Papa Ivan Pavao II. - svetac kojeg slijedimo

Što reći o ovome Božjem slugi? Sjećam se kad su moja baka i seka s velikim oduševljenjem davne 1994. godine išle dočekati duhovnog poglavara Katoličke Crkve - papu Ivana Pavla II. - u njegovom prvom posjetu Hrvatskoj.
Autor: Josip Kokot Photo: www.croatia.eu petak, 18. travnja 2014. u 12:17

Sjećam se onih žutih zastavica s papinskim grbom, i njihova žara i oduševljenja kad su se vratile sa sjajem i radošću. Nažalost, ja sam imao samo 11 godina i koliko god htio ići, nisu se usudile uzeti me sa sobom jer je bilo zaista veliko mnoštvo ljudi okupljeno. Ono što je mene uvijek privlačilo osobi pape Ivana Pavla je njegova iznimna ljubav i štovanje Bl.Djevice Marije. Njegov apostolski moto bio je "Totus Tuus" – potpuno tvoj. Sjećam se mnogih govora pape Ivana Pavla i njegove radosti, onog autentičnog veselja u služenju Bogu. Ni bolest ga nije sprečavala na tome teškom i tegobnom putu kojim je on s radošću hodio. Jako sam volio čuti riječi našeg hrvatskog jezika koje je uputio na svojim posjetima Hrvatskoj ili na "Urbi et Orbi".

Onaj "Hvaljen Isus i Marija" kao da me taknuo u samu srž moga bića, posvješćujući mi stvarnost Božje blizine. Jer, Bog nas nije ostavio kao nezaštićenu janjad, jer mnogo vukova ima. Imamo Crkvu koju, kako nam je Bog obećao, ni vrata paklena neće nadvladati. Na čelu te Crkve je bio i papa Ivan Pavao II., kao naš zemaljski pastir kojeg Duh Sveti vodi u pitanjima naše vjere. Gledajući ga kako već na zalasku snaga, teško hodajući i govoreći, svjedoči ustrajnost vjere, koliko je zemalja obišao, kolikima uputio riječi nade i vjere, utjehe u Gospodinovim riječima, osjećao sam neizmjernu Božju ljubav prema nama. Taj veliki Božji sluga oslanjao se na štap s Kristovim križem, no to je veliki primjer kako se svi mi vjernici trebamo osloniti na križ, prigrliti ga i slijediti našeg Gospodina. Ono što mi je isto ostalo kao vrlo upečatljivo u sjećanju na Ivana Pavla II. je njegov, gotovo dječački osmjeh. Divan osmjeh pun Istine. Čak i kad se vidjelo da pati, pokušao se nasmiješiti i koji put bi uspio.  Ponekad bi smiješak pokazivao i sjajnim očima. Kao da želi reći onu poznatu rečenicu : "Ispod ruku koje me udaraju, ja ljubim Tvoju ruku koja me liječi." Te "ruke koje udaraju" su bolest, patnja, no ni jedno od ovo dvoje, pa ni smrt nemaju posljednju riječ. Papa Ivan Pavao II. to je jako dobro znao. Znao je da onaj kojemu služi, Gospodin, ima posljednju Riječ.  Moja baka je bolovala od smrtonosne bolesti koja je polako, ali neizbježno otkidala njezin život kao vjetar latice cvijeta. No njezin pogled je bio upravljen na papu Ivana Pavla, kao i na Djevicu Mariju koju je on ljubio te je moja baka koja je bila malena rastom, no velika vjernica, strpljivo nosila svoj križ, do samoga kraja. Što je to što je toliko oduševljavalo ovog neumornog pronositelja Božje riječi, papu Ivana Pavla II. -  kod Blažene Djevice Marije? To je Marijin "Fiat!" - "Neka mi bude po riječi tvojoj".

Bog je taj na kojeg nas usmjeravaju i Djevica Marija i papa Ivan Pavao II.! Na ono pravo predanje u Božju milost, znanje i spoznaja da Bog znade najbolje što je za nas dobro, čak i više nego to mi sami možemo razumjeti i prihvatiti. Da poletimo u naručje Božje, svog Oca nebeskog, i da kažemo svoje "DA". S punim pouzdanjem, nasljedujući primjer kako Djevice Marije, tako i uskoro svetog pape Ivana Pavla II., njezina neumornog duhovnog sina. Osobno se trudim živjeti svoju vjeru, u čemu mi svakako pomaže put koji su zacrtali naš Gospodin, Njegova Majka Djevica Marija i mnogi sveci, u čijem koru će se uskoro naći i papa Ivan Pavao II. Svaki križ, koliko god bio težak, postaje lakši, jer znam da je Isus prvi nosio najteži, a sveci nosiše svoje... Hvalimo Boga našega koji nam je u toliko neizmjernoj ljubavi darovao izvanredne primjere kako trebamo živjeti, koje vrijednosti poštovati, kojim putem ići. Svim srcem kliknimo Bogu našemu: "Bože ljubavi hvala ti na  svecima tvojim koji svjedočiše za tebe i darovaše se za nas!"

Da biste komentirali, prijavite se.