fra Tomislav Glavnik franjevac Zagreb
"O Bože, ti si Bog moj:
gorljivo tebe tražim;
tebe žeđa duša moja,
tebe želi tijelo moje,
kao zemlja suha, žedna, bezvodna.
Ti postade meni pomoć,
kličem u sjeni krila tvojih.
Duša se moja k tebi privija,
desnica me tvoja drži." Ps 63
Pitaj svećenika
don Josip Lenkić prezbiter Zadar
"Slavit ću te, Gospodine za života,
u tvoje ću ime ruke dizati." Ps 63,5
Pitaj svećenika
vlč. Krunoslav Novak prezbiter Zagreb
"Kao djeca svjetlosti hodite." Ef 5,8
Pitaj svećenika
p. Antun Volenik isusovac Zagreb
"Uzmi, Gospodine,
i primi svu moju slobodu,
moju pamet, moj razum i svu moju volju,
sve što imam i što posjedujem.
Ti si mi to dao, Tebi, Gospodine,
sve vraćam; sve je tvoje,
raspolaži sa svime po svojoj volji.
Daj mi samo svoju ljubav i milost,
i to mi je dosta." DV 234
Pitaj svećenika
Ukoliko niste sigurni kome želite postaviti pitanje postavite pitanje, a neki od svećenika će vam odgovoriti.
Arhiva
Odgovara:

vlč. Krunoslav Novak

četvrtak, 11. lipnja 2015.

Vježbanje joge

Poštovani, molim Vas da mi odgovorite na pitanje je li u duhu katoličke vjere baviti se vježbanjem joge - bez uključivanja u meditaciju i bilo kakav spektar hinduističke vjere i slično, dakle samo fizičko bavljenje jogom kao oblikom vježbanja. Unaprijed zahvaljujem i lijepo pozdravljam. S.K.

Foto: img.grouponcdn.com

Poštovani/a, o pitanju koje postavljate ima zaista puno rasprava, analiza, promišljanja i zaključaka. Ja bih se osvrnuo na to, kako yogu definiraju dvije enciklopedije koje su dostupne na internetu, a koje daju osnovne informacije o pojmu na jezgrovit način.

 

U Hrvatskoj enciklopediji Leksikografskog zavoda Miroslav Krleža piše da je yoga „jedan od šest sustava brahmanističke filozofije (darśana); filozofsko-religijski meditacijski sustav u Indiji. Svrha je yoge oslobođenje iz kruga života i bola, postizanjem stanja čiste svijesti; bliska je filozofskom sustavu sāṃkhya, od kojega se razlikuje priznanjem osobnoga Boga (īśvara). Težište je yoge u sustavnim vježbama tijela i svijesti, kojima se postiže potpuna vlast nad tijelom i isključuje štetan utjecaj vanjskoga svijeta na duh, koji, oslobođen, postiže izravnu spoznaju i uvid u skrovitu narav čovjeka i svijeta ili mistično sjedinjenje s transcedentalnim (mokša). (…) Vježbe vodi iskusni učitelj, inače mogu biti opasne za zdravlje i psihološki integritet čovjeka. (…)“

 

U Proleksis enciklopediji yogu se definira kao „oblik duhovne tehnike ili discipline meditacije kod budizma i hinduizma. (…) Postoje tri vrste joge: karma-yoga – spas kroz akciju, jnana-yoga – spas kroz spoznaju, i bhakti-yoga – spas kroz pobožnost. Svatko mora proći osam stupnjeva joge pod vodstvom gurua ili učitelja. Od raznih varijanti najpopularnija je na Zapadu hatha-yoga, utemeljena na fiz. položaju i kontroli tijela.“

 

Kad netko iz kršćanske tradicije govori o yogi, iako može govoriti argumentirano, netko će ga lako odbaciti, s argumentom da odbacuje sve što ne proizlazi iz kršćanske tradicije. Zato sam Vam predložio tekstove koji ne daju vrijednosnu ocjenu yoge, nego jezgrovito donose njezine karakteristike. Dopustite mi zato, da iz tih navoda uočim kako se yogu ne promatra samo kao izoliranu praksu tjelesnih vježbi. Već iz ovih osnovnih informacija vidljivo je da se yogu ne odvaja od njezine cjelovite povezanosti s duhovnošću religije koja proizlazi iz panteističkog pogleda na svijet i božanstvo.

 

Još 1989. godine Kongregacija za nauk vjere izdala je dokument „O nekim aspektima kršćanske meditacije“. Dokument govori o bogatstvu kršćanske meditacije te ne isključuje mogućnost da bi se kršćanska molitva mogla 'obogatiti meditacijama nastalim u kontekstu drugih religija i kultura'. No to je moguće jedino ako se ne izgubi iz vida kršćanski način molitve. (usp. O nekim aspektima kršćanske meditacije, br. 16). Kad govorimo o yogi, kako navodi Josip Blažević,  tada to više ne bi bila yoga, jer bi to pretpostavilo njezino oslobađanje hermetičkih i religioznih sadržaja u koji bi se unio kršćanski sadržaj. Spomenuti dokument osim toga podsjeća da je Božja ljubav jedini cilj kršćanske kontemplacije, koju nije moguće osvojiti nikakvim tehnikama ili metodama. Trebamo dopustiti Bogu da nas on na svoj način učini dionicima svoje ljubavi. Zato se ne možemo staviti na istu razinu s tom ljubavlju, čak i kad nam je po njegovom milosrđu darovana na način smo privučeni Božjom istinom, dobrotom i ljepotom. (usp. O nekim aspektima kršćanske meditacije, br. 31). Za vjernika koji raste u molitvi također je važno imati pred sobom duhovnu osobu, koja je duboko uronjena u duh kršćanske molitve, koja gaji snažnu povezanost s Crkvom. Ta osoba, osim što će upozoravati na opasnosti, uvodit će osobu u molitveni život, što je dar Duha Svetoga. (usp. O nekim aspektima kršćanske meditacije, br. 16). Narodna poslovica govori: „U zdravom tijelu, zdrav duh.“ Ne trebamo zaboraviti da osim tjelesnog života imamo i psihološku i duhovnu komponentu. Nije prema tome moguće odvojiti duhovni, psihološki i tjelesni rast osobe da bi se ona cjelovito razvijala.

 

Da biste komentirali, prijavite se.