fra Tomislav Glavnik franjevac Zagreb
"O Bože, ti si Bog moj:
gorljivo tebe tražim;
tebe žeđa duša moja,
tebe želi tijelo moje,
kao zemlja suha, žedna, bezvodna.
Ti postade meni pomoć,
kličem u sjeni krila tvojih.
Duša se moja k tebi privija,
desnica me tvoja drži." Ps 63
Pitaj svećenika
don Josip Lenkić prezbiter Zadar
"Slavit ću te, Gospodine za života,
u tvoje ću ime ruke dizati." Ps 63,5
Pitaj svećenika
vlč. Krunoslav Novak prezbiter Zagreb
"Kao djeca svjetlosti hodite." Ef 5,8
Pitaj svećenika
p. Antun Volenik isusovac Zagreb
"Uzmi, Gospodine,
i primi svu moju slobodu,
moju pamet, moj razum i svu moju volju,
sve što imam i što posjedujem.
Ti si mi to dao, Tebi, Gospodine,
sve vraćam; sve je tvoje,
raspolaži sa svime po svojoj volji.
Daj mi samo svoju ljubav i milost,
i to mi je dosta." DV 234
Pitaj svećenika
Ukoliko niste sigurni kome želite postaviti pitanje postavite pitanje, a neki od svećenika će vam odgovoriti.
Arhiva
Odgovara:

p. Antun Volenik

ponedjeljak, 12. kolovoza 2013.

Nedoživljavanje

Dragi Antune,

imam jedno pitanje tj. jednu situaciju koja me užasno muči, a ne mogu doći do odgovora. Naime, aktivan sam u svojoj župi kao informatičar i kao vjernik, inače sam i u bendu župe. U bendu nas ima preko 20 i imamo jednog župnika.

Svaki puta kada bih nešto predložio bio bih "odbačen", prava riječ bi bila ignoriran ili nedoživljen. Često i od svećenika (ne samo župnika, nego bilo tko da dođe na Župu) i od svojih iz benda.

Od takvih situacija često se izoliram od svih što rezultira moje ponašanje distancije. Ne znam kako da se ponesem u takvoj situaciji, uvijek budem ljut, povrijeđen i razočaran.

Evo danas sam npr. zamolio sve da dođu na misu jer je spomendan na sv. Ignacija (mog omiljenog sveca), znaju za moj poziv i da ga želim na što bolji način slijediti, kao da to zanemarivaju. Došla je samo jedna osoba od njih 16-ak.

Kako da ja na to gledam i kako da se postavim u takvoj situaciji?

Zahvaljujem na odgovoru. Živjeli u Kristu+

Dragi Ivane,

tvoji problemi samo su vrh ledenog brijega koji često ima svoje korijene puno dublje o osjećaja odbačenosti. No trebalo bi ući puno dublje u tvoju prošlost da bi se to analiziralo. Budući da sam i na župama gdje sam djelovao, a pogotovo u zajednicama mladih puno puta susretao slične situacije, podijelit ću s tobom najaktualniju. Trenutno sam s jednom internacionalnom grupom mlađe i srednje životne dobi i među njima je jedna djevojka koju više-manje svi u zajednici nastoje na fin ili manje fin način izbjegavati. Ona pak na razne uglavnom nespretne načine nastoji privući pažnju na sebe i jednostavno traži osobe na koje bi se oslonila te na svoj način emotivno iskoristila. Nema u njoj ništa zla, ali jednostavno si ne može pomoći. Problem je ako takva osoba nađe "žrtvu" koju onda emotivno "tlači" dok može a da ni sama nije svjesna da to radi. I takvih sam se situacija nagledao i naslušao. Moj ti je odgovor - kad već voliš sv. Ignacija - probaj poći od početka stvari kako on savjetuje u prvom tijednu duh. vježbi, to jest vidi malo zašto si tako potreban pažnje i poštovanja i odakle očiti osjećaj manje vrijednosti. U isto vrijeme probaj vidjeti koliko ti objektivno daješ u župi i grupi u kojoj si i nadasve zašto to činiš - je li motivacija samo da budeš voljen, prihvaćen i slušan ili nešto drugo? Svi mi moramo rasti u svojim emocijama i osobnosti - ovakva grupna " terapija" ukoliko u njoj postoji ona zdrava ljudska i duhovna vrijednost može puno pomoći u tvome rastu i sazrijevanju i kao čovjeku i kao vjerniku.

Da biste komentirali, prijavite se.