Lagano otvaram oči, spremam stvari i pospana koraka odlazim na recepciju vratiti ključ kabine. Sedam je sati ujutro. Sunce sramežljivo proviruje, vjetra nema, idealni su uvjeti za izlazak na palubu uhvatiti malo svježeg, dalmatinskog zraka i nagledati se malo čistog, plavog mora. Nakon sto dana izbivanja iz rodnog zavičaja, to je ipak malo više od običnog zraka i običnog mora. Svaki dašak vjetra donosi neku staru uspomenu i svaka zraka sunca tjera te da zatvoriš oči i vratiš se mislima u djetinjstvo provedeno tu na dalmatinskom kršu. Osjećam mir. Brod klizi južnom stranom otoka Čiova. Prelazimo čiovsku puntu i vidim najljepši prizor na svijetu - splitska luka pod budnim okom kapetana Duje koji je gleda s visoka i pozdravlja ljude svojom zvonjavom. Osjećaje je nemoguće prenijeti na papir. Nema rimske gužve, nitko ti ne trubi dok prelaziš ulicu, ljudi te pozdravljaju na tvom jeziku, kava se ispija satima. Sve je isto kao i prije sto dana, samo se dućan u kvartu zatvorio i stavili su dvije nove klupe ispred zgrade. Lijepo je pred Božić biti u Splitu, lijepo je biti na svome!
Ulice su ukrašene božićnim bojama, ispred HNK-a je okićena visoka jelka, pjaca svijetli tisućama svjećica, kućice su stavljene na rivi, pije se kuhano vino i jedu se fritule za petnaest kuna, muzika udara i svi se zabavljaju. Ljudi čiste iglice kupljenih jeli i borova iz svojih auta, kesice se pune mahovinama i božićnim ukrasima. Traži se mjesto više na parkingu shopping centrara, redovi na blagajnama su dugi kao na birou, ipak se mora biti lijep na Božić i isplati se kupovati na sniženju. Kolica se pune hranom i slatkišima jer Božićni stol treba biti što puniji i svi trebaju biti siti. Provlače se kreditne kartice na sto rata dok ti prodavačica umorno nasmijana želi "ugodne blagdane" jer govoreći "sretan Božić" može nekoga uvrijediti. Motaju se darovi, s reklama i razglasa odzvanja:"Na Badnjak radimo do 18 sati!", "Otvoreni i za Božić!" i tako dalje. Vanilla Bar Split nas s jumbo plakata poziva da, uz već "tradicionalni" božićni koncert Sandija Cenova, otpočnemo pravi blagdanski maraton. Neno Belan će nam točno u ponoć u klubu O'hara zaželjeti sretan Božić, a ako imamo vremena na sam blagdan Božića, možemo potegnuti malo do Aurore u Primoštenu gdje nas čeka Željko Bebek. Prava božićna idila! Samo nedostaje koja pahulja snijega pa da svi skupa zapjevamo:"Probudi se, pada snijeg, evo i u Splitu Božić bijeli je!".
No, je li to bit Božića? Zaista mi je lijepo hodati u ovakvoj atmosferi i nemam ništa protiv nje sve dok ne ugrožava bit Božića. Nakon tri mjeseca loše talijanske hrane uživam u obilnim obrocima moje majke i guštam prešetavajući se po rivi, ispijajući pića u društvu prijatelja. No, je li ljepota Božića skupa jelka, obilan obrok, nove cipele, hrpa darova i dobar provod u nekom klubu? Na blagdan Božića slavimo rođenje Isusa Krista, Sina Božjega, koji je križ svoj nosio radi nas i radi našega spasenja. Mjesto rođenja ne može biti skromnije. Rođen je u štalici, grijan tijelima životinja u prisustvu njegove majke Marije i oca Josipa. Nitko ih nije primio u svoj topli dom pa su bili primorani smjestiti se u životinjsku kuću. U štalici nije bilo ni jelke, ni kuglica, ni svijećica, ni glazbe, ni darova, ni švedskog stola. Bila je samo jedna obitelj kao znak zajedništva, radosti i veselja. E, to je prava bit Božića! Mi se za Božić trebamo ponašati kao Marija i Josip, tj. trebamo znati podnijeti žrtvu i pronaći mjesto za malog slavljenika koji stiže u svaki dom. Nitko na ovom svijetu nije isključen od njegove ljubavi i posjeta.
No, jesmo li mi u potpunosti otvoreni primiti tu radost u naš dom? Na to pitanje možete odgovoriti samo vi, ali dokle god su na prvom mjestu fešte, izlasci, shopping centri, skupi pokloni i dobra hrana - pravog Božića nema. Pravi Božić se ne živi očima i trbuhom, nego isključivo srcem. Obrazloženje je jednostavno: ako se za Božić klanjamo ovoj izvanjskoj slici Božića kao asocijacije na prigodna božićna sniženja s likom Djeda Božićnjaka koju nam nameće moderni konzumatorski svijet, automatski diskriminiramo one koji si takav Božić ne mogu priuštiti. U božićnom drvcu trebamo vidjeti simbol života, a ne samo zimzeleno drvce koje kitimo u prosincu kao ukras u dnevnom boravku. Zato nije bitno koliko drvce košta i kako je ukrašeno, bitno je da u njemu vidimo Krista. Darovi ispod tog drvca trebaju biti znaci pažnje, a ne prestiža. U jednoj siromašnoj zemlji s 360 000 nezaposlenih sigurno ima onih koji si ne mogu priuštiti bogati stol, skupe krpice, kuhano vino na kućicama na rivi ili božićne koncerte u elitnim klubovima. Guranjem navedenih stvari u prvi plan dovodimo te ljude u još težu situaciju, jer za Božić nisu sretni kada vide da svojoj djeci ne mogu priuštiti ono što mogu njihovi susjedi.
Da svi živimo Božić srcem u kojem su na prvom mjestu zajedništvo, molitva, briga za bližnje i unutarašnja otvorenost i spremnost srca, ovakvim osjećajima krivnje i tuge ne bi bilo mjesta na jedan tako radostan dan. Božić je blagdan obitelji gdje zajedno palimo božićnu svijeću za vrijeme ručka. Okrutnost kapitalizma nam oduzima zajedništvo Božića, tjerajući ljude da rade na Božić nudeći im malenu povišicu na plaće. Vrijeme je teško, siromaštva je mnogo, ali sto kuna više, zarađenih na taj sveti dan, neće donijeti dugoročnu radost. Briga za radnike i veće plaće radnika se ne mogu graditi na blagdanu Božića jer svatko ima pravo na obitelj i božićni ručak. Mi bi se zajedničkim snagama trebali potruditi da svatko ima barem nešto za pojesti za božićni ručak, da ima krov nad glavom i da ne bude usamljen.
Hrvati su u predbožićnom tjednu potrošili milijardu i pol kuna na poklone i hranu, ali i dalje ima onih koji svoj božićni ručak zarađuju skupljajući boce ili proseći. Mnogo je beskućnika i usamljenih, mnogo je ljudi koji su teško bolesni i koje nema tko posjetiti za Božić. Takvima je papa Frane uoči Božića poručio:"Isus poznaje sve vaše potrebe. Isus s vama ima jednu posebnu vezu: uvijek vam je blizu.". Zaboravljajući na potrebite ljude, kojima je punina Božića onemogućena sebičnošću nas ljudi, ili one koji su prisiljeni raditi na Božić, mi se ponašamo kao i oni koji su Kristu zalupili vrata i poslali ga u hladnu štalicu. Siguran sam da bih više uživao u Božiću kada bih znao da svi imaju prigodu živjeti ugodan Božić. Zato ću srce pripremiti odlaskom na ponoćku, a Božić ću nastaviti u toplini svog doma. Diskoteke, koncerti, ispijanje kava po kafićima, kućice na rivi i bespotrebni odlasci u trgovine će sačekati koji dan. Nemojmo biti drogirana nacija živeći Božić iz američkih filmova. Svjetovna sreća je jako krhka i ruši se kao kuća sagrađena na pijesku. Gradimo našu sreću na čvrstim temeljima, na Kristu. Budimo ono što nam srce govori, budimo ljudi i brinimo jedni za druge.
Matej Sunara
