Dijete Isus
Bog bijaše taj Dječak dubokih sanja,
nek´ mu se svijet divi i nek´ mu se klanja.
U Palestini je rođen
Dječak dubokih sanja.
Već od prvog dana
klanjahu mu se pastiri,
i kraljevi;
tih dana horizont je otvorio
svoje nevidljivo lice
pa mu veli:
Od sada će sve biti drugačije.
Ondje na vrhuncu starog Libanona
cedar je prignuo svoju glavu,
a dolje u dolini
Jordan je odlučio
svoju hladnu tisućljetnu vodu
učiniti vodom preporođenja.
Trčao je on za krijesnicama
što svijetlile su u tamnim noćima,
nosio vodu s prastarog zdenca,
upijao mirise jasmina i smilja,
divio se ljepoti bijelih ljiljana,
a kada bi mjesečina
obasjala njegovu zemlju mislio je:
kolike li će još ljude
ovaj isti sjaj obasjavati,
u kolikim li će noćima
oduzeti mraku tamu
i svijetliti svojim kristalnim sjajem.
Njegove su oči bile mnoštvo zvijezda,
a njegove riječi nosile su mudrost sjedina,
njegovi snovi duboki i snažni,
njegove ruke radišne,
njegove misli mistične;
a nosio je ime Isus;
i Bog bijaše taj Dječak dubokih sanja,
nek´ mu se svijet divi i nek´ mu se klanja.