Neočekivano putovanje u Meksiko s čovjekom koji umire

Dva dana ranije došao sam u Carrollton, u Teksasu, kako bi upoznao mladića koji umire od raka kostiju te je trebao pomoć. Čim sam ga vidio, znao sam da je situacija strašna. Ramonov otac pomagao je koliko je mogao, a ostala obitelj bila im je u Guadalajari. Trebala im je pomoć da Ramona vrate u Meksiko.

Poslije brojnih razgovora, ljudi iz naše crkve uspjeli su osigurati Ramonov povratak kući. Jako me je dirnula cijela situacija. I tada je osoba koja je trebala putovati s Ramonom iznenada odustala, te se postavilo pitanje tko će ići s njim. Iako su riječi izašle iz mojih usta, ja znam da ih nisam izgovorio. Kao da sam čuo nekog drugog da govori - 'ja ću ići'. Kad sam shvatio da su to bila moja usta, shvatio sam da je to zapravo govorio Duh Sveti.

U ovom beskrajnom svemiru, osjetio samo čudesnu ljudsku povezanost nasuprot smrti i jezičnih i kulturoloških barijera.

Sljedećih nekoliko dana, jako me frustrirala Ramonova situacija. Iako je deset godina naporno radio ovdje u SAD-u i plaćao poreze, nije uspio dobiti dokumente, niti ostvariti zdravstvenu skrb koja mu je mogla spasiti život. Zato što je Meksikanac, ovdje je imao drugačiji status. Iako je živio s nama, nije bio dio nas. Zaboravili smo da svi pripadamo jedni drugima. Zaboravili smo da je Ramon svi mi i da smo svi mi on.

Trenutak kada je otac Ramonu uputio posljednji pozdrav i poljubac bio je vrlo dirljiv. U tome sam vidio koliko nas Gospodin ljubi i molio sam za dan kada smrti više neće biti. U trenutku kada je Ramon posljednji puta u životu zagrlio i poljubio oca, znao sam da svjedočim nečem vječnom.

Pomogao sam Ramonu da se popne u zrakoplov, dao sam mu lijek protiv bolova, a kroz njegovu borbu i bol i ja sam se borio s boli što ovaj 28-ogodišnji mladić umire pred mojim očima. Kad se Ramon prekrižio i poljubio krunicu, osjetio sam tu puninu vjere. Kroz ovo naše duhovno putovanje, shvatio sam da je Gospodin taj koji nas povezuje.

Kad smo stigli u Guadalajaru, prišla nam je jedna žena. Rekla je Ramonu da ga je vidjela na televiziji i dala mu nešto novca. Zamolila ga je da se moli za nju Guadalupskoj Djevici. No, ja sam shvatio da je blagoslov već dan upravo kroz ruke te žene.

Posebno je bio dirljiv Ramonov susret s braćom i prijateljima. U toj golemoj tuzi zbog kraja koji je sve bliže, radost je potpuno prevladala smrt. Iako je Ramonov put završio, znam da je zapravo tek počeo.

Poznavao sam ga samo tri dana, no zauvijek ću ga se sjećati. Ljubav je vječna. Kada maknemo granice i pustimo ljubav da uđe, shvatimo da pripadamo jedni drugima. Molim se da cijeli svijet to shvati.

Amen.