fra Tomislav Glavnik franjevac Zagreb
"O Bože, ti si Bog moj:
gorljivo tebe tražim;
tebe žeđa duša moja,
tebe želi tijelo moje,
kao zemlja suha, žedna, bezvodna.
Ti postade meni pomoć,
kličem u sjeni krila tvojih.
Duša se moja k tebi privija,
desnica me tvoja drži." Ps 63
Pitaj svećenika
don Josip Lenkić prezbiter Zadar
"Slavit ću te, Gospodine za života,
u tvoje ću ime ruke dizati." Ps 63,5
Pitaj svećenika
vlč. Krunoslav Novak prezbiter Zagreb
"Kao djeca svjetlosti hodite." Ef 5,8
Pitaj svećenika
p. Antun Volenik isusovac Zagreb
"Uzmi, Gospodine,
i primi svu moju slobodu,
moju pamet, moj razum i svu moju volju,
sve što imam i što posjedujem.
Ti si mi to dao, Tebi, Gospodine,
sve vraćam; sve je tvoje,
raspolaži sa svime po svojoj volji.
Daj mi samo svoju ljubav i milost,
i to mi je dosta." DV 234
Pitaj svećenika
Ukoliko niste sigurni kome želite postaviti pitanje postavite pitanje, a neki od svećenika će vam odgovoriti.
Arhiva
Odgovara:

don Josip Lenkić

četvrtak, 03. srpnja 2014.

Vjera i posao

Poštovani!

Hvaljen Isus!

Osoba sam koja se uvijek traži u Bogu, posebno kada se nalazim u problemu, i svaki put kada ga tražim punim bićem osjetim da me nije zapostavio nego me vraća u život i zato sam mu zahvalan i nema dana da ne pomislim na Boga.

Molim Vas za Vaše mišljenje o nekim postupcima koje cu vam pisati.

Svaki put kada osjetim oslobođenje, sretan sam kao da mi je 20 a ne 35 godina i ako počnem čitati neki vjerski članak ili svjedočanstva koja me interesiraju ,osjećam prisutnost (silu), mogu slobodno reći kao da mi se razum širi i poboljšava pogled na svijet.

Ali držeći se toga puta nikako mi ne ide s poslom, jer su tu javljaju problemi, jednostavno kada sam kod kuće osjećam se skroz ispunjeno, pozitivno ali na poslu često dolazim u sukobe, s pojedinim ljudima, kao da narušavaju sve to šta zadobijem od Boga, iako me nadređeni cijene kao dobrog radnika, jer uistinu se zalažem, i posao mi je bitan.

Druga stvar je ako ne čitam ništa od navedenog ne osjećam sve to pozitivno.

Molim Vas da mi kažete vaše mišljenje o tome i kakvo je vaše mišljenje o meditaciji koje sam ponekada znao prakticirati koje bi mi donosilo mirnoću kako doma tako na poslu.

Hvala!

Poštovani,

Zahvaljujem na Vašem upitu i iskreno zahvaljujem. Opredijeliti se za Isusa znači ići putem kojim je on išao. Prvo si čovjek mora odgovoriti na vrlo osobno pitanje: 'Tko je za mene Isus Krist?' Najlakše je ponoviti za svetim Petrom: 'Ti si Isuse Sin Božji i Mesija'. Tako piše u evanđelju. Svi to primaju zdravo za gotovo. Međutim, postoji opasnost od masovnosti. Masovno ispovijedanje vjere često nije, na žalost, osobno iskustvo susreta sa živim Bogom. Osobni odgovor, opredjeljenje za Krista dinamizira vjeru. U tom okviru lakše je primati Božju riječ i primjenjivati je na svakodnevni život ispunjavajući Božju volju. Ona nas stalno potiče na poniznost i molitvu.

U svakodnevnom nošenju križa najveću ulogu igra svjesni i osobni izbor Isusa kao Spasitelja. To opredjeljenje za Učitelja iz Nazareta oslobađa nas svih drugih navezanosti na stvari koje jedino mogu sputavati u kročenju za Kristom. Isusov put jest put poslušnosti Ocu, poniznosti i ljubavi prema drugima, u čemu se najuzvišenije otkriva Isusovo ispunjavanje Božje volje. Čovjek kroči po tom putu ako nosi svakodnevni križ. Umjetnost je darivati sebe drugima u ljubavi. To nije lako, to je križ. Dok čovjek, poput Petra, misli samo na sebe, na svoje osjećaje i planove i da mu bude život osiguran i lijep, udaljuje se od Isusa, udaljuje se od drugih ljudi i u konačnici od samoga sebe. Tada je usmjeren i okrenut isključivo prema sebi.

Isusova logika u suprotnosti je s našim ljudskim sebičnim razmišljanjem. Isus je zahtjevan učitelj i ostaje kod svojega stava. On ide do kraja darivajući sebe samoga. Zna da će na taj način ispuniti Očevu volju. Njegov primjer potiče i nas jer samo onaj tko nosi svoj križ svaki dan jest uistinu učenik Isusa Krista. Znamo da nije lako nositi svoj svakodnevni križ. Često posrćemo. Lakše nam je tražiti nešto drugo nego nositi križ. Stalno nas prati napast da pojam križa shvatimo drukčije, prema svojim mjerilima. Nismo sami u svakodnevnom nošenju križa. Čovjek koji nosi svoj svakodnevni križ ne može ići sam. Na tom putu pomaže zajednica, misli se tu na cijelu Crkvu. 'Tko popusti pred napašću krenuti sam ili proživljavati vjeru individualističkim mentalitetom koji danas prevladava u društvu, riskira' (Benedikt XVI.) Često si stvaramo krivu sliku svakodnevnog nošenja križa i hoda za Isusom. Može se tada dogoditi da uopće na tom putu ne sretnemo Gospodina.

Ići za Isusom unutarnja je borba, zato nitko ne može krenuti sam jer vrlo lako može posustati. Nositi križ znači prigrliti vjeru i očuvati je čistom. Isus je jednostavno živio za druge. Nije se bojao ovoga života! Nije se bojao ulaziti u konflikte s drugima. Od nas očekuje to isto u osobnom opredjeljenju. Živa vjera jamči uspjeh. Isus želi da hrabro prihvatimo okvire svojega života.

Prema tome, Isusov učenik, koji nije sam, pozvan je sa svojom bezgraničnom odgovornošću stajati iza svojih svakidašnjih zadataka na svakom polju. Biti za drugoga u požrtvovnosti bez uzdarja također jest svakodnevnim nošenjem križa. Izgleda da su danas ljudi sve manje požrtvovni, ne podnose trpljenje. Stoga zagledajmo se u Isusa i svaki dan uzimajmo naše križeve. To će nam osigurati prostor ispunjavanja Očeve volje. Slobodni smo reći da vjernik ne treba ništa tražiti niti što odbiti Gospodinu. Svatko tko želi ići za Isusom neka objeručke prihvati svoj često gorki križ, koji će tad postati lakši. Tek tada će pronaći neiscrpiv smisao svojega života. Otkrijmo smisao križa, ne bojmo se jer nismo sami. Neka živa vjera bude kao zlatna nit utkana u sve što činimo, pa i u obavljanje naših najneznatnijih dužnosti. Na taj ćemo način svojim svakidašnjim radom pridonositi svojem kršćanskom rastu. Neprestano ćemo gledati Isusa. Ljubav prema Njemu ulijevat će životvornu snagu u sve što činimo.

Uz srdačan pozdrav!

Da biste komentirali, prijavite se.