Hrvojka Neno Bralić: Majka sedmi put

Moram se pohvaliti odnosno podijeliti jedno divno iskustvo. Svi dobro znate da sam rodila sedmo dijete, malog Petra. Cijelu trudnoću išla sam privatno kod dr.Tomić. Prvenstveno jer sam čula kako je kao osoba I kao doktorica jako dobra, a ujedno i jako društvena. S obzirom da sam dosad imala neugodnih susreta kod pojedinih osoba zbog broja djece, nastojala sam biti s ljudima oprezna. Umorna sam pomalo od tuđih osuda premda se tako lako ne predajem. Doktorica je bila oduševljena i sretna što ima čast poroditi majku po sedmi put. Stvorili smo jedan prijateljski odnos. Naručila me na inducirani porod. Previše me bilo strah, jer mi je to sedmi porod i maternica navodno više nema toliku funkciju, odnosno elastičnost. Nisam spavala cijelu noć, čak nisam mogla ni moliti koliko sam bila opterećena, ali sam često zazivala "Isuse,smiluj mi se".

Kad sam došla u rodilište primalja Dragana me primila. Bila sam dosta smirena i nasmijana. Dragana je mislila da mi je druga trudnoća, jer sam se udebljala samo 10 kg,a ja onako naoružana sam joj odmah vratila: „Zar niste vidjeli u trudničkoj koja mi je trudnoća?.“ Mislila sam da se ruga sa mnom, ali nije. Iznenadila se kako dobro izgledam i odmah smo se sprijateljile i lijepo pričale. Kad sam došla u rađaonu bila je još jedna cura prvorotkinja. Počela sam dobivati terapiju (drip). U ta četiri sata nikakvih bolova nisam imala. Doktorica i ostalo osoblje su non - stop bili oko mene, toliko pažnje i ljubavi su mi pružali, hvala im. Kad je porod krenuo cura koja je bila sa mnom u rađaoni je gledala i počela plakati od sreće kad je to sve vidjela. Toliko me to dirnulo da sam joj poslije zahvaljivala na tim suzama i poželjela svu sreću ... Osjetila sam samo malu bol prilikom samog poroda,ali to je sve zanemarujuće. Toliko sam bila mirna, tiha, staložena i u mislima s Isusom.

Rodio se mali Petar težak 4.440,a dug 54. Nakon dva do tri sata ja sam ustala i nikakvih bolova nisam imala. Mislila sam da ću imati bolove maternice, jer oko mene su se žene tužile dok su dojile da ih boli, a ja sam bila kao poletna pticica. Bog se pobrinuo za mene. Pobrinuo se prvo za moj strah, pobrinuo se za ljude oko mene, pobrinuo se da neman jake bolove a za one mala što sam imala dao mi je snagu da izdržim, pobrinuo se također da iza svake trudnoće i poroda budem snažna, vedra, sretna i ponosna. Pobrinuo se također da iza svake trudnoće izgledam kao da sam prvo dijete rodila. Neke ljude izgledom privlačimo, neke toplinom, neke ljubavlju, neke hrabrošću, a neke nam Bog šalje.

Ovim putem zahvaljujem prvenstveno dragom Bogu, također svim ljudima koje sam susrela i upoznala, za sve lijepe trenutke provedene u rodilištu, a i za vas dragi prijatelji koji ste molili za mene i bili mi velika podrška. Toliko sam sretna i zadovoljna sa svim da mi već pomalo misli prolaze kroz glavu: budući da imam četiri sina i tri kćeri trebalo bi ih izjednačiti na jednak broj.

Izvor: Hrvojka Neno Bralić