozi istina. Ako ne gledamo na ljudsku spolnost kao stvaralački Božji čin u kojemu je on gospodar i odlučuje o začeću, nego se mi tu umiješamo kontraceptivnim sredstvima, ne samo da niječemo unutarnju istinu seksualnosti, nego niječemo i istinu da je Bog stvoritelj svake ljudske osobe. Tamo gdje vlada ljubav u darivanju i poštivanju osobe drugoga, nema kontracepcije.

Da biste komentirali, prijavite se.
Marino Brnić - 13.2.2015. 12:31:44 Prijavi abuse
Dragi Laudato,
na slično pitanje odgovor je dao p. Volenik 28.11.2013. rekavši pritom sljedeće: "Kao što vjerojatno znate, postoje dva glavna principa kršćanskog braka – dobro bračnih drugova te rađanje i odgoj dijece. Pod ovo “dobro bračnih drugova” ubraja se i vaša uzajamna bliskost i svaka vrsta odnosa (riječju, dijelom, nježnošću) pa tako naravno i seksualni odnos. Ukoliko zbog navedenog problema uviđate da pati vaš kompletan odnos, mislim da je dopušteno imati seksualne odnose uz zaštitu pogotovo ako se radi o dužem periodu liječenja. Ukoliko je ono kraće bilo bi čin kreposti da se od svega uzdržite. U svakom slučaju porazgovarajte (i pomolite se na tu nakanu) zajedno s mužem te onda odlučite."
Vidljivo je da su jako različita ova dva odgovora, a pitanja su vrlo slična, pa bilo stoga dobro kada biste zamolili p. Volenika da obrazloži zato je njegovo stajalište drugačije od ovoga kojeg je iznio don Lenkić.