fra Tomislav Glavnik franjevac Zagreb
"O Bože, ti si Bog moj:
gorljivo tebe tražim;
tebe žeđa duša moja,
tebe želi tijelo moje,
kao zemlja suha, žedna, bezvodna.
Ti postade meni pomoć,
kličem u sjeni krila tvojih.
Duša se moja k tebi privija,
desnica me tvoja drži." Ps 63
Pitaj svećenika
don Josip Lenkić prezbiter Zadar
"Slavit ću te, Gospodine za života,
u tvoje ću ime ruke dizati." Ps 63,5
Pitaj svećenika
vlč. Krunoslav Novak prezbiter Zagreb
"Kao djeca svjetlosti hodite." Ef 5,8
Pitaj svećenika
p. Antun Volenik isusovac Zagreb
"Uzmi, Gospodine,
i primi svu moju slobodu,
moju pamet, moj razum i svu moju volju,
sve što imam i što posjedujem.
Ti si mi to dao, Tebi, Gospodine,
sve vraćam; sve je tvoje,
raspolaži sa svime po svojoj volji.
Daj mi samo svoju ljubav i milost,
i to mi je dosta." DV 234
Pitaj svećenika
Ukoliko niste sigurni kome želite postaviti pitanje postavite pitanje, a neki od svećenika će vam odgovoriti.
Arhiva
Odgovara:

p. Antun Volenik

petak, 23. studenog 2012.

ime za Boga

Zanima me kako je došlo do toga da svaki narod ima svoje ime za Boga?

Dragi Željko, dao si mi misliti ovim kratkim pitanjem. Problem je što prof. Ladan sada o takvim stvarima izravno razgovara s Bogom na svim jezicima koje zna – bio bi nam od velike pomoći…

Bio sam tako slobodan pa sam prvo stavio veliko „B“ za Boga u tvome pitanju. Uglavnom, da ostanemo samo na europskim narodima i njihovim jezicima (kojih je popriličan broj) možemo vidjeti kako riječ Bog spada u skupinu tkz „prariječi“ kao što su npr. ljubav ili čovjek. Ako uzmemo tri glavne skupine europskih jezika, romansku, germansku i slavensku sličnosti su vrlo jasne. Deus (port.) Dios (španj.) Dio (tal.) Dieu (fr.) sve naravno od lat Deus, koji dolazi od indoeuropskog korijena dei u značenju svijetliti, sijati. U germanskim jezicima nalazimo Gott u njemačkom, God u engleskom i nizozemskom, Gud u skandinavskim jezicima, koje također imaju indoeuropski korijen ali u značenju poziva ili zaziva. Konačno, u slavenskim jezicima nalazim Bog/Бог u bjeloruskom, bugarskom, makedonskom, srpskom, ruskom, ukrajinskom, Bóg u poljskom (čita se kao naše Bug), Bůh u češkom i kako kaže Wikipedia sve dolazi od praslavenskog bogъ (ovaj zadnji znak mekša g) povezanog s indoeuropskim korijenom bhag u značenju bogatstvo i sreća.

Biblija koristi opći izraz אֵל (el) -Bog (postoji puno izvedenica kao npr El Šadaj – Svesilni, Svemogući) i naravno poznati tetragram YHWH (יהוה) u značenju vlastitog božjeg imena za kojega ne znamo kako se pravilno izgovara budući da se iz pobožnosti zamjenjivalo drugim izrazima (najčešće Adonaj - Gospodin) a originalni hebrejski ne poznaje vokale u pismu. Inače Stari zavjet preferira množinu (Elohim) kada govori o Bogu (čak 2222 puta). Mnogi u tome vide navještaj Trojstva ali to je tema za jedno drugo dopisivanje. Novi zavjet najčešće koristi grčku imenicu muškog roda Θεός (Theos).

Mogli bi smo dalje na Alaha i 99 imena koje donosi Kuran ali daleko bi nas sve to dovelo. Uglavnom sve ovo gore napisao sam kako bih pokazao kako je teško obuhvatiti Boga jednom riječju sve ako je ta riječ toliko općenita da se ne da definirati ili prereći nekom općenitijom. Ipak sve ove riječi pokazuju da su ljudi imali potrebu iskazati svoju vjeru jednom riječju koja upućuje na (dio) onoga što o Bogu mislimo ili vjerujemo. No neizrecivi Bog ipak se, kako kao kršćani vjerujemo, objavio i izrekao kao Onaj koji jest, te osobito kao osobni Bog, Otac koga nam je Sin došao objaviti ostavivši nam ovdje na zemlji Znak – vezu ljubavi Oca i Sina – Duha Svetoga.

Krist neka je u tebi.

Krist neka je pred tobom,

Krist neka je iza tebe,

Krist neka je iznad tebe,

Krist neka je ispod tebe,

Krist nek ti je s desna,

Krist nek ti je s lijeva,

Krist u srcu svakog čovjeka koji misli na te,

Krist u svakom čovjeku koji te gleda,

Krist u svakom uhu koje te čuje.

p. Antun

Da biste komentirali, prijavite se.