fra Tomislav Glavnik franjevac Zagreb
"O Bože, ti si Bog moj:
gorljivo tebe tražim;
tebe žeđa duša moja,
tebe želi tijelo moje,
kao zemlja suha, žedna, bezvodna.
Ti postade meni pomoć,
kličem u sjeni krila tvojih.
Duša se moja k tebi privija,
desnica me tvoja drži." Ps 63
Pitaj svećenika
don Josip Lenkić prezbiter Zadar
"Slavit ću te, Gospodine za života,
u tvoje ću ime ruke dizati." Ps 63,5
Pitaj svećenika
vlč. Krunoslav Novak prezbiter Zagreb
"Kao djeca svjetlosti hodite." Ef 5,8
Pitaj svećenika
p. Antun Volenik isusovac Zagreb
"Uzmi, Gospodine,
i primi svu moju slobodu,
moju pamet, moj razum i svu moju volju,
sve što imam i što posjedujem.
Ti si mi to dao, Tebi, Gospodine,
sve vraćam; sve je tvoje,
raspolaži sa svime po svojoj volji.
Daj mi samo svoju ljubav i milost,
i to mi je dosta." DV 234
Pitaj svećenika
Ukoliko niste sigurni kome želite postaviti pitanje postavite pitanje, a neki od svećenika će vam odgovoriti.
Arhiva
Odgovara:

p. Antun Volenik

ponedjeljak, 11. studenog 2013.

Uloga žene u Crkvi i obitelji

Molim Vas da mi odgovorite na jednu malenu nedoumicu. Nedavno sam vodila raspravu s jednom svojom prijateljicom o knjizi koju ona čita. Knjiga se naziva "Kršćansko udvaranje" autora Thomasa Morrowa. Knjiga je sada dosta popularna, pa pretpostavljam da ste za nju čuli. Uglavnom, muči me konkretno jedna teza koju je ona iznijela da piše u knjizi, a ta je da autor navodi kako u pravom kršćanskom braku žena ne bi trebala raditi već da je muškarac taj koji treba skrbiti za suprugu i obitelj. Ja razumijem da ukoliko par ima djecu da će žena neko vrijeme morati biti udaljena od svojeg posla, ali mene muči nešto drugo. Naime, iako je majčinska uloga za ženu najvažnija, takav stav mi se čiti negiranjem žene kao intelektualnog bića. Nije li nama Bog dao određene darove koje treba njegovati? Dakle, što ako je On u jednu ženu usadio dar za fiziku, zar se ona ne bi trebala njome baviti? To me je još više uznemirilo pošto je autor svećenik. Moje je pitanje, je li službeni stav Crkve da žena ne bi trebala u braku raditi?

I vezano uz to, ali i uz mene osobno. Što da napravim kada se nađem pred nekim stavom ljudi u Crkvi, a sa kojim se ja ne slažem a da ne utječe na moju vjeru? Stvar je u tome što me takve stvari znaju uznemiriti i u meni izazvati bunt.

Unaprijed hvala na odgovoru uz isprike na tako dugom pitanju. Tereza

Draga Tereza,

ne poznajem tu knjigu pa s toga preskačem i neki komentar na dio koji spominješ. Na drugi dio već sam donekle odgovorio u jednom drugom pitanju (od 24. 12. 2013. na str. 7) pa eto citiram sam sebe u pregledu svega onoga što bi trebalo znati ili imati u vidu kada se govori o položaju žene u kršćanstvu: “ Uloga i položaj žene u judaizmu (bazirano na Starom zavjetu)

- Isusov odnos prema ženama (Evanđelja)

- Žene u pra Crkvi (Dijela i pavlov(sk)e poslanice)

- Srednjovjekovni primjeri (npr. Hildegard iz Bingena, Hadewijch iz Antwerpena)

- Naučiteljice Crkve i svetice - intelektualke (sv Katarina Sijensaka, sv. Terezija Velika, sv. Terezija iz Lisieuxa, sv. Edit Stein)

- Osvrt na modernu (feminističku) teologiju i egzegezu

Impresivno, zar ne? Budući da ovdje ne možemo ni približno o svemu ovome, na vrlo općenito postavljen prvi dio tvoga pitanja dotaknut ću se samo Knjige postanka i općenitog principa koji ću slijediti u odgovoru. Već od prvih stranica Biblije ne možemo iščitati neki posebni, ženski (feministički) pristup već ona promatra muškarca i ženu kao zajedno kao različita ali jednako tako komplementarna Božja stvorenja koja samo zajedno mogu biti prava, kompletna Božja slika.”

Isto tako tvoje pitanje podsjeća me na jednog (oženjenog) čitatelja koji je ustrajavao na tvrdnji da žena mora biti podložna mužu u smislu na one konačne odluke treba on na kraju donijeti. Nikako nismo mogli doći do prihvaćanja spasonosnog dogovora i popuštanja… Tvoje pitanje također nema nekog “vjerskog” odgovora. Iako bi se bračni moral mogao "natezati" pa dokazivati da kršćanska supruga stvarno mora biti prvenstveno kućanica, supruga i majka a tek onda razvijati neku svoju znastvenu, akademsku ili poslovnu karijeru ja ne vidim neku teološko-disciplinsku prepreku za to ALI mnoge takve “lavice” odlučuju se npr. za bebu tek u kasnim tridesetima, ili već u četrdesetima pa onda proklinju i Boga i sebe i hrvatske zakone jer ne mogu zatrudnjeti uz svu pomoć (čitaj silovanje vlastita tijela) “potpomogunute oplodnje” i ostalih tehnika. Bog nam je dao razne darove: biti žena i majka često ne zadovolji neke druge ambicije ali poznajem dosta primjera ostvarnih žena koje su znale u pravo vrijeme birati prave prioritete.

Treće tvoje pitanje: hvala Bogu Crkva nije totalitarističko društvo u kojem se ne smije misliti svojom glavom i tražiti vlastite odgovore. Ipak u bitnom postoji učiteljstvo, postoje mudri, bogobojazni muškarci i žene, klerici i laici te se u poniznosti može rasti u spoznaji svoje vjere. Bunt može biti i koristan u svemu tome jer nas nutka na dalje traženje i poziva da radimo na poniznosti u svemu tome.

Krist neka je u tebi.

Krist neka je pred tobom,

Krist neka je iza tebe,

Krist neka je iznad tebe,

Krist neka je ispod tebe,

Krist nek ti je s desna,

Krist nek ti je s lijeva,

Krist u srcu svakog čovjeka koji misli na te,

Krist u svakom čovjeku koji te gleda,

Krist u svakom uhu koje te čuje.

Da biste komentirali, prijavite se.