fra Tomislav Glavnik franjevac Zagreb
"O Bože, ti si Bog moj:
gorljivo tebe tražim;
tebe žeđa duša moja,
tebe želi tijelo moje,
kao zemlja suha, žedna, bezvodna.
Ti postade meni pomoć,
kličem u sjeni krila tvojih.
Duša se moja k tebi privija,
desnica me tvoja drži." Ps 63
Pitaj svećenika
don Josip Lenkić prezbiter Zadar
"Slavit ću te, Gospodine za života,
u tvoje ću ime ruke dizati." Ps 63,5
Pitaj svećenika
vlč. Krunoslav Novak prezbiter Zagreb
"Kao djeca svjetlosti hodite." Ef 5,8
Pitaj svećenika
p. Antun Volenik isusovac Zagreb
"Uzmi, Gospodine,
i primi svu moju slobodu,
moju pamet, moj razum i svu moju volju,
sve što imam i što posjedujem.
Ti si mi to dao, Tebi, Gospodine,
sve vraćam; sve je tvoje,
raspolaži sa svime po svojoj volji.
Daj mi samo svoju ljubav i milost,
i to mi je dosta." DV 234
Pitaj svećenika
Ukoliko niste sigurni kome želite postaviti pitanje postavite pitanje, a neki od svećenika će vam odgovoriti.
Arhiva
Odgovara:

vlč. Krunoslav Novak

subota, 17. siječnja 2015.

Poštuj oca i majku

Molim vas da mi objasnite što točno znači zapovijed poštuj oca i majku. Ja sam odrasla bez oca, odgojio me djed. Moj biološki otac me, osim u periodu osnovne škole, ignorirao, ja sam uvijek njega zvala, dolazila kod njega i odlazila ljuta i uplakana. A tijekom osnovne škole događalo se da je izražavao prema meni seksualne nagone od čega sam bježala. Tijekom mog odrastanja razvila sam sliku oca kao nekoga tko je od mene okrenut leđima i to me silno boljelo. Nikad ga nisam zanimala, osim kad bi došla kod njega i onda bi mi rekao da čistim iako je imao suprugu iz drugog braka. Jednom mi je rekao da je on moj otac i da mu moram uzvratiti. Pitala sam se na što to da uzvratim. Ponekad me emocionalno ucjenjivao i nametao mi osjećaj krivice zato što je on moj otac. Godinama se nismo čuli jer ja nisam zvala i sad kad sam nazvala bio je hladan. Mučim se sa nametnutim osjećajem krivice da je on moj otac i da ga trebam poštovati. Iako znam u sebi da je on samo moj biološki otac i ništa više. A djeda i poštujem i volim, i on mene. Ne mislim da sam ocu išta dužna, osim što ga trebam poštovati kao što bi bilo kojeg drugog čovjeka i opraštati. Ali imam sukob u sebi zbog Božje zapovijedi da oca i majku trebamo poštovati, a ja prema njemu ne osjećam ni ljubav prema ocu, ni privrženost jer mi to nije prirodno, jer ne djelimo ništa, ni odgoj, ni vrijeme, apsolutno ništa osim sjećanja na moje trčanje za njim i njegovu šutnju, kao i neke ružne trenutke. I osjećam u sebi kao neku prisilu da nešto moram što ne mogu. M. M.

Foto: i.huffpost.com

Poštovana Maja, hvala Vam na pitanju i na povjerenju. Iz Vašeg pisma je očito da poteškoća koju imate u odnosu prema Vašem ocu proizlazi iz odnosa nebrige i svojevrsnog ignoriranja. Čini se ste očinsku ljubav ipak primili preko Vašeg djeda, koji Vam je na svoj način nadomjestio očevu nebrigu. Teško je ne temelju kratkog opisa Vašeg odnosa s ocem zaključiti koje su sve barijere podignute u tom odnosu. Iz riječi koje ste naveli da Vam je spomenuo kako mu trebate uzvratiti očito je da nije prema Vama posve indiferentan, no to ne zna izraziti niti pokazati na Vama razumljiv i prihvatljiv način. Čovjek ne može tražiti ljubav, nego je samo može darovati. Vjerojatno u njegovom životu postoje veliki lomovi, rane, možda i razočaranja u samoga sebe, koje prikriva svojom grubošću ili indiferentnošću prema Vama.

Ovo Vam ne pišem da bih opravdao postupke i nebrigu Vašeg oca, nego da pokušate promatrati očev odnos prema Vama u kontekstu njegovih životnih uspona i padova… Na taj način ćete moći s određenom emotivnom distancom uvidjeti gdje se nalazi srž problema neizgrađenog odnosa, jer međuljudske odnose potrebno je graditi. Oni se ne ostvaruju samo radi bioloških i društvenih predispozicija. To očito pokazuje i Vaš primjer da ste doživjeli snažniju ljubav i primili odgoj od djeda nego li od oca.

Dolazimo sada do pitanja Četvrte Božje zapovijedi, koja govori o poštovanju prema roditeljima. U Katekizmu Katoličke crkve stoji kako je ta zapovijed izrečena u pozitivnom obliku kao dužnost koju treba vršiti, te se obraća djeci u odnosu s roditeljima (ocem i majkom) kao najopćenitijem odnosu. „Tiče se također rodbinskih odnosa s članovima obiteljske skupine. Traži iskazivanje časti, ljubavi i priznanja djedovima i precima. Proteže se napokon na dužnosti učenika prema nastavnicima, zaposlenih prema poslodavcima, podložnika prema poglavarima, građana prema domovini, prema javnim službenicima i vladarima. Ova zapovijed uključuje i podrazumijeva dužnosti roditelja, skrbnika, učitelja, poglavara, načelnika, državnika, svih koji vrše vlast nad drugima ili nad nekom zajednicom osoba.“ (KKC 2199) Iz ovih riječi je vidljivo da Četvrtu Božju zapovijed trebamo tumačiti puno šire od odnosa prema vlastitim roditeljima. To ste i sami naveli u svojim riječima kada govorite o odnosu prema djedu gdje poštovanje i ljubav uzvraćate.

Kada govorimo o poštovanju prema ocu i majci od kojih smo primili život, tada to znači imati unutarnji stav poštovanja i zahvalnosti za darovani život. No, roditelji ne smiju smetnuti s uma da djeca nisu njihovo vlasništvo, nego su im darovana od Boga. Oni svojoj djeci trebaju biti „siguran i ispravan primjer, da ih ljube, paze i čine sve što će im pomoći da se mogu razvijati tjelesno i duhovno“ (Youcat, br. 372).

Spomenuli ste da se Vaš otac ne odnosi na takav način prema Vama. Predlažem Vam da budete prije svega zahvalni što Vam je Gospodin na životni put stavio Vašeg djeda koji Vam je posredovao prema svojim mogućnostima odgoj i očinsku ljubav. A u odnosu prema ocu koji Vam je toliko dalek da ga doživljavate gotovo kao stranca, budite milosrdni. Prije svega nastojte mu oprostiti njegove propuste i pogrješke, jer ćete na taj način najprije sebe osloboditi od negativnosti koje u Vama stvaraju unutarnje razdore. Unatoč svemu imajte na umu da će Vaš otac s vremenom postajati sve stariji, a Vi ćete biti jači i snažniji. Neka Vas Gospodin očuva da se ikada u Vama pojavi bilo kakav poticaj prema osvećivanju. Sjetite se tada riječi iz Knjige Sirahove: „Sine moj, pomozi oca svojega u starosti i ne žalosti ga za života njegova. Ako mu i razum klone, budi blag s njime i ne grdi ga ti koji si u punoj snazi.“ (Sir 3,12)

Isus nas potiče da budemo jedni prema drugima milosrdni: "Budite milosrdni kao što je Otac vaš milosrdan." (Lk 6, 36)

U Gospodinu

 

Da biste komentirali, prijavite se.