fra Tomislav Glavnik franjevac Zagreb
"O Bože, ti si Bog moj:
gorljivo tebe tražim;
tebe žeđa duša moja,
tebe želi tijelo moje,
kao zemlja suha, žedna, bezvodna.
Ti postade meni pomoć,
kličem u sjeni krila tvojih.
Duša se moja k tebi privija,
desnica me tvoja drži." Ps 63
Pitaj svećenika
don Josip Lenkić prezbiter Zadar
"Slavit ću te, Gospodine za života,
u tvoje ću ime ruke dizati." Ps 63,5
Pitaj svećenika
vlč. Krunoslav Novak prezbiter Zagreb
"Kao djeca svjetlosti hodite." Ef 5,8
Pitaj svećenika
p. Antun Volenik isusovac Zagreb
"Uzmi, Gospodine,
i primi svu moju slobodu,
moju pamet, moj razum i svu moju volju,
sve što imam i što posjedujem.
Ti si mi to dao, Tebi, Gospodine,
sve vraćam; sve je tvoje,
raspolaži sa svime po svojoj volji.
Daj mi samo svoju ljubav i milost,
i to mi je dosta." DV 234
Pitaj svećenika
Ukoliko niste sigurni kome želite postaviti pitanje postavite pitanje, a neki od svećenika će vam odgovoriti.
Arhiva
Odgovara:

p. Antun Volenik

ponedjeljak, 01. rujna 2014.

Odnos roditelja i djece

Hvaljen Isus i Marija!

Javljam se jer me zanima mišljenje svećenika u svezi mojih roditelja. Imam 37 godina i dvoje prekrasne dječice, sina i kćer i supruga. Moji roditelji (imaju mene, sestru i brata također svi u braku i još 2 unučadi od sestre) svaki dan odlaze na misu i svaki dan se pričeste ali kada je meni, sestri ili bratu potrebna bilo kakva pomoć u čuvanju djece ili bilo čemu drugome oni ne stignu, ne mogu jer su prezatrpani svojim obavezama a to su odlasci na bračne susrete, izlasci sa prijateljima ili kod prijatelja, odlasci na plesnjake, izlete i slično. Želim reći da su jako orijentirani na sebe i samo koriste svaki trenutak kako bi uživali u životu, što mislim da nije u skladu sa katoličanstvom. Također dnevno izmole po 3 krunice, i misle kako su time ispunili svoju vjeru, molitvom, ali način života je potpuno drugačiji od onoga koji ja mislim da se od njih traži.

Oni misle kako su uzdigli svoju djecu, postavili ih na noge i svoju obavezu prema roditeljstvu izvršili i to je to za njih. Vi djeco se dalje sami snalazite u životu mi smo dali sve od sebe i nemojte na nas dalje računati.

Poštovana, prvo što se osjeća iz vašeg pisma jest jak osjećaj ogorčenosti na vaše roditelje. Taj osjećaj, vjerujem, ima svoj korijen u zanemarivanju nekih vaših vaših potreba puno prije nego ste dobili vlastitu djecu. Sada kada vidite da vaši roditelji, po Vama, ne brinu dovoljno za njih to vjerojatno pobuđuje i neke neugodne uspomene…. Jasno ih osuđujete da ne žive svoju vjeru – izričete to dva puta. Bilo bi zanimljivo čuti i mišljenje Vaše sestre i brata – imaju li i oni toliku ogorčenost – kao i mišljenje Vašeg supruga. Ukoliko je njihovo mišljenje isto ili slično tada sve ovo dobiva na objektivnosti. Također, pri kraju koristite izraz „Oni misle…“. Znači li to da su Vam rekli da smatraju kako su podizanjem vlastite djece završili svoj „posao“ ili je zadnja rečenica samo vaše zaključivanje iz njihova ponašanja? Komunikacije u obiteljskim odnosima nikad dosta i vaši bi roditelji trebali biti stručnjaci u tome ukoliko su tako aktivni članovi Bračnih susreta – Vikenda kako pišete. Budući da sam i osobno bio vrlo aktivan član te zajednice moram priznati da na tzv. originalnom vikendu nema posebnih tema poput obiteljske komunikacije i sličnih roditelji-djeca tema, no to ih ne opravdava u stvaranju boljih međuobiteljskih odnosa.

Konačno, dopustite mi reći još nešto. Mislim da imate pravo biti kritični i zahtjevni prema svojim roditeljima samo ukoliko ste Vi i Vaš suprug potpuno spremi preuzeti brigu o Vašim roditeljima kada oni budu nemoćni i potrebni (možda i ovisni) o tuđoj pomoći. Ne samo načelno nego vrlo praktično Vi i Vaš suprug uživite se u takvu situaciju sve ako Vaši roditelji ostanu egoistični kako ih opisujete. Ukoliko je odgovor da, spremni smo, Vaša kritičnost sada je potpuno opravdana.

Da biste komentirali, prijavite se.