fra Tomislav Glavnik franjevac Zagreb
"O Bože, ti si Bog moj:
gorljivo tebe tražim;
tebe žeđa duša moja,
tebe želi tijelo moje,
kao zemlja suha, žedna, bezvodna.
Ti postade meni pomoć,
kličem u sjeni krila tvojih.
Duša se moja k tebi privija,
desnica me tvoja drži." Ps 63
Pitaj svećenika
don Josip Lenkić prezbiter Zadar
"Slavit ću te, Gospodine za života,
u tvoje ću ime ruke dizati." Ps 63,5
Pitaj svećenika
vlč. Krunoslav Novak prezbiter Zagreb
"Kao djeca svjetlosti hodite." Ef 5,8
Pitaj svećenika
p. Antun Volenik isusovac Zagreb
"Uzmi, Gospodine,
i primi svu moju slobodu,
moju pamet, moj razum i svu moju volju,
sve što imam i što posjedujem.
Ti si mi to dao, Tebi, Gospodine,
sve vraćam; sve je tvoje,
raspolaži sa svime po svojoj volji.
Daj mi samo svoju ljubav i milost,
i to mi je dosta." DV 234
Pitaj svećenika
Ukoliko niste sigurni kome želite postaviti pitanje postavite pitanje, a neki od svećenika će vam odgovoriti.
Arhiva
Odgovara:

p. Antun Volenik

utorak, 07. srpnja 2015.

Zašto Bože?

Hvaljen Isus i Marija!

Poštovani, molim Vas ako mi možete objasniti što mi je Bog htio poručiti gorkim iskustvom spontanog pobačaja koji mi se dogodio u 18. tjednu trudnoće prije otprilike godinu dana. Od tog trenutka, a tako će biti do mog posljednjeg daha, osjećam neizmjernu patnju, bol i tugu za izgubljenim djetetom. To je bila moja druga trudnoća, u kojoj sam od početka osjećala veliku potrebu za molitvom. I molila sam svaki dan svetu krunicu i tražila od Boga blagoslov za svoj plod. Naime, postojala je jedna medicinska indikacija za komplikaciju i vjerojatno je to razlog zašto se život u meni ugasio. Ali unatoč tome, pitam se što je Bog time želio poručiti meni koja toliko cijenim ljudski život, meni koja sam spremna odreći se cijele sebe za život djeteta. Svakim danom u meni raste želja za još jednim djetetom, ali i ogroman strah otvoriti se novom životu. Moj muž i ja gotovo da više i nemamo spolne odnose jer ja ne osjećam spremnost upustiti se u novu trudnoću, a htjeli bismo više od ičega još jedno dijete. Ž. Š.

Foto: blogspot.com

Poštovana,

Ponajprije iskreno mi je žao što ste se morali suočiti s tako teškom životnom kušnjom – spontanim pobačajem u već visokoj trudnoći kada se već pomalo iščekuje rođenje djeteta. Kod vas se uz to dogodila i neuslišana molitva na uspjeh koje ste očito itekako računali unatoč indikacijama koje spominjete, a eto Bog nije uslišao vas „koja toliko cijenite ljudski život koja ste spremna odreći se cijele sebe za život djeteta“. Zaista, kakav je to Bog koji ne uslišava takve nakane?! Vaš gotovo panični strah koji potom spominjete sugerira da ste vi već odgovorili sama sebi na to pitanje zašto vas Bog nije uslišio – jer niste dovoljno dobri, negdje ste krivi pa ne samo da ste bili kažnjeni jednom već bi se to moglo ponovo dogoditi i zato ne možete preuzeti takav rizik pa nemate niti tjelesno sjedinjenje sa svojim mužem.

Kušnja gubitka bebe, sama po sebi teška, očito je trigirala, potaknula u vama dublje strahove začahurene u vama od ranije koji su sada kušnja vašem normalnom funkcioniranju, ostvarivanju duboke želje za plodnim brakom i djecom, ali i vašim odnosom s Bogom. Ja nisam Bog i ne znam „što vam želi poručiti“, no znam da je On sućutan i milostiv Otac koji je žrtvovao svoje dijete, svoga Sina upravo da niti život niti smrt, niti ljudski strah, bijes ili tjeskoba ne mogu zapriječiti naš istinski odnos s Njim. Znam također da je samo On gospodar i tvorac života koji ga dariva i mijenja (a ne oduzima) po svom božanskom, a ne po našem ograničeno ljudskom promislu.

Imate pravo biti i ljuti i frustrirani, i tužni i očajni, ali ukoliko nastavite tražiti i moliti vjerujem da ćete i vi otkriti sućutnog i milostivog Boga koji ne samo da će poviti ranu nego dati i utjehu i nadu za novi život.

Božji blagoslov

 

Da biste komentirali, prijavite se.