fra Tomislav Glavnik franjevac Zagreb
"O Bože, ti si Bog moj:
gorljivo tebe tražim;
tebe žeđa duša moja,
tebe želi tijelo moje,
kao zemlja suha, žedna, bezvodna.
Ti postade meni pomoć,
kličem u sjeni krila tvojih.
Duša se moja k tebi privija,
desnica me tvoja drži." Ps 63
Pitaj svećenika
don Josip Lenkić prezbiter Zadar
"Slavit ću te, Gospodine za života,
u tvoje ću ime ruke dizati." Ps 63,5
Pitaj svećenika
vlč. Krunoslav Novak prezbiter Zagreb
"Kao djeca svjetlosti hodite." Ef 5,8
Pitaj svećenika
p. Antun Volenik isusovac Zagreb
"Uzmi, Gospodine,
i primi svu moju slobodu,
moju pamet, moj razum i svu moju volju,
sve što imam i što posjedujem.
Ti si mi to dao, Tebi, Gospodine,
sve vraćam; sve je tvoje,
raspolaži sa svime po svojoj volji.
Daj mi samo svoju ljubav i milost,
i to mi je dosta." DV 234
Pitaj svećenika
Ukoliko niste sigurni kome želite postaviti pitanje postavite pitanje, a neki od svećenika će vam odgovoriti.
Arhiva
Odgovara:

fra Tomislav Glavnik

četvrtak, 19. prosinca 2013.

Ljubav

Hvaljen Isus i Marija, javljam vam se s jednim pitanjem kako pomoći sinu koji želi da se obrati ali u njemu samom su borbe i kušnje. Mladić je od 20 godina i kada izađe u grad to su žive borbe. Jedan dio njega želi živjeti kršćanskim životom, a drugi dio ne. Naime, kad navečer izađe u grad kao da ga blato povuče, to je glazba koja utječe na raspoloženje, alkohol i sve ostalo što ne valja. Teško mi ga je gledati kako se muči, molim za njega plaćam mise ali i pogubim se u svemu kao majka. Unaprijed zahvalna, Ana.

Poštovana Dubravka,

Vaše iskustvo u odnosu s djecom i njihovih odrastanjem i stasanjem za mnoge je roditelje postalo traumatično iskustvo. Vaša djeca su već odrasli ljudi s formiranom sviješću i s malim mogućnostima da se sada na njih utječe na način, da će oni bezpogovorno poslušati svoje roditelje. Što onda ostaje? Roditelj treba reći i ukazati na loše stvari i loše ponašanje, zauzimajući se za dobro i istinu. No, odluku mogu donijeti vaša djeca i nitko drugi u njihovo ime, posebno ako se radio o punoljetnima.

Stoga, što činite dobro u tome - ne posustajte i potkrijepite molitvom, da i sami "ne izgorite od muke, brige i patnje".

Ostaje nada, da će sinovi jednom ipak reći: "Mama je imala pravo!" Dao Bog da to uvide što prije, a da i vi doživite to njihovo priznanje. Na silu ništa ne ide, pa ni obraćenje, ni postajanje dobrim. Puno strpljenja Vam želim!

Da biste komentirali, prijavite se.