fra Tomislav Glavnik franjevac Zagreb
"O Bože, ti si Bog moj:
gorljivo tebe tražim;
tebe žeđa duša moja,
tebe želi tijelo moje,
kao zemlja suha, žedna, bezvodna.
Ti postade meni pomoć,
kličem u sjeni krila tvojih.
Duša se moja k tebi privija,
desnica me tvoja drži." Ps 63
Pitaj svećenika
don Josip Lenkić prezbiter Zadar
"Slavit ću te, Gospodine za života,
u tvoje ću ime ruke dizati." Ps 63,5
Pitaj svećenika
vlč. Krunoslav Novak prezbiter Zagreb
"Kao djeca svjetlosti hodite." Ef 5,8
Pitaj svećenika
p. Antun Volenik isusovac Zagreb
"Uzmi, Gospodine,
i primi svu moju slobodu,
moju pamet, moj razum i svu moju volju,
sve što imam i što posjedujem.
Ti si mi to dao, Tebi, Gospodine,
sve vraćam; sve je tvoje,
raspolaži sa svime po svojoj volji.
Daj mi samo svoju ljubav i milost,
i to mi je dosta." DV 234
Pitaj svećenika
Ukoliko niste sigurni kome želite postaviti pitanje postavite pitanje, a neki od svećenika će vam odgovoriti.
Arhiva
Odgovara:

p. Antun Volenik

utorak, 07. siječnja 2014.

Strpljivo podnositi nepravdu

Hvaljen Isus i Marija, molim Vas objasnite mi kako pomiriti Isusov naputak da nepravdu valja strpljivo podnositi s idejom djelatne ljubavi. Kako znati kada se valja svim kršćanskim načinima boriti protiv Zlog, a kada okrenuti drugi obraz? Najviše se to odnosi na trenutačnu situaciju u Hrvatskoj. Naime, kao pojedinac, imam gorljivu potrebu ispravljati nepravde koje se bjelodano događaju, istovremeno nastojim (ne uspijeva mi stalno) moliti na naše neprijatelje. Kako naći ravnotežu?

Poštovani, razlikovati dobro i zlo u nekoj konkretnoj životnoj situaciji nije uvijek jednostavno kako se to naizgled čini. Kao isusovac mogao bih vam puno toga napisati o razlikovanju duhova kako to prikazuje sv. Ignacije u Duhovnim vježbama. O tome naširoko i dobro piše moj subrat Silviano Fausti u knjizi Prilika ili napast – možete je u cijelosti pročitati ovdje: http://www.zupa-glamoc.site90.net/duhlit.php

Dijelim Vaš stav da kao kršćani trebamo biti djelatni, aktivni oni koji se jasno i otvoreno opredjeljuju za pravdu i istinu. No od moje zajednice u kojoj živim pa nadalje - uvjerio sam se da u toj borbi postoje dvije evanđeoske istine koje nikako ne treba zaboraviti. Prva je ono direktno Isusovo upozorenje o sudu i osudi drugoga kroz neke naše (krive) naočale. Podsjetit ću vas na te retke: Ne sudite da ne budete suđeni! Jer sudom kojim sudite bit ćete suđeni. I mjerom kojom mjerite mjerit će vam se. Što gledaš trun u oku brata svojega, a brvna u oku svome ne opažaš? Ili kako možeš reći bratu svomu: 'De da ti izvadim trun iz oka', a eto brvna u oku tvom? Licemjere, izvadi najprije brvno iz oka svoga pa ćeš onda dobro vidjeti izvaditi trun iz oka bratova!" Naravno potrebno je puno kršćanske poniznosti i otvorenosti za istinu o samom (samima) sebi da bi se ovakav radikalizam mogao prihvatiti i primjenjivati.

Istinu (osobito onu o samom sebi) nije lako spoznati a još ju je teže prihvatiti i nositi. To je zapravo i nemoguće bez vjere da me Krist ljubi upravo u takvoj istini. Dakle, istina o bilo kome ili bilo čemu izrečena bez ljubavi (ili barem poštovanja) i nije istina.

Kad čovjek jedno stekne takvo samopoštovanje i ljubav tada ga rijetko koja uvreda i nepravda može uništiti (baciti u depresiju, osvetu, mržnju…) No, opet iz vlastitog iskustva, mislim da se takav životni stav i vjera izgrađuju godinama, ali su i uistinu jedini mogući u ovom svijetu punom nepravde i sebičnosti.

Krist neka je u tebi.

Krist neka je pred tobom,

Krist neka je iza tebe,

Krist neka je iznad tebe,

Krist neka je ispod tebe,

Krist nek ti je s desna,

Krist nek ti je s lijeva,

Krist u srcu svakog čovjeka koji misli na te,

Krist u svakom čovjeku koji te gleda,

Krist u svakom uhu koje te čuje.

Da biste komentirali, prijavite se.