fra Tomislav Glavnik franjevac Zagreb
"O Bože, ti si Bog moj:
gorljivo tebe tražim;
tebe žeđa duša moja,
tebe želi tijelo moje,
kao zemlja suha, žedna, bezvodna.
Ti postade meni pomoć,
kličem u sjeni krila tvojih.
Duša se moja k tebi privija,
desnica me tvoja drži." Ps 63
Pitaj svećenika
don Josip Lenkić prezbiter Zadar
"Slavit ću te, Gospodine za života,
u tvoje ću ime ruke dizati." Ps 63,5
Pitaj svećenika
vlč. Krunoslav Novak prezbiter Zagreb
"Kao djeca svjetlosti hodite." Ef 5,8
Pitaj svećenika
p. Antun Volenik isusovac Zagreb
"Uzmi, Gospodine,
i primi svu moju slobodu,
moju pamet, moj razum i svu moju volju,
sve što imam i što posjedujem.
Ti si mi to dao, Tebi, Gospodine,
sve vraćam; sve je tvoje,
raspolaži sa svime po svojoj volji.
Daj mi samo svoju ljubav i milost,
i to mi je dosta." DV 234
Pitaj svećenika
Ukoliko niste sigurni kome želite postaviti pitanje postavite pitanje, a neki od svećenika će vam odgovoriti.
Arhiva
Odgovara:

fra Tomislav Glavnik

srijeda, 18. rujna 2013.

Pravo na život

Na jednom web portalu pročitao sam naslov i uvod vijesti: "Očuh silovao pastorku od 11 godina. Djevojčica zatrudnjela, porod znači životnu opasnost ali država joj ne dozvoljava pobačaj". Istoga dana bio sam u društvu bliskih prijatelja i poveo se razgovor oko pobačaja u kontekstu naslova ovog web članka. Tijekom tog razgovora , moram priznati, po prvi puta bio sam poljuljan u mojem ranijem "čvrstom" stavu protiv pobačaja. Koliko znam (razumijem) Crkva ne smatra smrtnim grijehom pobačaj ukoliko bi daljnje održavanje trudnoće neminovno dovelo do smrti majke i čeda. Ovdje je, međutim, riječ o svojevrsnom graničnom slučaju. Možda nesretna djevojčica i može iznijeti dijete do poroda i da oboje ostanu živi - medicina danas (s tehničke strane) može ono što prije dest godina nismo ni sanjali. Ali, riječ je o djetetu od 11 godina koje je potpuno nemoćno i prepušteno odlukama odraslih i vlasti. Lako mogu zamisliti da se to dijete možda još jučer igralo sa svojim lutkama i drugim igračkama, da se još boji mraka, da treba čisti zagrljaj bliske osobe, da joj treba netko tko će joj obrisati suze... To je još uvijek samo DIJETE! Pitam se, neće li porod dovesti do psihičke i duhovne "smrti" ovog nedužnog bića, može li nakon strašnog čina incesta i silovanja i traumatičnog iskustva rađanja na što dijete ove dobi nikako ne može biti spremno, u njenom srcu i duši ostati samo bol, strah i gnjev, neće li dijete koje se rodi također biti nesretno biće - bez potrebne zrele majčinske ljubavi i obilježeno teškim grijehom oca...nije li pobačaj jednostavno bolji izbor (ukoliko ga to dijete uopće ima zbog zabrane "vlasti")?

Tomislav iz Rijeke

Dragi imenjače!

Od priče koju ste naveli ledi se krv u žilama. Teško je doprijeti do motiva, koji vode silovatelje da prouzroče ne samo tjelesnu, već i tešku duševnu bol i traumu nad žrtvama na koje se okome. U svom pitanju dali ste dobar prikaz što bi silovana djevojčica mogla osjećati i kakav bi joj mogao biti život kad bude odrastala. S druge strane opasnost koja se lagano očituje jest racionaliziranje ili argumentacija, koja bi išla u korist pobačaju, budući da se radi o djevojčici od 11 godina. Što god bilo treba reći da je pobačaj zlo i grijeh i on ne poznaje dob. No, kao što ste i sami naveli, ukoliko bi se on morao učiniti, on se čini da bi se spasio život majke da ona ne podlegne. Treba jasno reći, da pobačaj zbog pobačaja, nikada ne može biti moralno opravdan. Kao što svi mi imamo pravo na život, to isto pravo imaju i sva začeta djeca. Stoga, u prosuđivanju i traženju najboljih i jedino pravednih rješenja, nužno je uključiti sve osobe i tek onda donositi zaključke i odluke. Svako parcijalno gledanje, dovodi to manjkavih i moralno nedopuštenih odluka.

Pozdrav u Kristu!

Da biste komentirali, prijavite se.