fra Tomislav Glavnik franjevac Zagreb
"O Bože, ti si Bog moj:
gorljivo tebe tražim;
tebe žeđa duša moja,
tebe želi tijelo moje,
kao zemlja suha, žedna, bezvodna.
Ti postade meni pomoć,
kličem u sjeni krila tvojih.
Duša se moja k tebi privija,
desnica me tvoja drži." Ps 63
Pitaj svećenika
don Josip Lenkić prezbiter Zadar
"Slavit ću te, Gospodine za života,
u tvoje ću ime ruke dizati." Ps 63,5
Pitaj svećenika
vlč. Krunoslav Novak prezbiter Zagreb
"Kao djeca svjetlosti hodite." Ef 5,8
Pitaj svećenika
p. Antun Volenik isusovac Zagreb
"Uzmi, Gospodine,
i primi svu moju slobodu,
moju pamet, moj razum i svu moju volju,
sve što imam i što posjedujem.
Ti si mi to dao, Tebi, Gospodine,
sve vraćam; sve je tvoje,
raspolaži sa svime po svojoj volji.
Daj mi samo svoju ljubav i milost,
i to mi je dosta." DV 234
Pitaj svećenika
Ukoliko niste sigurni kome želite postaviti pitanje postavite pitanje, a neki od svećenika će vam odgovoriti.
Arhiva
Odgovara:

don Josip Lenkić

utorak, 05. svibnja 2015.

Moj grijeh

Hvaljen Isus i Marija. Postavljam ovo pitanje jer s niti jednim ispovjednikom do sad nisam mogla konkretno porazgovarati o grijehu kojeg se ne mogu riješiti. Kao djevojka često sam činila grijeh samozadovoljavanja, a udajom sam mislila kako ću ga se napokon riješiti.

Međutim, nastavilo se i u braku u kojem sam 2 godine. U ove 2 godine maksimalno se trudim, molim, bježim od ovog grijeha nakon kojeg se osjećam tako loše i poniženo. Svjesna sam koliko si zlo činim, ali nekad padnem u napasti. Iako polako, iz mjeseca u mjesec uspijevam, uz čvrstu volju, pobjeći od napasti kad krene na mene.

Zanima me koliki je grijeh samozadovoljavanje u braku? Koliko to zlo nanesem na sebe tim činom? Budući je brak zajednica ljubavi, u kojoj se dvoje ljudi daruju jedno drugome i stvaraju obitelj. Jesam li toliko sebična i zla osoba?

 

Foto: bethfranchini.com

Poštovana, zahvaljujem na Vašem pitanju. Evo i odgovora.

 

Kada dvoje ljudi stupi u brak, oni se jedno drugome zaklinju na istinsku ljubav. Oni jedno drugome daju obećanje da se neće međusobno iskorištavati, već da će do kraja života jedno drugome pružati ono najbolje. Oni se potpuno predaju jedno drugome. Oni i svoje živote u potpunosti predaju jedno drugome. Davanjem ovoga obećanja pred Bogom kao da se i u njihovim životima nešto mijenja. Bog ne pohranjuje samo njihova obećanja u 'dokument vjenčanja' u nebeskom katalogu podataka. Brak je sveti sakrament. Tim sakramentom On zapravo mijenja te dvije osobe. On ih duhovno povezuje spajajući njihove duše tako da 'dvoje' doista postaje 'jedno'. Oni se jedno drugome predaju u spolnom smislu. Pritom oni svojim tijelima iskazuju obećanja izrečena pred oltarom, pred Bogom. Spolnim sjedinjavanjem oni čine taj dar stvarnim i osjetnim, predajući svoja tijela jedno drugome. Predavanjem tijela oni predaju sami sebe i svoje živote.

Spolnost govori jezikom, 'jezikom samopredanja'. To je jezik koji mu je Bog namijenio, a to je jezik koji i srce čuje, razumije. To je jezik istinske ljubavi, jezik trajne ljubavi i predanosti, i 'u dobru i u zlu'. U bračnom spolnom sjedinjavanju muškarca i žene i Bog je, na stvaran način, prisutan i spreman ostvariti svoj najdraži i najveći stvaralački čin: stvaranje potpuno novoga ljudskog bića na svoju sliku i priliku. Spolnim sjedinjavanjem i jezikom ljubavi i predanosti na svijet dolazi novi život. Ljubav stvara ljude!

Samozadovoljavanje je bez sumnje nered, zloporaba spolnosti koja ima sasvim drugi smisao. Ona je naravno čovjekovo svojstvo koje ga usmjerava da se ostvaruje darujući se drugoj osobi i stvarajući obitelj koja je prva naravna stanica ljudskoga društva i kolijevka novih života. Na žalost je tako da grijehom ranjena ljudska narav često ne uspijeva u cjelini se ostvarivati po Božjemu naumu. Samozadovoljavanjem se osoba zatvara u sebe, uzalud troši Božji dar, što može voditi stanovitom kržljanju ili čak izobličenju osobnosti.

U slučaju kakav je Vaš, uvijek se može postaviti pitanje je li riječ o naravnom prejakom nagonu ili o ovisnosti koja se razvila odustajanjem od svladavanja. Kao što čovjek postaje ovisnik o drogi, tako može postati i ovisnik o seksu. Svaka takva ovisnost znači stanovito robovanje, smanjenje slobode i bijeg od životne stvarnosti. Tko se pak nastoji te ovisnosti oslobađati moleći od Boga snagu, pristupajući sakramentima i ne mireći se s navikom, ne smije gubiti pouzdanje.

Ne gubite pouzdanje, nego se vježbajte u svladavanju. Najbolje je imati stalnoga razboritog ispovjednika i biti s njime sasvim iskren. On je stručno osposobljen tako da se ne čudi niti sablažnjava, nego grešniku pomaže provjerenim sredstvima milosti. Redovito primanje sakramenata sigurno će Vas ojačati te će Vas uspjesi u svladavanju mnogo više zadovoljavati nego samozadovoljavanje.

Uz pozdrav i svako dobro od Gospodina!

 

Da biste komentirali, prijavite se.