O Došašću, financijskoj krizi, purici i mlincima, i sličnim "slasticama" na kredit!

Prije neki dan vozim se ja u autu sa svojim trinaestogodišnjim nećakom, već je bilo prilično kasno i oboje umorni odlučili smo razgovor zamijeniti glazbom s radija, kad najednom iz čista mira on usklikne: „Sretan Božić i Nova Godina“! Ja se samo stresla i prvo što mi je palo na pamet bilo je da ga pitam je li dobro, misleći da je dijete sigurno u vožnji zaspalo i da je nešto sanjalo. A on mi kaže: „pa što nisi vidjela da je na ulazu u grad pisalo sretan Božić i Nova godina?“ I dok sam ja u sebi negodovala i brojala koliko još dana nedostaje do Božića, te razmišljala da još zapravo nismo ušli niti u Došašće, moj maloljetni nećak nadoda: „To ti je sve samo propaganda, oni bi svi da mi počnemo već sad kupovati poklone“. A ja mislila da su to prokužili  samo umni i veliki!

Sljedećeg pak dana čujem se s prijateljicom preko skypea i ona mi se žali kako je nekako loše raspoložena pa da popravi raspoloženje odlučila si je puštati božićne pjesme. Ja kao teolog morala sam se tome usprotiviti upozoravajući je da je to liturgijski pogrešno, kao da prijatelju pjevaš „Sretan rođendan“ 40 dana prije rođendana. Ona mi je samo odvratila da se ne brinem jer da si ona pušta američke božićne pjesme o „mlincima i puricama“ i da se to onda ne broji pod „grešku“.

Onda su se božićni motivi počeli množiti iz dana u dan: te iste američke pjesme krenule i na radiju, reklame koje se puštaju na televiziji pozivaju na božićne popuste, borovi vire iza trgovačkih izloga, djedice božićnjaci te zaskoče iza svakog ugla. Još nismo ušli u Advent, a mi imamo fenomen Božića dva mjeseca prije Božića. Stalno se žalimo da nam vrijeme prebrzo leti, ali svejedno ga mi još stavimo u petu brzinu. A Došašće, kao vrijeme unutarnje pripreme za blagdan u kojem slavimo Spasiteljev dolazak u ovaj svijet, sveli smo na minimalu i zamijenili ga bjesomučnim lovom na popuste, kupovinom onoga što nam ustvari uopće nije potrebno da bismo sretno i radosno živjeli, no što su nam promidžbene poruke nametnule kao nešto bez čega jednostavno ne možemo i bez čega Božić nije Božić (barem ne onakav kakvog volimo gledati u hollywoodskim filmovima).

Čini mi se nekako što je veća ekonomska kriza, mi radosnije otvaramo naše novčanike i vadimo kreditne kartice jer ionako će nam to doći na naplatu tko zna kada, pa nećemo ni osjetiti, a do tada nam možda lova naraste na šljivi u vrtu. Pa čuda se događaju, ne?! A onda taj mentalitet „odgode plaćanja“ slatko prebacimo i na duhovni život – dok s jedne strane anticipiramo Božić i proslavimo ga tjednima prije simulirajući romantični božićni „ugođaj“ u vlastitome domu, odlazak na božićne koncerte barem tjedan dana prije Blagdana, pa do čestitanja Božića danima unaprijed, s druge strane odgađamo živjeti Došašće tj. ljepotu iščekivanja, pripremu za susret s Isusom, to prekrasno vrijeme u kojem smo pozvani „poravnati staze“, oprostiti sebi, prijateljima i neprijateljima, pomiriti se s Bogom, uživati u sadašnjosti i osvijestiti si kako je prava sreća ono što se zove sloboda, nada, vjera i ljubav. To može pričekati, s „odgodom plaćanja“ i na rate!

I tako se istrošimo materijalno i psihički prije reda, pa kad dođe Božić mi smo već tako umorni od njega da samo razmišljamo kada ćemo raskititi bor i krenuti na poslijebožićnu dijetu. A ako još k tome nije pao niti snijeg, Božića skoro kao da niti bilo nije! Jer kakav je to Božić ako nije bijeli? Zato ja predlažem da mi krenemo sa posipanjem naših gradova umjetnim snijegom. Ili još bolje da prebacimo slavlje na dan kada će pasti pravi snijeg, jer ipak mi volimo original.

Pitam se je li kriza koja nam krade san stvarno ona financijska, ili je ona prije svega duhovne naravi, pa da bi ju zaboravili moramo misli zaokupiti puricom i mlincima, novogodišnjim skijanjem i kaputom s markom kojim ćemo se „počastiti“? Na rate, naravno! Pitam se i tko je za to kriv? Sekularizacija, marketing i reklame, desnica ili ljevica, masoni i sionski mudraci, mi koji na to pristajemo i srljamo kao guske u maglu? Valjda svi pomalo. No kako god bilo, ja sam ove godine odlučila svom Prijatelju čestitati rođendan 25.12., niti dana prije. I ja volim kada moji prijatelji tako učine za moj rođendan. Inače mislim da im nije dovoljno stalo. A do tada ću u miru promišljati koji darak mu pokloniti, kakvo iznenađenje mu pripremiti, čime ga najviše obradovati. Njega, ne sebe!