fra Tomislav Glavnik franjevac Zagreb
"O Bože, ti si Bog moj:
gorljivo tebe tražim;
tebe žeđa duša moja,
tebe želi tijelo moje,
kao zemlja suha, žedna, bezvodna.
Ti postade meni pomoć,
kličem u sjeni krila tvojih.
Duša se moja k tebi privija,
desnica me tvoja drži." Ps 63
Pitaj svećenika
don Josip Lenkić prezbiter Zadar
"Slavit ću te, Gospodine za života,
u tvoje ću ime ruke dizati." Ps 63,5
Pitaj svećenika
vlč. Krunoslav Novak prezbiter Zagreb
"Kao djeca svjetlosti hodite." Ef 5,8
Pitaj svećenika
p. Antun Volenik isusovac Zagreb
"Uzmi, Gospodine,
i primi svu moju slobodu,
moju pamet, moj razum i svu moju volju,
sve što imam i što posjedujem.
Ti si mi to dao, Tebi, Gospodine,
sve vraćam; sve je tvoje,
raspolaži sa svime po svojoj volji.
Daj mi samo svoju ljubav i milost,
i to mi je dosta." DV 234
Pitaj svećenika
Ukoliko niste sigurni kome želite postaviti pitanje postavite pitanje, a neki od svećenika će vam odgovoriti.
Arhiva
Odgovara:

fra Tomislav Glavnik

utorak, 01. travnja 2014.

Skrupulozna savjest

Hvaljen Isus i Marija! Htjela bih Vas zamoliti za pomoć. Mislim da sam osoba sa skurpuloznom savjesti.

Događa mi se da mi se sve čini grijehom. Bojim se da sam koji put rekla na ispovijedi grijeh kojo možda i nisam učinila, jer ga zapravo i ne poznam dobro, ali se ubraja u veće pa sam rekla iako vjerujem da je to potaknuto strahom. Teško mi je razlučiti jesam li određeni grijeh napravila ili ne. Jesu li moje ispovijedi bile valjane ili ne? To me sad brine. Hvala vam!

Zabrinuta kršćanko,

sakrament svete ispovijedi u svojoj biti ima bitnu odrednicu, a ona se tiče povjerenja između Oca nebeskoga i nas samih. Prije nego pojasnim dio o kojem ste postavili pitanje, upućujem vas na prekrasan odlomak iz Lukinog evanđelja (Lk 15, 1-32), koji govori o ocu i sinu, koji se odlučio vratiti natrag u očevu kuću. Sin je svjestan da je "zabrljao", ali je iznenađen toplom dobrodošlicom svoga Oca, koji bez obzira na sinovljevu grešnost u tom svom sinu vidi svoje dijete, a ne grešnika. To će nam pomoći u razumijevanju i "vašega" problema.

Pitamo se: što pokajnik/penitent/vjernik dobiva time što priznaje i kaje se za svoj grijeh? Dobiva odrješenje i otpuštenje grijeha, ali i obnavlja povjerenje, koje je narušeno grijehom. Čemu se više opterećivati (neučinjenim) grijehom i dodatno se "mučiti"? Doista to je nepotrebno. No, kako bi se nadvladao taj i dijelom psihološki problem savjetujem nekoliko jednostavnih praktičnih koraka. Prvo: ispit savjesti uz pomoć, kojeg molitvenika. Drugo: Ispisivanje grijeha na list papira. Treće: Sakrament ispovijedi. Četvrto i vrlo bitno: Što smo rekli, rekli smo. "Zatvoriti knjigu nakon toga poglavlja i ne vraćati se na učinjenu ispovijed". Bog je oprostio grijeh.

Kako vrijeme bude odmicalo shvatit ćete da Bogu nije potreban naš grijeh, već da ste mu potrebni vi. Potrebno mu je srce koje ga voli, a ne srce koje ga se plaši.

Sljedeći puta pođite na ispovijed s više povjerenja i opuštenosti. Neka vam korizma bude plodna!

Da biste komentirali, prijavite se.