Među nama se nastanila riječ: Nebo se zemlji primaklo

Nastanila se vječnost u vremenu,
zatvoren krug od srca do srca i sad
nam se daješ u kruhu i vinu žrtvenom.
Hram smo Božji jer si u nama.
I kad kažeš riječ, oživi nebo,
more se smiri, čovjek zadrhti, uznemiri.
Kad kažeš riječ, zemlja postaje bolja i Tvoja,
nebo se zemlji primaklo
slapom duginih boja.
Govorio je kao onaj koji
ima što reći.
 
"RIJEČI TVOJE DUH SU I ŽIVOT.
TI IMAŠ RIJEČI ŽIVOTA VJEČNOGA."
 
Govoriš o uskom putu i kako
treba križ nositi do neba  i kako smo sinovi istog Oca,
i putnici na mostu između dviju obala.
Kad si god izgovorio riječ bila je
ljubavi puna, blaga i ljekovita,
duboka i tamna od života.
 
"DOĐITE K MENI SVI VI KOJI STE
IZMORENI I OPTEREĆENI I JA ĆU
VAS ODMORITI"
 
Kad kažeš riječ Spasitelju naš,
hodaju hromi, slijepi zoru vide,
ljubav se rađa, mržnja nestaje.
Kad kažeš riječ o vječnosti i Ocu,
kad nam sebe daješ za uzor i hranu,
za Tobom ljudi put neba polaze, nemir prestaje.
 
"UZMITE I JEDITE, OVO JE TIJELO MOJE"
 
Kad kažeš riječ sve drugačije biva
i novo nebo i zemlja, ljudi novi postaju.
Mrtvi su oni koji na zemlji nebo ne nose.
Kad kažeš riječ, vječnost u nama zablista ,
procvjeta vedrinom Uskrsnuća  ko` zemlja nakon rose.
 
"LJUBI GOSPODINA BOGA SVOJEGA
SVIM SRCEM SVOJIM....
LJUBI SVOGA BLIŽNJEGA
KAO SAMOGA SEBE."