Kako smo moja sestra i ja ponovno pronašle vjeru

Kako smo moja sestra i ja ponovno pronašle vjeru

Gledajući božićnu priredbu, Felicity Barkus otkrila je najbolji božićni dar – Isusa i obnovljenu vjeru za sebe i svoju sestru u nevolji.

dvije.jpg
Autor
Laudato/christiantoday.com
Fotograf
www.babble.com
Objavljeno:
 
22.12.2014 12:17

Felicity je odrasla u kršćanskoj obitelji u Australiji, s majkom i sestrom. U mladosti je bila aktivna u Crkvi i polazila duhovne seminare, no kad je upisala fakultet i počela raditi, vjera je pala u drugi plan. Potom se s dečkom odselila u Englesku 1998. godine Tamo su se vjenčali i zasnovali obitelji. No, 2011. sve se promijenilo.

„Te sam se godine vratila Crkvi, na Božić i moja vjera se obnovila. Bilo je to poput eksplozije“, govori Felicity.

U to je vrijeme bila jako zabrinuta za svoju sestru Maryann, koja je ostala u Australiji te prolazila kroz teški razvod. Maryann se sama borila s računima, radila puno radno vrijeme i skrbila o troje djece do devet godina.

Felicity joj je nekoliko puta došla u posjet, no osjećala se bespomoćno jer su živjele na različitim krajevima svijeta.

„Ponovno sam je posjetila, pregledala sam njezine račune, bila je zaista u očajnoj situaciji, psihički i fizički iscrpljena i financijski potpuno osiromašena. Došla je do točke kada je potrošila sve resurse.“

Felicity je bila zabrinuta. Bližili su se blagdani te se uputila na božićnu priredbu svoga sina u crkvi.  

„Bilo je predivno. Nastupilo je 150 djece, sva svečano odjevena. Već na prvoj pjesmi preplavio me snažan osjećaj. Potpuno sam osjetila pristunost Duha Svetoga. Nisam mogla disati. U tom sam trenutku shvatila da je sve samo u tome koliko te Bog voli, bez obzira što se događa, i da će ti pomoći ako Ga pozoveš u svoj život. Oči su mi bile pune suza kad sam izašla iz crkve. Jedna od župljanki me prepoznala i prišla mi, a ja nisam mogla prestati plakati.“

Felicity je toj ženi ispričala o svojoj sestri i njezinoj očajnoj situaciji i koliko je sve to brine. Prijateljica joj je ponudila da zajedno mole. Kada se Felicity vratila kući, odmah je nazvala sestru i rekla da ode u crkvu i zatraži pomoć.

Od tog trenutka i njezina sestra je promijenila stav. Odlučila je sve loše pretočiti u nešto pozitivno.

„Uključila se u tamošnju zajednicu u crkvi i okružila se ljudima koji su jedno drugima željeli dobro. Njezin odnos s djecom je danas odličan, pokrenula je vlastiti posao i kupila kuću. Jako sam ponosna na nju.“

„Maryann je danas istinska vjernica. Objema nam se to dogodilo u isto vrijeme. Uvjerena sam da se ne bi uspjela izboriti da nije imala vjere. Njezina vjera joj je stup i zna da Bog ima plan za nju.“

„Od tada i ja živim drugačije. Bog je u našoj kući. Bog je u mojoj djeci. Svakoga dana zahvalna sam na onom što imamo. Naša obitelj tu u Engleskoj je mala, ali crkva proširuje tu našu obitelj te živimo u okruženju s ljudima koji nas vole i poznaju nas. Ne moraju nužno znati sve o nama, ali znam kad zatreba, pružit će mi potporu i ljubav. I stalno osjećam tu ljubav i sigurnost.“
 

Jeste li ovaj mjesec uplatili za Laudato TV? Znate li da naš rad ovisi gotovo isključivo od donacija dobrih ljudi? Pridružite nam se u Klubu prijatelja!

Još iz rubrike: Istinito, lijepo i dobro

Još iz rubrike: