fra Tomislav Glavnik franjevac Zagreb
"O Bože, ti si Bog moj:
gorljivo tebe tražim;
tebe žeđa duša moja,
tebe želi tijelo moje,
kao zemlja suha, žedna, bezvodna.
Ti postade meni pomoć,
kličem u sjeni krila tvojih.
Duša se moja k tebi privija,
desnica me tvoja drži." Ps 63
Pitaj svećenika
don Josip Lenkić prezbiter Zadar
"Slavit ću te, Gospodine za života,
u tvoje ću ime ruke dizati." Ps 63,5
Pitaj svećenika
vlč. Krunoslav Novak prezbiter Zagreb
"Kao djeca svjetlosti hodite." Ef 5,8
Pitaj svećenika
p. Antun Volenik isusovac Zagreb
"Uzmi, Gospodine,
i primi svu moju slobodu,
moju pamet, moj razum i svu moju volju,
sve što imam i što posjedujem.
Ti si mi to dao, Tebi, Gospodine,
sve vraćam; sve je tvoje,
raspolaži sa svime po svojoj volji.
Daj mi samo svoju ljubav i milost,
i to mi je dosta." DV 234
Pitaj svećenika
Ukoliko niste sigurni kome želite postaviti pitanje postavite pitanje, a neki od svećenika će vam odgovoriti.
Arhiva
Odgovara:

p. Antun Volenik

ponedjeljak, 13. siječnja 2014.

Značenje starozavjetnog teksta

Poštovani!

Čitajući tekstove Starog zavjeta, naišla sam i na tekst Post 6, 1-4: "Kad su se ljudi počeli širiti po zemlji i kćeri im se narodile, opaze sinovi Božji da su kćeri ljudske pristale, pa ih uzimahu sebi za žene koje god su htjeli. Onda Jahve reče: Neće moj duh u čovjeku ostati dovijeka; čovjek je tjelesan, pa neka mu vijek bude stotinu i dvadeset godina. U ona su vremena - a i kasnije na zemlji bili Nefili, kad su Božji sinovi općili s ljudskim kćerima pa im one rađale djecu. To su oni od starine po snazi glasoviti ljudi."

Zanima me kako egzegeza tumači ovaj tekst? Ne razumijem pojmove Božji sinovi i ljudske kćeri. Čitajući ovaj tekst asocijacije mi nezadrživo bježe prema grčkoj mitologiji, a Biblija ipak nije mit.

Hvaljen Isus i Marija, srdačan pozdrav uz zahvalu.

Draga Marina, Stari je zavjet (pre)mnogima toliko stran i nerazumljiv upravo zbog dijelova koji traže puno znanja i istraživanja kakav je i odlomak koji navodiš. U raznim biblijskim izdanjima postoje kolebanja treba li ga staviti direktno pod potop kako to čini cijenjeni ekumenski prijevod TOB ili ga izdvojiti i staviti neposredno prije kako to čini Jeruzalemska Biblija. Ta Biblija donosi i sljedeće objašnjenje ovoga teksta: “Težak odsjek iz jahvističke predaje. Sveti pisac oslanja se na neku pučku legendu o divovima, hebrejskim Nefilima, koji bi bili istočnjački titani, rođeni iz veze smrtnih i nebeskih bića. Ne izjašnjavajući se o vrijednosti tog vjerovanja i prikrivajući njegov mitski vid, on navodi taj spomen na neku oholu nadljudsku rasu, samo kao primjer sve veće iskvarenosti koja izaziva potop.”

Da je to jedino spominjanje „Sinova Božjih“ te divova kao rase ili naroda u Bibliji mogli bismo ostati na ovom tumačenju a tekst o kojem je riječ proglasiti rubnim i potpuno nevažnim. No o „Sinovima Božjim“ u tom kontekstu izravno govore Ps 29,1; Ps 89,7 te osobito knjiga o Jobu (na više mjesta npr. Job 1,6; 2,1) a kao i jedan od tih „Sinova“ pojavljuje i Satan. O Nefilima s druge strane izravnu aluziju nalazimo u Br 13,33 koji s Anakovim potomstvom otvara cijela geneologija različitih naroda kojima se pripisuju titanska svojstva. Na to se nadovezuje i Knjiga Ponovljenog zakona kada kaže: „Prije su ondje živjeli Emijci. Bio je to moćan narod i brojan; krupna stasa kao i Anakovci. Poput Anakovaca, i njih smatraju Refaimcima, ali ih Moapci nazivaju Emijcima” (Pnz 2,10, 11). Još više nejasnoća u sve to unio je pronalazak apokrifne knjige proroka Henoka (koji kanonskim smatra jedino Etipska crkva koja ga je i sačuvala) koji naširoko priča o Nefilima…

Neki crkveni oci predlagali su dva moguća objašnjenja porijekla “Božjih sinova” i njihovih potomaka Nefila.

Prema prvom tumačenju“Sinovi Božji” bili su pali anđeli koji su živjeli na zemlji i se ženili ljudskim ženama, a Nefili su njihova djeca koja su bila divovskog rasta i izvanredne ljudske snage. Prema drugom tumačenju,“Sinovi Božji” bili su potomci Adamova i Evina trećeg sina Šeta (Post 5,3). Oni su bili pobožni ljudi koji su sagriješili ženeći se grešnim potomstvom Kajinovim. Od IV. stoljeća crkveni oci postupno odbacuju prvo tumačenje po kojem su “Božji sinovi” pali anđeli s obzirom na to da u Crkvi prevladava duhovno shvaćanje anđela, “sinove Božje” općenito se poima kao potomke Šetove, a “kćeri ljudske” kao potomstvo Kajinovo.

Ipak za razumijevanje cijelog Post 1-11, dakle do Abrahamova moramo prihvatiti činjenicu da Biblija o tim događajim govori jezikom legendi. Najvažnije je primijetiti da autor u Post 1-11 analizira odnos Boga i njegova stvorenja čovjeka. Stoga je svijet, koji je opisan u Post 1-11, drugačiji od svijeta kakav opisuju sljedeća poglavlja. Post 1-11 nije povijest početaka u kozmološkom smislu, nego više panorama ljudske situacije u svijetu; opis konstanti svijeta u kojima i sami živimo, ali izražen posebnim jezikom. Dakle: prva poglavlja Knjige Postanka treba uvijek promatrati u odnosu Boga i čovjeka. On se konkretizira kroz tri susljedna kruga: Božja kreacijska akcija i antropocentričnost kozmosa (Post 1-2), čovjekova anti-kreacijska akcija koja ga vodi uništenju (Post 3-11) i naposljetku Božji zahvat u konkretnu ljudsku povijest kojom započinje djelo spasenja i ispunjenja povijesti (Post 12).

Krist neka je u tebi.

Krist neka je pred tobom,

Krist neka je iza tebe,

Krist neka je iznad tebe,

Krist neka je ispod tebe,

Krist nek ti je s desna,

Krist nek ti je s lijeva,

Krist u srcu svakog čovjeka koji misli na te,

Krist u svakom čovjeku koji te gleda,

Krist u svakom uhu koje te čuje.

Da biste komentirali, prijavite se.