fra Tomislav Glavnik franjevac Zagreb
"O Bože, ti si Bog moj:
gorljivo tebe tražim;
tebe žeđa duša moja,
tebe želi tijelo moje,
kao zemlja suha, žedna, bezvodna.
Ti postade meni pomoć,
kličem u sjeni krila tvojih.
Duša se moja k tebi privija,
desnica me tvoja drži." Ps 63
Pitaj svećenika
don Josip Lenkić prezbiter Zadar
"Slavit ću te, Gospodine za života,
u tvoje ću ime ruke dizati." Ps 63,5
Pitaj svećenika
vlč. Krunoslav Novak prezbiter Zagreb
"Kao djeca svjetlosti hodite." Ef 5,8
Pitaj svećenika
p. Antun Volenik isusovac Zagreb
"Uzmi, Gospodine,
i primi svu moju slobodu,
moju pamet, moj razum i svu moju volju,
sve što imam i što posjedujem.
Ti si mi to dao, Tebi, Gospodine,
sve vraćam; sve je tvoje,
raspolaži sa svime po svojoj volji.
Daj mi samo svoju ljubav i milost,
i to mi je dosta." DV 234
Pitaj svećenika
Ukoliko niste sigurni kome želite postaviti pitanje postavite pitanje, a neki od svećenika će vam odgovoriti.
Arhiva
Odgovara:

don Josip Lenkić

ponedjeljak, 10. veljače 2014.

Odnos prema drugim religijama

Zanima što Katolička crkva kaže na posjećivanje pravoslavnih crkvi i razgovor s pravoslavnim svećenicima? Koja je rezlika u nauci? Ako preispitujem svoju vjeru i ako me vuče da porazgovaram i s pravoslavnim svećenicima, da čujem njihova stajališta o nauci Crkve i vjere, protivi li se tome nešto u katoličkoj vjeri? Ubraja li se to pod grijeh?

(Ovo pitanje potaknuto je knjigom "Pustinjski oci", a čuo sam da je monaštvo kod njih jedan od redova u Crkvi, pa me zanima taj uzajamni odgoj i vodstvo, ta borba u samoći, borba od odbacivanja svjetovnog...) Hvala.

Poštovani,

nitko ne može razumijeti čovječanstvo ako ne razumije njegove vjere. Vjera prožima ljudski život od najranijih vremena. Ljudi očekuju od različitih religija odgovor o skrivenim zagonetkama ljudske egzistencije koje, kao nekada tako i danas, duboko uzbuđuju ljudska srca. U svojoj želji da odgovori na pitanje o smislu i punini koje uznemiruje čovjekovo srce, Crkva se susreće s iskustvima drugih religija, drugih vjera koje su također željele i žele – na razne načine i prema različitim poimanjima ispitati Božji plan spasenja. Svaka vjerska dimenzija izražava onu silnu težnju za apsolutnim i za Bogom. Crkva ne može biti nezainteresirana prema takvim traganjima, nego mora svim snagama pronalaziti putove dijaloga i susreta. Kršćani moraju radosno i s poštovanjem otkrivati klice Riječi koje se kriju u raznim vjerskim tradicijama. Prihvaćati i tražiti dijalog ne znači izgubiti vlastiti identitet. Naprotiv, druge religije su pozitivan izazov za Crkvu, jer je zapravo potiču, bilo da otkriva i prepoznaje znakove Kristove nazočnosti i djelovanje Duha, bilo da produbljuje svoj vlastiti identitet i da svjedoči cjelovitost objave, čiji je čuvar na dobro svima.

Zato poslanje koje je Isus povjerio svojima često počinje dijalogom. „Što vi tražite?“ –upravo iz jednog pitanja, iz dijaloga, počinje susret s Isusom. To je otvoreni susret sa svakim čovjekom. To je dijalog s predstavnicima drugih religija koji svjedoči o vjeri koja se ne učvršćuje u zatvaranju i isključivosti, nego se otvara prema svemu i svima. Ljubav prema Gospodinu i ljubav prema svakom čovjeku oslobađa od svakoga straha i čini raspoloživim za svjedočenje kao i za dijalog.

Ništa lošega nema u Vašemu odlasku i posjećivanju pravoslavnih crkvi i razgovora s pravoslavnim svećenicima, osobito ukoliko ste na taj susret otišli s plemenitim pobudama. Stoga ne može grešan niti pogrešan biti stav obraćanja onima koji priznaju Boga i u svojim tradicijama čuvaju dragocjene vjerske i humane elemente, kako bi se s njima stupilo u otvoreni dijalog.

Pravoslavci imaju jako razvijenu duhovnost, posebno monašku.

Katolička Crkva uči da su svi sakramenti koji se zakonito slave u pravoslavnim Crkvama valjani te ih stoga i priznaje. U službenom katoličko-pravoslavnom teološkom dijalogu dosad nije nikad izašlo na vidjelo da bi ikoja autokefalna pravoslavna Crkva osporavala Katoličkoj Crkvi valjanost ikojega sakramenta. Dakle, nema objektivnoga teološkoga razloga da si Katolička Crkva i pravoslavne Crkve ne bi uzajamno priznavale valjanost sakramenata. Postoje, što je i razumljivo, određene razlike u disciplini i načinu slavljenja sakramenata, no te razlike nisu tolike da bi mogle dovesti u pitanje uzajamno načelno priznavanje valjanosti sakramenata.

Zahvaljujući na Vašem pitanju iskreno Vas pozdravljam i želim svako dobro!

Da biste komentirali, prijavite se.