"Jedino Gospodin može dotaknuti najskrivenije dijelove mog srca"

"Jedino Gospodin može dotaknuti najskrivenije dijelove mog srca"

U dva mjeseca ponajbolja svjetska visašica – u Lourdesu i u Italiji – a za čitatelje Glorije opisala je svoj duhovni put koji nije završio povratkom u Split.

vlasic.jpg
Autor
Blanka Vlašić/Gloria
Fotograf
Laudato/Gloria
Objavljeno:
 
25.04.2014 10:48

Moram priznati kako sam začudila samu sebe rasporedom koji sam si nametnula nakon povratka sa Svjetskog dvoranskog prvenstva u Sopotu. Obično mi treba mjesec dana da dođem k sebi kad završi sezona, i to najradije 'obavljam' kod kuće, ali već nakon dva dana sam morala u Irsku, a odmah zatim čekalo me hodočašće u Italiju s mamom. Inače nisam od onih koji se vole pakirati čim se raspakiraju, pa sam sa strepnjom očekivala stres zbog tog gustog rasporeda. Ali na kraju ga nije ni bilo.

Sad već iza sebe imam iskustvo dva hodočašća. U razmaku od nekoliko mjeseci posjetila sam Lourdes te bila u Italiji na dionicama Cascia – Monte Sant'Angelo u parku prirode Gargano – San Giovanni Rotondo – Lanciano – Loreto. Ta putovanja u mnogočemu nadilaze svako drugo, jer ne radi se samo o fizičkom premještanju s jednog mjesta na drugo, već o duhovnom putu koji je puno značajniji i koji ne prestaje ni u danima poslije... Zapravo, jednom kad se uputite, teško da ćete se ikad vratiti, jer Bog uvijek završava ono što je započeo. Te sam riječi čula od jedne Nataše i nadam se da se ne ljuti što sam ih posudila.

Posebno mi je bilo drago što sam provela nekoliko dana s mamom jer rijetko imamo priliku biti same. Odmak od svakodnevice objema nam je dobro došao, iako je ona dugo putovanje autobusom nakon pristanka trajektom u Anconu podnijela puno bolje od mene, 'iskusne putnice'. Nisam sigurna ima li to veze s mojim dugim nogama i skučenim prostorom ili pak razmaženošću zračnim prijevozom...

Prva postaja nam je bila Cascia – posjet bazilici i svetištu Svete Rite. Nakon odgledanog filma o njenom životu bilo mi je lako uroniti u mističnost njenog života i svetosti. Njeno neraspadnuto tijelo izloženo je u bazilici i nitko nije ostao ravnodušan pred tim prizorom. Bogu je sve mogueć, pa tako i raspadljivo ostaviti neraspadljivim. Zaista Gospodin izaziva životom svetaca, pozivajući i nas za puno više nego što mislimo da možemo. Život i odricanja svete Rite, te na kraju potpuno sjedinjenje s Božjom voljom i stigma na čelu kao uslišana molitva za sudjelovanje u Kristovoj muci, posvijestili su mi snagu njenog moćnog zagovora svetice nemogućeg te joj se sada svakodnevno molim.

U večernjim satima smo stigli u Monte Sant'Angelo, mjesto gdje se nalazilo naše prenoćište Casa del pellegrino. Hotel je smješten nad svetištem svetog Mihaela arkanđela – podzemnom bazilikom, jedinom na svijetu koju nije posvetio čovjek već anđeo. Sama spoznaja da smo na mjestu prisutnosti svetog Mihaela i na mjestu ukazanja neustrašivog Božjeg vojnika, svima nam je osigurala miran i bezbrižan počinak.

San Giovanni Rotondo, svetište Padra Pia, bilo je udaljeno pola sata vožnje, a tamo smo proveli gotovo cijeli dan. Jedan od najpopularnijih svetaca Italije čak je pedeset godina na svojim rukama i stopalima nosio stigme, znakove Isusove muke. Rane koje stalno krvare i ne zacjeljuju jedno su u nizu čuda po kojima je ovaj svetac poznat. Njegov najveći projekt „Dom za ublažavanje patnje“ danas je jedna od najmodernijih bolnica u Italiji. Čovjek molitve i patnje, čije je tijelo „in tacta“ (neraspadnuto) izloženo u veličanstvenoj novoj bazilici i kripti ukrašenoj mozaicima isusovca patra Marka Rupnika, zauvijek se uselio u naša srca i molitve.

Na povratku prema Anconi zastali smo još na dva mjesta. U Lancianu, gdje smo posjetili crkvu u kojoj se čuva Euharistijsko čudo, hostija pretvorena u dio ljudskog srčanog mišića i nekoliko kapljica zgrušane krvi. Postoji niz znanstvenih dokaza koj potvrđuju ovu činjenicu. Poseban doživljaj bilo je slavljenje svete mise s pogledom na tu čudesnu relikviju.

Posljednja postaja je bila Loreto i posjet Gospinoj kućici. U veličanstvenoj bazilici se, naime, čuva dio opeka iz kućice u kojoj je odrasla naša Blažena Djevica Marija i u kojoj se dogodilo Navještenje. Opeke su iz Nazareta donijeli križari u 13. stoljeću, a poznato je da su i neko vrijeme bile na Trsatu. Dok sam molila ispred crnog kipa naše Majke, osjećala sam joj se posebno bliskom.

Sigurna sam kako mnogi od nas nisu htjeli da ovo putovanje završi. Još smo dugo na brodu izmjenjivali doživljaje... Bila su to tri dana u kojima su se neprestano izmjenjivali smijeh i suze ganuća. Još jednom sam osjetila kako jedino Gospodin može dotaknuti najskrivenije dijelove mog srca i ostaviti neizbrisiv trag.

Što je za mene vjera

Vjera je naš odgovor na Božji poziv, potpuno predanje Stvoritelju. Spoznaja o svom osnovnom identitetu kao Božjem djetetu oslobađa od maski koje nesvjesno navlačimo kako bismo se svidjeli svima i bili prihvaćeni od ovog svijeta. Ali svatko od nas, neovisno o  drugim ljudima, željeno je i prihvaćeno biće. Jer On nas je želio baš ovakve kakvi jesmo. Vjera je za mene prirodno stanje.

Sveta misa, redovita pričest i ispovijed neizostavan su dio kršćanskog života. Ali svi mi njegujemo osobni odnos s Bogom kroz molitvu, meditaciju... On nam se potpuno otkriva, a taj put traje cijeli život. Važno je da nikad ne prestanemo vapiti.

Prošlo je godinu dana otkako sam prihvatila milost – 'čežnju koja je upisana u moj srce' – nazvati pravim imenom.

Prihvaćanjem križa koji nam je dan, ne izbjegavajući ga, Gospodin nas odgaja i vodi ka putu spasenja. Uskrsnuće je pobjeda života nad smrću i središnje otajstvo naše vjere. Najvažnije je da se Uskrs dogodi u našim srcima.

Velika mi je želja otići u Svetu zemlju. Svi koji su bili kažu da je to ipak najposebnije od svih hodočašća.

5 putničkih 'zapovijedi'

1. Prije putovanja obavezno treba provjeriti vremensku prognozu i ponijeti primjerenu odjeću. Iz hotela se izlazi ujutro, a vraća tek navečer pa je najbolje obući se slojevito. S prtljagom ne treba pretjerivati (kao što sam ja, primjerice, pa pola stvari nisam koristila). Za svaki dan hodočašća – jedna odjevna kombinacija.

2. Obavezno ponesite jaknu, vestu, kišobran i cipele i tenisice u kojima ćete izdržati cijeli dan na nogama.

3. Uz sebe treba imati dovoljno tekućine i nešto za prezalogajiti.

4. S obzirom na mjesto u koje se hodočasti, nije naodmet unaprijed se malo pripremiti. Na YouTubeu se mogu naći filmovi o životu svetaca, dokumentarci o svetištima, a i literatura na tu temu je danas veoma opširna.

5. Hodočašća nisu isto što i odlazak u shopping s prijateljicama, zato pomno birajte društvo s kojim putujete.
 

Jeste li ovaj mjesec uplatili za Laudato TV? Znate li da naš rad ovisi gotovo isključivo od donacija dobrih ljudi? Pridružite nam se u Klubu prijatelja!

Još iz rubrike: Istinito, lijepo i dobro

Još iz rubrike: