"Bl. Ivan Pavao II. svakodnevno je prisutan u mom životu"

Blaženi, a uskoro i sveti Ivan Pavao II. uistinu je svetac mojeg života. U mojoj sedmeročlanoj obitelji bio je na poseban način omiljen, kao papa Slaven, papa koji na osobit način ljubi Hrvate, a Hrvati u zahvalnosti uzvraćaju ljubav.
Autor: Kristijan Glavaš Photo: glasbrotnja.net ponedjeljak, 24. ožujka 2014. u 10:44

Godine 1998., 3 mjeseca nakon povratka obitelji u domovinu iz izbjeglištva iz Njemačke, papa Ivan Pavao II. drugi put posjećuje Hrvatsku, a moji roditelji u Mariji Bistrici prisustvuju beatifikaciji našega nadbiskupa Alojzija Stepinca. Taj događaj, to zajedništvo i osjećaj ispunjenosti ostaje trajno urezan u njihova srca i s radošću o njemu svjedoče nama, svojoj djeci. Nepunih 5 godina kasnije, u lipnju 2003. papa ponovno dolazi u Hrvatsku, njegovo 100. apostolsko putovanje, 5 dana po svim krajevima Hrvatske, dirljivi susreti s vjernicima iz svih krajeva Lijepe Naše i dijaspore. Tada sam bio 5. razred osnovne škole i sve slobodno vrijeme provodio sam pred televizorom upijajući riječi, geste i blagoslove bolešću izmorenoga starca u bijelom, svu pažnju, radost i osmijehe koje upućuje svakome koga sretne, mladome i starome, bolesnome i zdravome… Za svakoga pogled pun ljubavi, vjere i nade. Te slike neopisive radosti ostaju trajno urezane u mome srcu.

Krenuvši 2004. godine u 7. razred počinje moja borba s višegodišnjom bolešću čije su posljedice prisutne do današnjega dana. Naime, nakon višemjesečnih testiranja i pregleda otkrivena mi je uznapredovala faza kronične upalne bolesti crijeva, pri čemu se nije moglo ustanoviti radi li se o Crohnovoj bolesti ili ulceroznom kolitisu. U toj bolesti posebna motivacija za ići naprijed i ostajati snažan biva život pape koji je u teškoj bolesti ostajao strpljiv, miran i pun pouzdanja u Božju providnost. Zatim se sjećam dana uskrsne osmine u kojoj smo svakodnevno u obitelji molili Gospinu krunicu i krunicu Božanskoga milosrđa na nakanu pape čiji se ovozemaljski život bližio kraju. Dan nakon moga rođendana, uoči Bijele nedjelje, nedjelje Božanskoga milosrđa (na koju je 2011. proglašen blaženim, a ove će godine i svetim), 2. travnja 2005. godine umire papa Ivan Pavao II. Tim događajem počinje nova etapa u odnosu pape i mene. Po njegovu zagovoru moji mama i tata mole za snagu u nošenju križa moje bolesti koji je pogodio mene i moju obitelj. Godine 2005. upisujem 8. razred osnovne škole, a u prvom Maku objavljuje se tema Vjeronaučne olimpijade Maloga Koncila za školsku godinu 2005./2006. - „S velikim Ivanom Pavlom II. kroz 20. stoljeće“. Bez razmišljanja prijavio sam se na školsko natjecanje na kojem sam bio u četiri najbolja i počeo je period intenzivnog učenja o životu ovoga pape. Zahvaljujući odličnom timu koji se skupio, period učenja o papi potrajao je čitavu školsku godinu. Nakon što smo uspješno pobijedili na županijskom natjecanju, za dva boda smo pobijedili i na nadbiskupijskoj razini te smo išli u Dubrovnik na državno natjecanje i osvojili 2. mjesto. Tom prilikom nagrađeni smo srebrnjakom s likom Ivana Pavla II. koji do danas na poseban način krasi moju sobu. To iskustvo višemjesečnog upoznavanja sa životom pape našu je povezanost učinio još čvršćom i isprepletenijom te Ivan Pavao II. postaje neizostavan svetac kojemu se obraćam u svojim molitvama. Završivši osnovnu školu upisujem Nadbiskupsku klasičnu gimnaziju u Zagrebu, i dalje se hrvajući s bolešću čiji simptomi kulminiraju uoči 3. razreda srednje škole kada odlazim na potencijalno rizičnu i neizvjesnu operaciju pri kojoj mi je kolon u potpunosti odstranjen, te mi je na pola godine ugrađena ileostoma. Nakon operacije došlo je do komplikacija koje su mi ugrožavale život i zbog kojih sam se u bolnici na jakoj terapiji zadržao više od mjesec dana. Cijelo to vrijeme obitelj je molila po zagovoru Ivana Pavla II. i stvari su na kraju završile puno bolje od očekivanoga. U 4. razredu srednje škole prvi put slušam predavanje don Damira Stojića o Teologiji tijela te se na još jedan način povezujem s papom Ivanom Pavlom II.

Upisavši fakultet počinjem redovito pohađati studentski vjeronauk don Damira Stojića i gledati i slušati, jednostavno proživljavati don Damirov žar za mlade, njegovo razumijevanje za naše potrebe, njegovu odvažnost u propovijedanju Istine kao što je to činio mladi Karol Wojtyla kao svećenik i biskup, a onda i papa. Pred kraj prve godine studija doživljavam brodolom vjere gdje se u potpunosti udaljujem od Boga i njegova milosna zagrljaja koji toliko volim. Ta kriza, ta oluja udaljuje me od Puta na gotovo dva mjeseca. Bogu hvala i slava pa sam bio unaprijed prijavljen na Svjetski susret mladih u Madridu jer će me to putovanje, koje ne bi bilo moguće bez ideje i inicijative Ivana Pavla II., mjesta koja sam posjetio i ljudi koje sam tamo upoznao, vratiti k Bogu. Od mjesta na tom putovanju posebno bih izdvojio Lourdes i Montserrat gdje sam potaknut primjerom pape Ivana Pavla II. i njegova gesla Totus tuus sve odlučio predati Majci Mariji. Svoje misli, riječi i dijela njoj posvećivati, uvijek moliti za njen zagovor i njeno vodstvo u svim bitnim, važnim, teškim odlukama i situacijama kao što su življenje čistoće po njenom uzoru, pronalazak buduće žene kojoj će ona biti ideal žene, njegovati svakodnevne marijanske pobožnosti osobito u vidu krunice gdje se opet pojavljuje Ivan Pavao II. s otajstvima svjetla u kojima se svakoga četvrtka prisjećam Isusova života, ali i života ovoga blaženika koji će biti proglašen svetim. Njegovo remek djelo, uz sve ostalo što je učinio i čini, svakako je već spomenuta Teologija tijela na kojoj se temelji veza s mojom zaručnicom, ta istinska revolucija koju je donio kao Božju alternativu seksualnoj revoluciji sa svim zlom što je donijela i dalje donosi. Način na koji progovara o spolnosti i svemu što spolnost sa sobom nosi nadahnjuje i potiče na istinsko predanje Bogu i Božjoj volji za spolnost, za posvećivanje sebe i svoje suputnice živeći predbračnu, a onda i bračnu čistoću.

Ivan Pavao II. i dalje je svakodnevno prisutan u mom životu, osobito onom duhovnom segmentu, prije svega kroz Knjigu misli bl. pape Ivana Pavla II za svaki dan u godini gdje mi pomaže tokom dana živjeti u prisutnosti Božjoj. O njegovu liku saznajem i osvježavam saznanja i kroz biografije, filmove, dokumentarce u kojima se govori o njegovu životnu djelu, a prisjećam ga se i svaki puta kada čujem njegovu pjesmu Krist na žalu, koja ima posebno mjesto u mome srcu.

Da biste komentirali, prijavite se.