fra Tomislav Glavnik franjevac Zagreb
"O Bože, ti si Bog moj:
gorljivo tebe tražim;
tebe žeđa duša moja,
tebe želi tijelo moje,
kao zemlja suha, žedna, bezvodna.
Ti postade meni pomoć,
kličem u sjeni krila tvojih.
Duša se moja k tebi privija,
desnica me tvoja drži." Ps 63
Pitaj svećenika
don Josip Lenkić prezbiter Zadar
"Slavit ću te, Gospodine za života,
u tvoje ću ime ruke dizati." Ps 63,5
Pitaj svećenika
vlč. Krunoslav Novak prezbiter Zagreb
"Kao djeca svjetlosti hodite." Ef 5,8
Pitaj svećenika
p. Antun Volenik isusovac Zagreb
"Uzmi, Gospodine,
i primi svu moju slobodu,
moju pamet, moj razum i svu moju volju,
sve što imam i što posjedujem.
Ti si mi to dao, Tebi, Gospodine,
sve vraćam; sve je tvoje,
raspolaži sa svime po svojoj volji.
Daj mi samo svoju ljubav i milost,
i to mi je dosta." DV 234
Pitaj svećenika
Ukoliko niste sigurni kome želite postaviti pitanje postavite pitanje, a neki od svećenika će vam odgovoriti.
Arhiva
Odgovara:

p. Antun Volenik

srijeda, 19. kolovoza 2015.

Što je sve potrebno da bi se postalo redovnikom?

Hvaljen Isus i Marija!

Poštovani redovnici, svećenici!

Molim vas da mi netko odgovori, što se od kandidata za redovništvo očekuje, odnosno što je nužno da posjeduje da bi postao redovnik. Naime ja imam prijatelja koji već preko 6 godina pokušava ući u neku od zajednica, nakon što je doživio obraćenje i osjetio poziv za to, ali ga svi redom odbijaju jer je imao u prošlosti epilepsiju, leukemiju i ima nekih manjih mentalnih problema, ali posjeduje mir, ljubav, strpljivost, radost, želju za služenjem Bogu i ljudima. S obzirom na to da ga svi redom odbijaju, je li vrijeme da prestane tražiti ili da i dalje „kuca“ ? On jednostavno ne odustaje od te želje za redovništvom, a nitko ga ne želi primiti. Ima li nade za takve osobe poput njega da jednom uđu u neku zajednicu? Lijepi pozdrav, zabrinuta prijateljica A.Ć.

 

Foto: Elvir Tabaković

Poštovana,

Mnogima redovnički poziv doista izgleda idiličan, lagan pa čak i lagodan, imaju ideju da se „tamo“, iza zidova redovničke kuće ili samostanskog zida lijepo živi, moli Boga, fino papa i pije dobro domaće vino ili pivo i što je najvažnije da se svi jako vole i nema međuljudskih i ne daj Bože hijerarhijskih problema, trzavica, osobnih, ali i međuljudskih netrpeljivosti, muka i problema…

Uzeti na sebe izazov života sa zajednicom ljudi već je izazov za sebe, a uz to živjeti čistoću, poslušnost i siromaštvo traži barem koliko-toliko fizički, psihički i duhovno spremna čovjeka i to svaki poglavar zna (ili bi trebao znati). Oni zaista imaju pravo i dužnost upozoriti moguće kandidate na sve ovo (i još dosta toga). Vaš prijatelj je uistinu blagoslovljen ako je uz „epilepsiju, leukemiju i neke manje mentalne probleme“ uspio sačuvati „mir, ljubav, strpljivost, radost, želju za služenjem Bogu i ljudima“ no jasno je da bi sve to mogao izgubiti u tegobnom putu formacije punom izazova te da služiti Bogu i ljudima uistinu može i u svom laičkom pozivu. Ipak postoje zajednica poput L'Arche-a kojima je karizma biti tu upravo za ljude s različitim hendikepima pa bi kao brat-laik možda mogao živjeti tamo.

Božji blagoslov!

 

Da biste komentirali, prijavite se.