Bog voli nogomet i navijač je
Zidane, Ronaldinho i Beckham su bila tri najčešća imena u mome djetinstvu. Nogomet je bio moj život, a u tom ranom djetinstvu sam bio poprilično uvjeren da Bog navija za Hajduk. No, kako je moj voljeni klub počeo gubiti utakmice, shvatio sam da to i nije baš tako. Razmišljao sam o tome je li Bogu draža Barcelona ili Real, ili On možda navija za Bayern, Milan ili nekog drugog.
Strašno me je intrigirala ta uloga Boga u sportu. Nisam znao je li Bog trener, navijač ili možda nevidljivi igrač koji nevjerojatnom moći odlučuje utakmice, prati li Bog Ligu prvaka i miješa li se u utakmice i rezultat!? Što Bog radi kad neki doživljavaju poraze, a drugi pobjede?
Vjerojatno se Bog ne miješa u utakmice i nogometnu igru nekakvim posredovanjem, ali sasvim sigurno nogometno djeluje u našem životu. On je naš trener koji želi da mu se obraćamo za savjete, koji nam želi trenirati i pripremati duh za najvažnije utakmice. Bog kao trener traži da se opustimo i uživamo u igri vjerujući u njegovu taktiku i formaciju. Kao vrhunski strateg stalno nas poziva na duhovne treninge i zdravu duhovnu hranu u vidu Euharistije. Međutim, sama trenerska uloga mu nije dovoljna.
Bog je i navijač koji nas hrabri u našoj borbi, koji se raduje našim pobjedama nad zlom i ostaje vjeran do kraja bez obzira na naše prekršaje. Kao pravi navijač Bog ostaje s nama u našim porazima i padovima i poziva nas da uđemo u svlačionicu (čitaj ispovijedaonicu), saberemo se i ponovno vratimo na pobjedničke staze. Prekrasno je imati tako vjernog navijača koji beskrajno ljubi unatoč svemu. A igrač? Da, Bog je i naš suigrač koji nam pomaže trčati, dodavati i zabijati životne golove. Da nema njegovih asistencija koje nam daje u molitvi, teško bismo svojom moći sami zabijali golove (čitaj činili dobra djela ). Da, Bog je najuspješniji trener, najvjerniji navijač i najbolji suigrač i prijatelj.
Vjerojatno je Bog i liječnik na klupi, jer nas ozdravlja i zaštićuje. Puno toga sa nogometne utakmice može biti Bog u našem životu, ali jedno sigurno nije - nije sudac. Bog ne sudi, već spašava, i time sami sebi postajemo suci i samo biramo hoćemo li dobiti ili ne crvene kartone koji nas tjeraju u propast.
Bog zasigurno jako voli nogomet. Posebno mu je drago vidjeti kada netko svjedoči i evangelizira na nogometnoj utakmici. On nije slučajno dopustio svijetu da otkrije čar nogometa, već On želi da to postane mjesto gdje se neće sve vrtjeti oko novca, već mjesto predivne evangelizacije, svjedočenja i boljeg, ljepšeg i radosnijeg života na zemlji. Igrajmo i volimo ovaj lijepi sport, ali neka naša lopta postane i Evanđelje, igralište cijeli svijet , a obraćenici postignuti golovi. Osvajajmo bodove da uđemo u najbolju ligu zvanu Raj.
