fra Tomislav Glavnik franjevac Zagreb
"O Bože, ti si Bog moj:
gorljivo tebe tražim;
tebe žeđa duša moja,
tebe želi tijelo moje,
kao zemlja suha, žedna, bezvodna.
Ti postade meni pomoć,
kličem u sjeni krila tvojih.
Duša se moja k tebi privija,
desnica me tvoja drži." Ps 63
Pitaj svećenika
don Josip Lenkić prezbiter Zadar
"Slavit ću te, Gospodine za života,
u tvoje ću ime ruke dizati." Ps 63,5
Pitaj svećenika
vlč. Krunoslav Novak prezbiter Zagreb
"Kao djeca svjetlosti hodite." Ef 5,8
Pitaj svećenika
p. Antun Volenik isusovac Zagreb
"Uzmi, Gospodine,
i primi svu moju slobodu,
moju pamet, moj razum i svu moju volju,
sve što imam i što posjedujem.
Ti si mi to dao, Tebi, Gospodine,
sve vraćam; sve je tvoje,
raspolaži sa svime po svojoj volji.
Daj mi samo svoju ljubav i milost,
i to mi je dosta." DV 234
Pitaj svećenika
Ukoliko niste sigurni kome želite postaviti pitanje postavite pitanje, a neki od svećenika će vam odgovoriti.
Arhiva
Odgovara:

fra Tomislav Glavnik

petak, 04. siječnja 2013.

primanje sakramenata

Hvaljen Isus! Budući da radim u župi s mladima, zanima me što vi mislite o osmašima i sakramentu potvrde. Ima li smisla da djeca primaju sakrament samo radi „slavljenje“ ili „običaja“?

Hvala i svako dobro!

Poštovani Marko!

Govoriti o osmašima i sakramentu krizme - složit će te se sa mnom - znači dodirnuti široku temu. Kroz svojih uskoro 13 godina svećeništva bio sam kateheta negdje oko 1000 krizmanika. Bilo je tu radosti, ali i razočaranja, ali opet i novih otkrića i to nakon što su godine od tog krizmaničkog vjeronauka prošle. Neki od tih mojih vjeroučenika polako osnivaju obitelji, dosta njih se već zaposlilo....i sjećaju se tih zajedničkih dana

Dvije su razine u svemu. Prva je ona vidljiva. Na nju pokušavamo utjecati, ona vidljivo ostavlja ili ne ostavlja trag. S njom iskuljučivo računamo. S njom se prijetimo i od nje puno (previše) očekujemo. Druga je ona nevidljiva, duhovna, božanska razina, razina Duha Svetoga.

Moje iskustvo, usprkos i nemalim razočaranjima s ponašanjem, slabim znanjem, možda čak i po ljudskim mjerilima gledano i s nepripremljanošću za primanje sakremanata je sljedeće: nakon svega: ako sam učinio sve u svojoj moći, puno sam napravio, a ostalo je od Duha Svetoga. On ravna i vodi sve nas. Mi se otvaramo njemu ili pak ne.

Život me naučio da je strpljenje vrlina. Bog je prema nama jako strpljiv, a mi kao da gubimo na strpljenju.

Stoga, je li primanje sakramenta običaj ili ne, ne može se generalno reći. Za neke je sigurno velika stvar u životu. A za te neke i vi i ja radimo. Budimo sretni zbog njih. A druge prepustimo Duhu Svetom. Nek ih on ravna, kad ne možemo mi ljudi!

Uz iskren pozdrav!

Da biste komentirali, prijavite se.