Gospodin me zove u karmel
Današnje je vrijeme jako čudno! Zbog čega to mislim? Mislim, zbog toga što danas mladi, jednostavno, ako osjete poziv u svojoj nutrini duše, boje se reći: „Bog me poziva“. Jer se zna što slijedi: doza smijeha-zezancije. No, na to se moramo naviknuti, pa i Isusa su ismijavali! A je li odbacio Križ i pobjegao ? Ne nije, nastavio je dalje putem samo da nam pokaže koliko nas doista voli!
Ako zaista osjetite poziv i ako se bojite reći roditeljima, obratite se svojemu svećeniku, duhovniku... Vjerujte mi, on će vam reći što činiti. I kada dođe tren, kada morate reći mami i tati: „Bog me pozvao“, nema straha, Bog je tu s tobom. I kada odeš od njih, Isus će doći na tvoje mjesto i biti im oslonac!
Eto, i ja sam bio poput današnje mladeži. Mislim na muški dio: izlazio sam, zaljubljivao se i htio nešto više. Gledao sam uvijek neke filmove koji su mi jednostavno stvarali iluziju o „izmišljenom“ svijetu... Bio sam uvjeren: ok, Matija, pa to je dobar svijet... No, istovremeno se i propitkivao: pa gdje je tu Bog??? Bog tu nije postojao. Bio sam uvijeren da je odustao od mene, pa tako i ja od njega. Kako su mjeseci prolazili, tako sam u svojoj nutri shvaćao: nešto se sa mnom čudno događa. Shvaćao sam da mi duša umire sa srcem, padao sam svaki dan, nisam jeo, nisam molio. I jednostavno sam samo htio reći: gotovo je, i baš tada, osjetio sam neku iznenadnu toplinu. Podignuo se i ugledao raspelo koje se nalazilo u mojoj sobi, skinuo ga sa zida, pogledao i zagrlio. Imao sam osjećaj kao da me Isus grli, plakao sam i govorio: Isuse, pa ti mene nisi napustio.
Tada sam shvatio da je put za mene svećenstvo. No, ipak, nešto mi je nedostajalo, odgovor na jedan dio da bude sve savršeno. Tada sam počeo otkrivati redove: dominikance, pa franjevce. Njih sam gledao s velikim divljenjem, ali, posebno na jedan red gledao sam doista skeptično: na karmelićane. Misleći o njima svugdje sam vidio samo rešetke... Držao sam se toga sve do jednog dana, kada sam kao natjeran išao po livadi, divio se svemu i iznenada čuo glas: „MATIJA, TVOJ POZIV JE U KARMELU!“. Tada je sve ono skeptično jednostavno nestalo, kao da je vjetar sve otpuhnuo u zaborav. Kada sam došao doma, išao sam pogledati općenito o postojanju reda, i svemu ostalo. Bio sam sretan što sam shvatio što Bog doista želi od mene! I odlučio sam se javiti provincijalu, tada o.Vinku, i javio sam se. Bio sam u nadi da će se javiti brzo i idućeg dana, eto, meni telefonski poziv. Zvao me o. Dražen Marija, razgovarao je sa mnom o svemu i pozvao me na duhovnu obnovu u Remete. I s velikim zadovoljstvom sam prihvatio poziv. Otišao sam tamo, no, bio ponovo skeptičan i pitao se: Aaaa, pa tko će se buditi u 6 sati? No, sva zamišljenost je nestala na klanjanju pred Presvetim kada sam vidio Isusa kako mi prilazi i govori „Matija, ti si od malena u karmelu“! Tada je nestala svaka sumnja. I eto, ja se nadam da ću uskoro poći tim putem, i ovom vas prilikom molim da ovu nakanu prikažete u svojim molitvama. Svima vam želim obilje mira i blagoslova...
